Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci i ove godine pridružio se obilježavanju Svjetskog dana pomoraca te otvorio vrata svim zainteresiranim za posjet simulatorima, studentskim predavanjima i predstavljanju projekata.
Program je započeo kratkim studentskim izlaganjima o tome zašto su izabrali studij pomorstva te kako vide svoju ”pomorsku” budućnost. Moderator je bio dugogodišnji pomorac i IMO ambasador dobre volje, kap Berislav Vranić.
Iako su studenti imali različite puteve do upisa na Fakultet, svi imaju zajednički cilj: zaploviti na raznim brodovima, „vidjeti svijet“, stjecati nova znanja i iskustva, a možda se i vratiti na Fakultet te sa stečenim znanjem i iskustvom podučavati nove naraštaje.
Kako studenti Pomorskog fakulteta vide svoju budućnost, donosimo u nastavku.
”Unatoč želji da zaplovim, zbog situacije s pandemijom planiram nastaviti studij i dodatno usavršiti svoje znanje. Nakon studija želim ostvariti veliku želju- zaploviti na kruzeru. Želim stečeno znanje primijeniti u praksi i jednog dana postati kapetan. Htio bih iskusiti život pomoraca, sa svim prednostima i manama te se vratiti na kopno i surađivati sa stručnjacima u svrhu poboljšanja pomorstva. Nakon stečenog iskustva, moj primarni cilj je pomoći i osposobiti mlade ljude koji žele raditi u pomorskoj industriji”. (Alen Mataić)
”Od malena sam znao da želim biti pomorac. S obzirom na to da sam cijeli život povezan s morem, posao pomorca više vidim kao poziv nego kao tipičan posao. Budući da volim rad s ljudima, htio bih se ukrcati na putnički brod. Usprkos trenutačnoj situaciji s Covid-19 virusom, nadam se kadeturi. Spreman sam uložiti veliki trud kako bih postao časnik i konačno kapetan jednog dana. Trudim se ne razmišljati previše o budućnosti, već se koncentrirati na sadašnjost. Moram priznati da sam malo i tužan što neću moći iskusiti pomorstvo kao što je nekad bilo, ali vjerujem da svaka generacija stvara svoju priču”. (Antun Penjak)
”Nikad se nisam vidio u tipičnom uredskom poslu, ali s obzirom na to da dolazim iz obitelji s dugom pomorskom tradicijom, pomorski svijet mi je oduvijek bio vrlo blizak. Iako moderna pomorska industrija ima problema, ponajviše onih administrativnih, smatram da je tako organiziran sustav bolji nego što je nekoć bio. Također mislim da će se u pomorsku industriju uvesti automatizirani elementi radi poboljšanja sigurnosti svakog radnika te na taj način broj posade na brodu smanjiti, a na kopnu povećati. Već smo bili svjedoci uspješnog putovanja brodova bez posade, kao i uspješnih manevara brodova bez posade. U svakom slučaju, ne vjerujem da će brodovi biti bez posade jer je brod ipak jedan kompleksan sistem izložen opasnostima. S druge strane, brodovi prevoze veliku količinu tereta koji ponekad zna biti opasan za okoliš ili zahtjeva posebno rukovanje. Svaki član posade je obrazovana osoba osposobljena za rješavanje bilo kakvog problema. Svakog dana svjedočimo različitim elektroničkim i tehničkim pogreškama, čak i u najboljim sustavima. Prema mom mišljenju, u bliskoj budućnosti brodovi neće ploviti bez posade, već će se nastaviti raditi na poboljšanju sigurnosti broda”. (Dominik Glažar).
”Dolazim iz Sjeverne Makedonije, kopnene zemlje koja nema posebne poveznice s pomorskom industrijom. Usprkos tome, odmalena sam volio plovidbu i znao sam što će biti moje zanimanje jednog dana. Na diplomskom studiju sam imao priliku upoznati pomorsku industriju na svjetskoj razini i steći znanje za budućnost. Živimo u vremenu globalizacije gdje je pomorska trgovina glavna karika u lancu razmjene robe u svijetu, a pomorci oni koji to sve čine mogućim. Iako tehnologija napreduje vrlo brzo i besposadni brodovi postaju stvarnost, smatram da će pomorci i dalje biti neophodni. Iz tog razloga, cilj budućeg pomorca bi trebao biti stjecanje znanja kroz edukacije i iskustva. Osobno se nadam da ću uskoro imati priliku započeti svoju pomorsku karijeru i na taj načini ostvariti svoje snove. Unatoč pandemiji uzrokovanoj korona virusom, stvari se polako vraćaju na mjesto i ima nade za bolju budućnost u ovom sektoru. To potvrđuje i stara latinska izreka ”Navigare necesse est”, a ja se nadam da ću u bliskoj budućnosti kao časnik na putničkom brodu otkriti nove horizonte koje nudi ovo zanimanje”. (Stefan Jankoski)
