Brodarski div Maersk sklopio je krajem travnja veliki ugovor s ruskim Modulum, tvrtkom koja upravlja željeznicom što spaja Daleki Istok i kolijevku moderne civilizacije – Europu. Tako je zaživjela još jedna žila kucavica vrelog euroazijskog krvotoka, a Maersk je opet pokazao da je među najjačim globalnim igračima u svijetu transporta.
Kontejneri tako dolaze pomorskim putem do obala Rusije, putuju Transsibirskom željeznicom s krajnjega Istoka do Moskve, odakle se ponovo vlakom spuštaju u rusku luku Novorosijsk, da bi na zadnjoj etapi ponovno brodom bili transportirani u luke Crnoga Mora i Istočnoga Mediterana.
Cijelo putovanje traje dvadeset i pet dana, pa je stoga projekt imena „AE77“ prava mala prekretnica u Maerskovom umreženju pomorskog i kopnenog prijevoza. Slično je već viđeno s rutom projekta „AE19“ koji povezuje Aziju i Sjevernu Europu, pa se može reći da Maersk u ovakvim odlukama i sklapanjima ugovorima već djeluje šablonski.
Iz Maerska ističu kako je ovo savršena alternativa pomorskom putu, posebice imajući na umu zastoje u Sueskom kanalu, ali i sve češće nezgode s kontejnerima na oceanu, kao i piratske napade. Rusija je svojim statusom vojne sile i čarolijom tehnološke evolucije zapravo pružila sigurnost koju su prijevoznici tražili.
Ipak, željeznica još nije u stanju zamijeniti velike prekooceanske brodove za prijevoz kontejnera iz jednoga jednostavnoga razloga – oni su preveliki da bi im konkurirao vlak, no ono što jest činjenica je to da ne postoji mogućnost pojave uskih grla na Transsibirskoj željeznici jer prolazi cjelovitim teritorijem, bez zapreka i bez prekograničnih kontrola.
Da bi se transport odvijao što brže, Maersk je dodatne snage rasporedio na ruti Južna Koreja – Rusija, planirajući tako dodatno smanjiti vrijeme transporta, te uz fiksan raspored plovidbe i otpreme za još jedan određeni postotak sniziti cijenu prijevoza. Zbog pouzdanosti i točnosti, Maersk ima u vidu višu dobit do kraja tekuće godine, s time da je i u prvome kvartalu ostvario rekordnu zaradu, najveću otkako je Maersk osnovan, a bilo je to 1904. godine, i to 17. travnja, tako da su prošloga mjeseca proslavili 117 godina postojanja.
Iz tvrtke su naglasili kako će dodatno raditi na jačanju onoga što klijenti traže, a tu su brzina i pouzdanost. Za održavanje čvrstih transportnih veza diljem cijeloga svijeta, pa tako i ovom novom „Euroazijskom krvotoku“, brine se preko 80 000 zaposlenika Maerska, raspoređenih u 130 zemalja svijeta.
Može se slobodno reći da je Maersk srce suvremene globalizacije, a status najveće brodarske tvrtke čvrsto drži u svojim rukama već 25 godina. U Modulu koji upravlja ruskim željeznicama pronašao je Maersk dobroga partnera jer se Modul već određeni niz godina pokazuje kao besprijekoran prijevoznik s naglaskom na zadovoljstvo klijenata koji su u svijetu kapitala uvijek na prvome mjestu.
Ostaje pitanje je li Rusija u mogućnosti ponuditi dovoljno jaku alternativu pomorskom putu iz istočnih luka Azije do Europe i može li Transsibirska željeznica doživjeti veliki procvat, no i kako će se odvijati svjetski prijevoz morima ukoliko zaživi velika ideja o sjevernoj ledenoj ruti kao glavnom prijevoznom putu na relaciji Azija – Sjever Europe.
Ako se ideje azijskih tigrova pretvore u stvarnost, bio bi to veliki udarac za mnoge zemlje na obalama svjetskoga oceana koje su trenutno svojevrsne kontrolne točke novoga puta svile. Iako je budućnost neizvjesna, Istok Azije sve više pokazuje svoju moć, ali i činjenicu da Europa ne može bez njih usprkos svim povijesnim događajima i stremljenju Zapadnih lidera.
Ruta „AE77“ još je samo jedan u nizu dokaza da Zapad ovisi o Istoku, ali i Istok o Zapadu, te da je trgovina napravila ono što ratovi nikada nisu uspjeli – proizvela je želju svih za borbu za prevlast.
Petar Zuanović
