Bila je to godina takozvanog sarajevskog primirja, kad uglavnom nije bilo borbenih djelovanja i kad se primirje koliko-toliko poštovalo. Pa su počeli dolaziti i turisti; piše Otvoreno more.
Ali u Prukljanu se u ljeto 1994. zbio nemili događaj. Pobunjeni Srbi, koji su držali okupirano mjesto Prukljan na sjevernome dijelu jezera, sačekali su i uzaptili jednu talijansku jahtu i prisilili posadu da krene u njihovo “turističko mjesto” – kao tobožnji gosti!
Brod se zvao “Barbara nuova” s posadom, jednom obitelji od pet članova. Više od 24 sata nitko nije znao što se dogodilo s “Barbarom”. A onda su se našim vlastima uspjeli javiti preko radija. Pokrenuti su mehanizmi lokalnih snaga UNPROFOR-a i UNHCR-a, talijanskih i naših vlasti, koji su nakon nekoliko dana “pregovora” uspjeli ishoditi oslobađanje talijanskoga broda.
Toga dana kad su se našli slobodni, uspjeli smo doći do njih prije negoli su krenuli k Šibeniku. Ljubazno su nas primili na brod, gdje smo slušali njihovu priču o nečuvenoj drskosti prema stranim državljanima od strane pobunjenika.
“Rekli su nam naši otmičari da smo samo gosti njihove ‘turističke rivijere’, da nam se ništa neće dogoditi i da će nas doći intervjuirati beogradska televizija”, slušali smo Talijane na palubi broda.
“Obasipali su nas darovima, obiljem jela i nazivali nas prijateljima. A mi smo bili u strahu za naše živote. Nisu nam se dali nikomu javiti. Na kraju smo osposobili našu stanicu i o svemu obavijestili hrvatske vlasti i naše veleposlanstvo u Zagrebu. Evo nas sada tu, čekamo lučkoga pilota za pratnju do Šibenika.”
U međuvremenu, njihova pobunjenička “rivijera” istopila se sama od sebe u hrvatskim vodama. Čim se zapucalo u “Oluji” 5. kolovoza 1995. godine, akteri te tvorevine nestali su glavom bez obzira. Ni o Talijanima s “Barbare” više nije bilo informacija. Ekskluzivna priča o njima objavljena je u “Slobodnoj Dalmaciji”.
Joško Čelar
