U tjeskobnoj 2020., godini ingropanih cima na prepunim mrtvim vezovima, nitko nije ni zamijetio da na izletničkim rutama za Kornate nema dvotrupca Perla Kornata. Sve su jadranske rute ionako bile opustjele, a misli brodara već su bile usmjerene na 2021. godinu; piše Otvoreno more. Tko bi se još raspitivao gdje je Perla Kornata poznatoga biogradskoga poduzetnika Mira Šangulina?! No, znatiželjnih uvijek ima!
Za sve znatiželjne kažimo da će dvotrupac zaploviti u ljeto 2021., da je temeljito uređen, perla je to što sva sja, ali… Plovit će tako daleko od kornatskoga plavetnila! Na pramcu je ispisano ime Princess of Carmel, na krmi je izraelska zastava, a s izletnicima će broditi uz same obale Svete zemlje, na liniji Haifa – Akko. Da nije bilo pandemije, plovio bi tamo još prošle godine, a ovako je cijelu 2020. proveo na mrtvome vezu u najvećoj izraelskoj luci. A kako se tamo uopće našao?
Vratimo se na sami početak, u svibanj 2012. godine, kada je u Lamjani na Ugljanu završena gradnja izletničkoga dvotrupca Perla Kornata. Brod je bio dug, da budemo precizni, 29,98 m i širok 9,48 metara, a mogao je primiti 370 putnika. Pokretala su ga dva dizelska stroja Cummins od ukupno 860 kilovata. Godinu prije za Šangulinove je izgrađen jednaki brod Princ Kornata, a oba su bila djelo zadarske tvrtke Navimar.
Put do Haife
Perla je zapela za oko Izraelcima iz Haife kao pravi brod za održavanje izletničke linije u Galileji, do znamenitoga grada Akra, vodeće turističke atrakcije u židovskoj državi. Grad Akra spominje se još 1600 godina prije Krista, a danas se ističe citadelom koju su izgradili vitezovi Malteškoga križa. Valja napomenuti da se u Hrvatskoj, uz Akra, koristi i ime Akko, što je hebrejski naziv grada.
Bilo kako ga zvali, grad privlači mnoštvo turista, a uvođenje brodske linije osjetno će im skratiti putovanje. I tako su poduzetnici iz Haife osnovali tvrtku Kav Shayat Haifa Akko Ltd. i od Mira Šangulina kupili Perlu Kornata. Mali se brod odlično pokazao na dugome putu od Biograda do Haife, luke nad kojom se uzdiže gora Karmel. U čast Gospe karmelske brod je dobio ime Princess of Carmel. Posebno zahvaljujemo tvrtki Šangulin na fotografiji broda s veza u Haifi.
I tako štorijama o našijencima, nekadašnjim hrvatskim brodovima na svjetskim morima, nikad kraja. Njihovome dugome popisu pridružio se i brod Bozburun-M. Iza njegova turskoga imena i panamske zastave kriju se Bene, najstariji brod splitskoga Jadroplova. Malo prije 20. rođendana prodan je Turcima, tvrtki Iskenderun Gemi Isletmecigli, koja već ima desetak gotovo jednakih bulk carriera japanske gradnje i približno iste starosti. I za sve još nalazi posla. Odlazak broda Bene dočekan je u pomorskim krugovima s pomiješanim osjećajima.
S jedne strane je dobro što se Jadroplov riješio broda s kojim je imao toliko nevolja, no nikad nije dobro kad se brod prodaje da bi se olakšalo preživljavanje tvrtke. U cijeloj priči je najmanje dobro što je Jadroplov sada ostao na samo pet brodova. Pomorski znalci upozoravaju da su Bene bile i ostale svojevrsni uljez u splitskoj floti temeljenoj isključivo na novogradnjama s domaćih navoza. Kad je brod kupljen u rujnu 2013. godine, bio je star već punih 12 godina i u tom je vremenu uspio promijeniti četiri vlasnika.
Čudnovati došljak
Taj tipičan handymax izgrađen je u kolovozu 2001. u poznatom japanskom brodogradilištu Mitsui u Chibi. Dug je 189,8 i širok 32,26 metara, nosivost mu je 50.212 tona, a brzinom od 14 čvorova pokreće ga stroj od 8090 kilovata. Prvo mu je ime bilo Futuro Dos, pa je vrlo brzo postao Jian Kang, pa još brže Moonstar i na kraju Typhoon. Vlasnici su bili i Indijci, i Kinezi, i Turci, i tko zna tko sve. Jasno je zašto je dolazak takvoga broda u splitsko društvo novogradnji bilo u rujnu 2013. godine veliko iznenađenje.
Zanimljivo je da su među našijencima još jedne Bene! To je tanker građen 2002. godine u Brodosplitu pod imenom Asirat za stranoga naručitelja, a kojega je u konačnici preuzela Brodosplit Plovidba. Već 2004. prodan je velikoj grčkoj tankerskoj grupaciji European Product Carriers i eto već 17 godina za nju vrlo uspješno plovi kao Elka Bene.
Koliko će Turci izvući iz Bena,teško je reći dok je pomorsko tržište tako nestabilno. Mogao bi još dugo broditi, ali visoke cijene staroga željeza mogle bi ga mnogo prije privući u rezalište. To se upravo dogodilo brodu Wuyi HK, koji je prije svih očekivanja nasukan na pijesak Sitakunda Beacha u Chittagongu. Ali ne sam, nego zajedno s cijelom flotom kineske tvrtke Fujian Marine Co. sa sjedištem u Hong Kongu. A tko je taj Wuyi HK? Još jedan našijenac, znameniti svjetski i dubrovački City of Dubrovnik!
Fujian Marine je u prošle tri godine kupio mnogo bulk carriera, po svim mjerilima dobrano starih, ali vrlo pouzdanih i čvrstih. Tako je 2019. preuzet brod City of Dubrovnik, za kojega se vjerovalo da će ploviti još najmanje pet-šest, ako ne i svih deset godina. Svoju novu mladost kao Wuyi HK započeo je u svibnju 2019., a već zadnjega dana siječnja 2021. godine doplovio je pred rezalište u Bangladešu! Ponudi od 5,3 milijuna dolara Kinezi nisu mogli odoljeti!
Zaslužena mirovina
City of Dubrovnik, panamax od 75.460 tona nosivosti, dug 225 i širok 32 metra, izgrađen je u siječnju 1995. u danskome brodogradilištu Burmeister & Wain pod imenom Silvretta za švicarsku tvrtku Suisse-Atlantique. Odmah je privukao pozornost svojim izgledom, osobito neobično ravnim pramcem. U pomorskome tisku Silvretta i njezin blizanac Romandie hvaljeni su kao vrhunsko dostignuće svjetske brodogradnje.
Kad ih je kupila dubrovačka Atlantska plovidba, Romandie je postao Petka, a Silvretta je nazvana City of Dubrovnik. Početkom 2014. City je prodan, ali je još pet godina ostao pod dubrovačkim oznakama i hrvatskom zastavom. S grupacijom Oldendorff potpisan je ugovor engleskoga naziva Sale & bareboat charter back, po kojemu su Nijemci kupili brod, a onda ga dali Dubrovčanima u zakup na pet godina. Kad je ugovor istekao, Oldendorff je vratio brod i odmah ga prodao Kinezima. Kažimo da je, nakon njegova kraja u Chittagongu, ostalo na svjetskim morima još 13 nekadašnjih dubrovačkih brodova, svaki sa svojom pričom.
Kratko prije nego je Wuyi HK nenadano krenuo na ultimu partencu, na jedan drugi Beach, ovoga puta pakistanski Gadani Beach, nasukan je jedan drugi našijenac. Mnogo manji i nešto stariji brod Zara, nekadašnji Liski nekadašnje Lošinjske plovidbe. Bila je to uistinu zaslužena mirovina nakon punih 37 godina plovidbe. No, ni na putu na groblje brodova nije se doimao umorno!
Teretnjak, dug tek 119 metara i nosivosti 8556 tona, izgrađen je u prosincu 1983. u brodogradilištu Hijos de J.Barreras S.A. u španjolskoj luci Vigo, za tamošnju tvrtku Compania Oceanica Bret S.A., pod imenom Vinuesa. Šest godina poslije prisilno se rastao od Španjolske nakon što su banke aktivirale hipoteke na mnoštvu brodova koje vlasnici nisu više mogli otplaćivati.
Zadrani u Vladivostoku
Da bi ih lakše i brže prodavali, ti su brodovi dobili imena s prefiksom Lux i bili su upisani u Port Vili, glavnom gradu Vanuatua. Tako će Vinuesa na nekoliko mjeseci postati Lux Conqueror i onda će 1989. zaploviti put Jadrana! Lošinjanima, koji su joj dali ime Liski, dobro je služila punih 18 godina. Brod tada kupuju Grci, nazivaju ga Plori i upisuju u Panami. Samo dvije godine poslije novi su gospodari Sirijci, novo je ime Zara, a zastava je stara panamska…
Na kraju još jedne štorije o našijencima u glavnoj ulozi je jedna fotografija! Na sidrištu Vladivostoka snimio ju je ruski pomorski fotograf Sergej Skriabin. U prednjem je planu brod Valerio, a po krmi mu se nazire Ugljan. Jedan nekadašnji, drugi sadašnji bulk carrier zadarske Tankerske plovidbe. Iznimno je to rijetka zgoda, još rjeđe zabilježena kamerom. Ugljan je za Zadrane izgrađen u Kini u veljači 2010., u vrijeme velikoga vala obnove i jačanja flote. Na istome tome valu iz Zadra je 2013. otišao Valerio, tadašnji Novigrad.
Izgrađen 2003. u Argentini, u brodogradilištu Astilleros Rio Santiago u Ensenadi, bio je to novi brod, no došli su još noviji. Prvi su mu vlasnici bili Švicarci i zvao se Alpina. Već 2004. Alpinu i blizanca Calandu kupuje Tankerska plovidba uz uvjet iz ugovora da im švicarska imena ostanu do isteka najma. Tako je Alpina tek četiri godine poslije postala Novigrad. I kad je brod prodan 2013., ponovno su u igri bili Švicarci, dali su mu ime Occitan Barsac i pod bahamskom zastavom njime brodili punih sedam godina.
I sad se zove Valerio, plovi pod egzotičnom zastavom Barbadosa, no pravi su mu gospodari Grci. A kako mu je 14 godina tek, za njega ćemo sigurno još čuti…
Marijan Žuvić
