More – ta kratka riječ od četiri slova puno je više od plavetnila vidljivog svakome oku. More je izazov, more je sloboda, more je hrana, more je zdravlje i, u konačnici, more je, svakako, ljubav.
Najbolje to znaju oni koji su uz more odrasli, a jedan od takvih je i gospodin Ante Rešetar, čovjek koji je sve, samo ne običan, koji je širokog srca, a ipak tako skroman. On je glavni i odgovorni za LUDO MORE, popularnu Facebook, Instagram i YouTube stranicu.
Na Ludom moru se može pronaći sve o čemu mnogi maštaju i za što većina onih koji žive uz obalu i diše, a to je pregršt mora, ribe i zabave koja na koncu daje jedan neopisiv osjećaj pripadnosti onome što vuče, hrani, liječi i što se voli – moru.
Gospodin Ante Rešetar je za portal Pomorac.hr odgovorio na deset pitanja, ali ne samo formalno. S ljubavlju u glasu, sa radošću u očima i sa snažnom gestikulacijom jer, kako kaže, more je njegova velika ljubav i strast.
Ante more pamti još od malih nogu, tu je stasao, tu živi, tu radi i tu se sjeća. Sjećanja su nešto neprocjenjivo za svakoga čovjeka, pa tako i za ovog velikog ljubitelja mora, dobre hrane, ali i ljudi. Ante sve ovo ne radi zbog sebe, on pomaže i starim i novopečenim ribolovcima, a najveća mu je radost, kaže, kad vidi da je neko dijete krenulo u ribolov upravo zbog Ludoga mora. Ante Rešetar je ujedinio i mlado i staro, i žene i muškarce, i one sa obale i one sa kontinenta.
Svi oni, baš kao i naš glavni akter ove priče, obožavaju more i zahvalni su administratoru Ludoga mora koji im daje savjete i prenosi dašak mora čak i kada oni nisu u mogućnosti otići do istog. Kako je sve krenulo, kako trenutno napreduje i u kojem pravcu ide, kazao je Ante u svojim odgovorima.
1. Kada ste prvi put zabacili udicu, je li, zapravo, more ulovilo Vas?
Moji prvi ribolovni koraci, kojih se jasno sjećam, su počeli s pokojnim đedom Pekom na konavoskim stijenama. Još kao dijete devedesetih me vodio bacati tunje s kraja na noćne predatore – murine, grujeve i tabinje. Moglo bi se reći da sam se od malena naučio na ribolovne (ne)uspjehe. Đedo se cijeli život bavio poljoprivredom ali je bio usko vezan za more, pogotovo za svoje društvo s kojim je svako ljeto provodio i više od mjesec dana spavajući, ili kako bi mi rekli – “logorovajući” na legendarnoj Vapini.
Za sve one koji ne prate Ludo More i naš YouTube kanal, riječ je o špilji tik uz more gdje svako ljeto idemo na logorovanje, odnosno – višednevno kampiranje. Lovimo ribu, kuhamo, družimo se, zabavljamo i naravno, sve snimamo. Napravili smo seriju filmova o Vapini i preporučam svima da pogledaju. Sve u svemu, moglo bi se reći da je more ulovilo mene.
2. Sjećate li se prvoga ulova, imate li fotografije iz djetinjstva na kojima uživate u onome što činite i danas?
Nažalost nemam fotografije, ali se dobro sjećam svojih prvih ulova. Ono što mi je ostalo urezano u pamćenje su velike ukjate po noći i velikoj mjesečini s ocem te velike ukjate nakon šiloka na surovim konavoskim stijenama. Taj ribolov “U pjeni” mi je fascinantan jer smo lovili sa trstikama, ili kako ih mi zovemo “kalamučama”, od 3-4 metra, a volo, bez olova, po zvizdanu i velikom moru, samo s kruhom.
Lovili smo baš velike ukjate, a nerijetko i lijepog sarka, špica ili fratra. Predivan ribolov. Tu definitivno spadaju i bukve u zalazak sunca koje smo lovili za ješku i naravno, prvi susret s ozloglašenom, ali legendarnom murinom. Sve u svemu, djetinjstvo na konavoskim stijenama je ispunjeno. Nemam fotografije tih prvih ulova i ne mogu vam opisati koliko mi je krivo zbog toga, ali takvo je bilo vrijeme.
3. Je li Vam draži ribolov sa obale ili iz broda? Koliko puta tjedno ste na ribolovu?
Draži mi je ribolov s obale. Usprkos činjenici da su ulovi dosta rjeđi i da je potrebno puno više truda za uloviti ribu, biram ribolov s obale, premda sam i veliki ljubitelj broda. Sve ima svoje prednosti. Moguće da mi je draži ribolov s kraja jer sam se kao dijete naučio skakati po stijenama i prve ulove napravio na postama na koje idem i dan danas. Osim što sam sad malo veći i koristim malo suvremeniju opremu.
Prije 6-7 godina, prije „Ludo More“ priče, bilo je nezamislivo uloviti polandu ili zubaca s kraja, danas je to normalna stvar, ne zato što se riba promijenila, nego zato što smo mi napredovali. Upoznali smo se s novim tehnikama, opremom i načinom razmišljanja, a ribolov s obale je u nekim segmentima nadmašio ribolov s broda.
Izvrstan primjer je moj prijatelj Ivica Klečak, mnogima poznat kao Primarius, koji iza sebe ima nevjerojatne ulove poput dva orhana od 15 i 16kg, ulovljena na varalicu, s kraja. S takvim ulovima se rijetko tko može pohvaliti.
4. Kako je počela priča s Ludim Morem, jesu li Vas potakli prijatelji, obitelj, ili ste sami krenuli? Koliko već traje ta digitalna pustolovina i tko Vam pomaže?
Priča s Ludim Morem se, kao i sve druge super priče, dogodila slučajno. Ja sam još i prije Ludog Mora radio kratke ribolovne filmiće, ali za svoju dušu. Sklon sam tehnologiji, volim hranu i glazbu, a more mi je u krvi. Kad se sve to spoji, dobije se Ludo More.
Prijatelji su definitivno bili motivacija za sve to, pogotovo ekipa iz Sierre u Čilipima, legendarnog kafića gdje smo se nalazili i gdje se nalazimo prije i nakon ribolova, a baš tamo je sve počelo. Ova naša digitalna pustolovina traje od 2014. godine i, hvala Bogu, ne staje. Usprkos tomu što sam radim sve filmiće i vodim Facebook, Instagram i YouTube kanal, najveća pomoć mi je Primarius. Štucat će mu se koliko puta ću ga spomenuti.
5. Na Facebook-u Vas prati gotovo 60 000 ljudi, gotovo milijun i pol pregleda na YouTube kanalu. Potaknuli ste mnoge da i oni odu na more, neki čak i prvi put u životu. Prema svemu sudeći, more je Vaša inspiracija. Kako biste ga Vi opisali u pet rečenica?
Brojke su zbilja sjajne i rastu iz dana u dan. Na Facebook stranici imamo i nekoliko filmića s preko 2 000 000 pregleda što je zbilja fascinantno i neopisivo mi je drago zbog toga. Također je lijepo vidjeti da je omjer LIKE-ova i DISLIKE-ova na našem YouTube kanalu – 99.1% u korist like-ova što potvrđuje da radimo nešto dobro. N
Najveće zadovoljstvo od svega mi je vidjeti mlade ljude koji su pronašli sebe u ribolovu zahvaljujući Ludom Moru, a takvih je puno i to mi je dodatna motivacija da u budućnosti budemo još bolji.
Mi se u našim filmićima više posvećujemo ljepotama mora i življenja nego isključivo ribolovu, s čim se mnogi mogu poistovjetiti što je također jedan od razloga zašto nas dosta ljudi prati.
Kako bi opisao more u pet rečenica? Možda ovako – “Nikad ne znam što mi nosi noć, mirna plava, kad bonaca prospe se po luci, koja spava. Tad se pitam da l’ još mjesec spi u njenoj kosi, pa se puštam nekom svome moru da me nosi. Ludo More, Ludo Moje More, kako da te smirim…”
6. Poznati ste i po svom kulinarskom umijeću. Koliko dugo poslujete sa restoranom Ludo More i kako se rodila ideja „Kantuna“?
Iskreno, ne bi to baš nazvao umijećem, više snalažljivošću. Možda posjedujem neku vještinu procjene što je dobro, a što nije, što ide s čim, što ne ide, a zahvaljujući Ludom Moru i dragim prijateljima koje sam upoznao preko njega brusim znanje iz dana u dan.
Svakako moram spomenuti moje super prijatelje Julijanu i Mata iz OPG-a Brautović s kojim sam napravio prve kulinarske korake i koji su mi dosta pomogli kao i mog super prijatelja – YouTube-a, od kojeg učim i dan danas. Sve su to metode pokušaja, promašaja i pogodaka gdje se pamte samo pogodci, a iz ostalih se izvlače pouke.
Kantun je jedna posebna priča iz koje je nastao Ludo More restoran, a dogodila se 2016. godine u Dubrovniku, za vrijeme Dubrovačkog zimskog festivala. Prijavili smo se za Ludo More kućicu tijekom trajanja festivala, međutim nismo je dobili. Očito naš program na 30 stranica, reference, ekipa, tartar, carpaccio i bruschette nisu bili dovoljno dobri za kobasice i kuhano vino, pa smo sami iznajmili prostor i napravili totalnu pomutnju.
To se pokazalo kao izvrstan potez i sjajna platforma za ovo što danas imamo, a to je Ludo More restoran koji uspješno vodim zajedno sa sestrom Anom koja mi je najveća ljubav i inspiracija i bez nje od ovoga vjerojatno ne bi bilo ništa.
7. Planirate li svoju poduzetničku priču dodatno proširiti? Mnogi to priželjkuju i vide u Vama pravoga stručnjaka za sve ono što Mediteran jest.
Apsolutno! Neću kukati kako nas je korona omela ili usporila. U planu su nevjerojatno dobri projekti o kojima ćemo definitivno imati prilike razgovarati i za koje će te definitivno čuti.
8. Surađujete i sa „Štraca T-Shirt“. Motivi na odjeći i dodacima su uistinu predivni. More je tu postalo inspiracija i za modu, ali puno je i ljubavne tematike na odjeći. Smatrate li da je more ono što povezuje duše, da se uz more najčešće zaljubljuje i da su se upravo na moru dogodile najljepše stvari mnogim parovima?
Tako je. Marina iz Štrace je sjajna, talentirana, pametna i poduzetna cura koja je u Ludom Moru prepoznala idealnog partnera za ovaj super projekt, na čemu joj se i ovim putem zahvaljujem. Napravili smo cijelu kolekciju odjeće sa motivima Ludog Mora koje je Marina ilustrirala i prenijela na majice, dukserice, haljine i torbe.
Cijelu kolekciju možete pogledati i naručiti na www.uvik-kontra.com/ludo-more. Super je gledati kako se priča razvija i kako se nadopunjujemo idejama. Feedback kupaca je sjajan, a majice i dukserice putuju po cijelom svijetu tako da imamo kupce iz Italije, Francuske pa čak i daleke Kanade, a tek smo krenuli.
More ima tu moć, more spaja i povezuje. Meni je more pružilo sve u životu, a na meni i na nama je da mu barem dio vratimo.
9. U opisu svoje stranice na društvenoj mreži Facebook, naglasili ste i ekologiju. Jesu li ljudi dovoljno svjesni važnosti mora? Činimo li svi zajedno dovoljno da zaštitimo naš dragulj?
Usudio bi se reći da stvari idu na bolje, ali da to nije ni približno dovoljno. Često smo dio različitih akcija čišćenja koje su nažalost samo privremena pomoć moru, dok oni pravi problemi nažalost ostaju aktualni. Smatram da bi svi trebali biti aktivni u lokalnim zajednicama i u tom smjeru educirati mladost koja će sutra biti prava mala eko vojska koja će štititi i paziti ovo plavo blago koje imamo.
Sjajan primjer je moj prijatelj Marjan Žitnik koji ima udrugu Maritimo Recycling i stalno organizira akcije čišćenja plastike na otocima koja će se potom reciklirati i od nje se raditi super stvari na 3D printerima. To su izvrsni primjeri kako problem pretvoriti u prednost i to je jedan od projekata gdje ćemo usko surađivati i projekt kojem se veselimo.
10. Zaključno, kaže stara izreka da onaj tko je naučio čovjeka pecati, da mu je dao večeru za cijeli život. Vi ste, putem svojih video uradaka, upravo to i napravili. Kao čovjek, izvan čitave popularnosti i udaljeni od svega, kako se osjećate kada ste sami uz more, s mišlju da ste upravo Vi načinili nove ribolovce, nove ljubitelje mediteranske hrane, nove zaljubljenike u Dalmaciju i, u konačnici, stvorili i neke nove ljubavi?
Ponosno! Jedno jutro me dočekala poruka u inbox-u od jednog roditelja s Hvara koji se zahvaljuje Ludom Moru što mu je usmjerilo i zainteresiralo sina u nešto u čemu je on nažalost bio neuspješan, a trudio se. Mislim da to dosta govori, a tih primjera je puno. Ako smo samo jednog mladića usmjerili prema moru i odvratili od ulice, droge, kriminala, ja sam sretan čovjek.
Iz svega pročitanog možete naslutiti da je LUDO MORE puno više od obične Facebook stranice. Iza Ludog mora kriju se tisuće priča, bezbroj podviga i milijun razloga za ponovni odlazak na more. Ante na kraju naglašava još jednom da sve ovo ne bi bilo moguće bez njegove obitelji, prijatelja i poznanika koji ga motiviraju da bude još predaniji ovoj paleti boja sa stotinu nijansi plave, kistu što se morem zove koji je na platnu Antinog života ostavilo neizbrisiv trag.
Vrijeme prolazi, a ljubav prema moru iz dana u dan sve je veća. Ona se, baš kao što ona poznata fraza kaže – dijeljenjem množi.
Tako i Ante Rešetar, podijelivši svoju ljubav prema moru sa stotinama tisuća ljudi zapravo tu istu raspršio tako da je ona dospjela i mnoga nova srca, čak i ona koja nisu ni slutila da bi se mogla predati moru.
I tako iz jedne kapi mora nikne cijeli ocean dobrih trenutaka, užitaka i zaljubljenosti, pa je ova luda priča o Ludome moru samo još jedan dokaz da treba vjerovati u svoje snove i da nemoguće ne postoji.
Ante nam svojim primjerom pokazuje kako životi pišu najljepše romane i da su u njima najobožavaniji likovi baš oni poput Ante Rešetara, koji idu preko trnja do zvijezda i mijenjaju se isključivo na – bolje.
Petar Zuanović
