O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

O piratima

O piratima, koji su od davnina predstavljali strah i trepet svjetskih mora, napisani su brojni romani i snimljeni brojni filmovi. Za razliku od svojih fiktivnih inačica, nisu nužno bili bukači s povezom na oku i papigom na ramenu – među njima je bilo razbojnika ali i gospode, pa čak i – dama. piše Povijest.hr

1. Dok su u kolektivnoj svijesti gusari i pirati jedno te isto, struka ta dva pojma razlikuje. Gusarima se, naime, smatraju pomorski ratnici koji su – ovlašteno i u interesu svoje zemlje – napadali i plijenili neprijateljske brodove. Pirati su, s druge strane, bili morski razbojnici. Kako bilo, i jedni i drugi djelovali su tijekom cijele povijesti pomorstva, počevši od feničkog razdoblja. Gusarstvo, kao povijesna kategorija, ukinuto je Pariškom pomorskom deklaracijom 1856. godine, dok je piratstvo i danas vrlo živahno.

2. Počasno mjesto u povijesti piratstva pripada jednoj ženi. Kineskinja Ching Shih (1775. –1844.) u mladosti je bila prostitutka, da bi se, nakon što su je oteli pirati, zaljubila u jednog od njih i postala mu žena. Malo-pomalo, počela mu je pomagati u poslu. Nakon njegove pogibije, koristeći se svakim zamislivim lukavstvom, uzdigla se do zapovjednice zloglasne flote “Crvena zastava”, koja je tjerala strah u kosti trgovcima širom Kineskog mora. Na vrhuncu moći, pod svojom je kontrolom imala stotine džunki, odnosno četrdeset tisuća ljudi. Onima koji bi pokušali napustiti njenu flotu vlastoručno je rezala uši!

Foto:Ching Shih / Youtubescreenshot

3. U drugom i prvom stoljeću prije Krista, pirati su postali golema prijetnja na Sredozemnom moru. Nakon što bi opljačkali neki brod, članove posade su prodavali u roblje ili, ako se radilo o bogatašima, od njihovih obitelji zahtijevali “paprenu” otkupninu. U potonju kategoriju ubrajao se momak koji im je 75. godine pao u ruke – Gaj Julije Cezar! Budućega rimskog diktatora držali su zatočenog nešto više od mjesec dana, nemajući pojma o kome je riječ. Nakon što je stigla otkupnina, pustili su ga na slobodu. Bila je to velika greška: sve odreda dao je pohvatati i razapeti.

4. Crnu zastavu s bijelom lubanjom i prekriženim kostima možemo vidjeti u većini filmova o piratima. Poznata kao “Jolly Roger”, prvi put se pojavila na Karibima u sedamnaestom stoljeću, no tada je bila – crvene boje! Tek u osamnaestom stoljeću, pirati su tijekom napada počeli isticati crne zastave, kojima su s vremenom dodani zastrašujući simboli. Nije se uvijek radilo o lubanji i kostima: čest motiv je bio i pješčani sat, upozorenje da se ne lijepi kraj bliži.

Foto: Pixabay

5. Priča koja se često povezuje s piratima jest ona da su zarobljenike tjerali da hodaju po dasci dok ne padnu u more i utope se. Iako je metoda doista primjenjivana u prošlosti, postoji samo jedan pouzdan zapis da su to počinili pirati. Dokazi pak govore da su tu metodu najčešće koristile pobunjene posade, za pogubljenje svojih časnika.

6. Premda je u “biznisu” bio tek nešto više od godinu dana, marljivi Samuel Bellamy (1689. – 1717.) uspio je zgrnuti najveće bogatstvo od svih pirata zapadnog svijeta. “Crni Sam”, kako su mu zbog bujne crne kose tepali, prema zarobljenicima se odnosio milostivo, sve dok bi mu drage volje prepustili svoje dragocjenosti.

Foto: Pixabay

7. Nadimak “Crni” Bellamy je dijelio s kolegom Bartholomewom Robertsom (1682. – 1722.), a dvojica muškaraca imala su i sličnu, pragmatičnu ćud. “Crnog Barta” povijest je zapamtila kao tvorca najpoznatijega piratskog kodeksa. Godine 1772. donio je, naime, propis koji je, između ostalog, piratima branio dovođenje žene i djece na brod (taj prekršaj kažnjavao se smrću) te ulaženje u fizičke sukobe tijekom plovidbe (svađe su se smjele rješavati tek na kopnu, i to dvobojem).

8. Ideja o piratima koji zakopavaju blago na pustim mjestima nema uporište u zbilji, već u mašti Robreta Louisa Stevensona, koji je na njoj utemeljio glasoviti roman “Otok s blagom” iz 1883. godine. U povijesti, zabilježen je samo jedan slučaj da je pirat napravio nešto takvo: škotski morski razbojnik William Kidd (na slici!) početkom 18. stoljeća doista je zakopao dio plijena, nadajući se kako će njime – ako padne u ruke pravdi – kupiti slobodu. Plan se izjalovio – umjesto da se daju podmititi, neuviđavne britanske vlasti su ga osudile na smrt vješanjem.

Lucija Kapural

O piratima, koji su od davnina predstavljali strah i trepet svjetskih mora, napisani su brojni romani i snimljeni brojni filmovi. Za razliku od svojih fiktivnih inačica, nisu nužno bili bukači s povezom na oku i papigom na ramenu – među njima je bilo razbojnika ali i gospode, pa čak i – dama. piše Povijest.hr

1. Dok su u kolektivnoj svijesti gusari i pirati jedno te isto, struka ta dva pojma razlikuje. Gusarima se, naime, smatraju pomorski ratnici koji su – ovlašteno i u interesu svoje zemlje – napadali i plijenili neprijateljske brodove. Pirati su, s druge strane, bili morski razbojnici. Kako bilo, i jedni i drugi djelovali su tijekom cijele povijesti pomorstva, počevši od feničkog razdoblja. Gusarstvo, kao povijesna kategorija, ukinuto je Pariškom pomorskom deklaracijom 1856. godine, dok je piratstvo i danas vrlo živahno.

2. Počasno mjesto u povijesti piratstva pripada jednoj ženi. Kineskinja Ching Shih (1775. –1844.) u mladosti je bila prostitutka, da bi se, nakon što su je oteli pirati, zaljubila u jednog od njih i postala mu žena. Malo-pomalo, počela mu je pomagati u poslu. Nakon njegove pogibije, koristeći se svakim zamislivim lukavstvom, uzdigla se do zapovjednice zloglasne flote “Crvena zastava”, koja je tjerala strah u kosti trgovcima širom Kineskog mora. Na vrhuncu moći, pod svojom je kontrolom imala stotine džunki, odnosno četrdeset tisuća ljudi. Onima koji bi pokušali napustiti njenu flotu vlastoručno je rezala uši!

Foto:Ching Shih / Youtubescreenshot

3. U drugom i prvom stoljeću prije Krista, pirati su postali golema prijetnja na Sredozemnom moru. Nakon što bi opljačkali neki brod, članove posade su prodavali u roblje ili, ako se radilo o bogatašima, od njihovih obitelji zahtijevali “paprenu” otkupninu. U potonju kategoriju ubrajao se momak koji im je 75. godine pao u ruke – Gaj Julije Cezar! Budućega rimskog diktatora držali su zatočenog nešto više od mjesec dana, nemajući pojma o kome je riječ. Nakon što je stigla otkupnina, pustili su ga na slobodu. Bila je to velika greška: sve odreda dao je pohvatati i razapeti.

4. Crnu zastavu s bijelom lubanjom i prekriženim kostima možemo vidjeti u većini filmova o piratima. Poznata kao “Jolly Roger”, prvi put se pojavila na Karibima u sedamnaestom stoljeću, no tada je bila – crvene boje! Tek u osamnaestom stoljeću, pirati su tijekom napada počeli isticati crne zastave, kojima su s vremenom dodani zastrašujući simboli. Nije se uvijek radilo o lubanji i kostima: čest motiv je bio i pješčani sat, upozorenje da se ne lijepi kraj bliži.

Foto: Pixabay

5. Priča koja se često povezuje s piratima jest ona da su zarobljenike tjerali da hodaju po dasci dok ne padnu u more i utope se. Iako je metoda doista primjenjivana u prošlosti, postoji samo jedan pouzdan zapis da su to počinili pirati. Dokazi pak govore da su tu metodu najčešće koristile pobunjene posade, za pogubljenje svojih časnika.

6. Premda je u “biznisu” bio tek nešto više od godinu dana, marljivi Samuel Bellamy (1689. – 1717.) uspio je zgrnuti najveće bogatstvo od svih pirata zapadnog svijeta. “Crni Sam”, kako su mu zbog bujne crne kose tepali, prema zarobljenicima se odnosio milostivo, sve dok bi mu drage volje prepustili svoje dragocjenosti.

Foto: Pixabay

7. Nadimak “Crni” Bellamy je dijelio s kolegom Bartholomewom Robertsom (1682. – 1722.), a dvojica muškaraca imala su i sličnu, pragmatičnu ćud. “Crnog Barta” povijest je zapamtila kao tvorca najpoznatijega piratskog kodeksa. Godine 1772. donio je, naime, propis koji je, između ostalog, piratima branio dovođenje žene i djece na brod (taj prekršaj kažnjavao se smrću) te ulaženje u fizičke sukobe tijekom plovidbe (svađe su se smjele rješavati tek na kopnu, i to dvobojem).

8. Ideja o piratima koji zakopavaju blago na pustim mjestima nema uporište u zbilji, već u mašti Robreta Louisa Stevensona, koji je na njoj utemeljio glasoviti roman “Otok s blagom” iz 1883. godine. U povijesti, zabilježen je samo jedan slučaj da je pirat napravio nešto takvo: škotski morski razbojnik William Kidd (na slici!) početkom 18. stoljeća doista je zakopao dio plijena, nadajući se kako će njime – ako padne u ruke pravdi – kupiti slobodu. Plan se izjalovio – umjesto da se daju podmititi, neuviđavne britanske vlasti su ga osudile na smrt vješanjem.

Lucija Kapural

Intervju

Kolumna

Službene informacije

Foto / video