Pokušavam ostati hrabar, zatomiti suze.
Ne zato što muškarac nikad ne plače. – Kakva glupost!
Glumim hrabrost zbog tebe.
Mislim, nadam se, bit će tebi lakše.
Pokušavam, ponekad i uspijevam
dok još jednom odlazim.
Vješam ovaj život, naš život, poput kaputa u ormar sjećanja
i navlačim opet onaj, već iznošen, kao i ja što sam već istrošen.
Odlazim i znam da prodajem slobodu za slobodu,
za naš život, za povratak.