O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Bitka kod Visa 1811. godine

Tijekom Napoleonovih ratova, otok Vis je bio pod britanskom okupacijom cijelo desetljeće, točnije od 1805. do 1815. godine. Jedna od najvećih britanskih pobjeda na moru u tom periodu dogodila se upravo u vodama oko otoka Visa, što je danas relativno malo poznato prvenstveno zato jer je primat najinteresantnije bitke odavno preuzela ona koja se u istim vodama odigrala 55 godina kasnije, između austrougarske i talijanske flote, a u kojoj je admiral Tegetthoff porazio admirala Persana, piše Morski.hr

Ipak, koliko god je drugi Viški boj 1866. godine označio, barem privremeni, kraj talijanskih pokušaja da osvoje Dalmaciju i njene otoke, toliko je onaj prvi 1811. godine, barem simbolično označio početak kraja francuske dominacije na Jadranu i u Dalmaciji.

Vis, koji je tada bio u rukama Velike Britanije iako je prema mirovnom ugovoru iz Schönbrunna cijela obala Dalmacije pripala Francuzima, ali u kojem su bili stacionirani i brojni gusarski brodovi koji su pod prešutnim odobrenjem Britanaca napadali i pljačkali francuske brodove, bio je trn u oku Napoleona koji je takvo ponašanje pokušavao zaustaviti na sve moguće načine. Napoleon je napadima na Britance na Jadranu pokušavao ostvariti prevlast na moru prvenstveno zbog lakše opskrbe svojih teritorija u Dalmaciji, na Apeninskom poluotoku i na Krfu.

Ipak, činjenica da su stanovnici Dalmacije, koje su Francuzi čak i pozivali da se počnu baviti gusarenjem, zazirali od Francuza i gotovo redovito se priklanjali Britancima od kojih su imali koristi, kao i snaga britanskih pomorskih snaga na Jadranu navele su Napoleona da na Jadranu formira dvije divizije  koje su imale zadaću provoditi veće vojne operacije.

Zapovjedništvo Talijanske divizije povjereno je francuskom admiralu Bernardu Dubourdieu. Prethodno je Dubordieu, temeljem zasluga zbog zarobljavanja britanske fregate, bio imenovan zapovjednikom pomorske eksadre na Jadranu. Prvi uspjeh postigao je kad je, isplovivši iz Ancone i podigavši britanske zastave kako bi zavarao neprijatelja, što mu je i uspjelo, s fregatama Uranie, Favorite i Corona, korvetama Bellona i Carolina i brikovima Jena i Mercure 22. listopada stigao do Visa i s tri broda (Favorite, Corona i Bellona) ušao u uvalu Sv. Jurja, napao grad Vis i u njemu s 500 iskrcanih vojnika popljačkao britanske trgovine i skladišta te potopio određeni broj brodova, dok je nekoliko brodova zarobio i poslao u Split.

Kad je dobio informaciju da su se na horizontu pojavili nepoznati brodovi, zapovjedio je povlačenje svog brodovlja natrag za Anconu. S obzirom na snagu britanskih brodova, ta odluka bila je itekako opravdana jer ni u kom slučaju nije mogao očekivati pobjedu protiv nadmoćnog protivnika, a pogotovo je bilo nemoguće sa snagama kojima je raspolagao zadržati Vis…

Cijeli članak možete pročitati <<ovdje>>.

Tijekom Napoleonovih ratova, otok Vis je bio pod britanskom okupacijom cijelo desetljeće, točnije od 1805. do 1815. godine. Jedna od najvećih britanskih pobjeda na moru u tom periodu dogodila se upravo u vodama oko otoka Visa, što je danas relativno malo poznato prvenstveno zato jer je primat najinteresantnije bitke odavno preuzela ona koja se u istim vodama odigrala 55 godina kasnije, između austrougarske i talijanske flote, a u kojoj je admiral Tegetthoff porazio admirala Persana, piše Morski.hr

Ipak, koliko god je drugi Viški boj 1866. godine označio, barem privremeni, kraj talijanskih pokušaja da osvoje Dalmaciju i njene otoke, toliko je onaj prvi 1811. godine, barem simbolično označio početak kraja francuske dominacije na Jadranu i u Dalmaciji.

Vis, koji je tada bio u rukama Velike Britanije iako je prema mirovnom ugovoru iz Schönbrunna cijela obala Dalmacije pripala Francuzima, ali u kojem su bili stacionirani i brojni gusarski brodovi koji su pod prešutnim odobrenjem Britanaca napadali i pljačkali francuske brodove, bio je trn u oku Napoleona koji je takvo ponašanje pokušavao zaustaviti na sve moguće načine. Napoleon je napadima na Britance na Jadranu pokušavao ostvariti prevlast na moru prvenstveno zbog lakše opskrbe svojih teritorija u Dalmaciji, na Apeninskom poluotoku i na Krfu.

Ipak, činjenica da su stanovnici Dalmacije, koje su Francuzi čak i pozivali da se počnu baviti gusarenjem, zazirali od Francuza i gotovo redovito se priklanjali Britancima od kojih su imali koristi, kao i snaga britanskih pomorskih snaga na Jadranu navele su Napoleona da na Jadranu formira dvije divizije  koje su imale zadaću provoditi veće vojne operacije.

Zapovjedništvo Talijanske divizije povjereno je francuskom admiralu Bernardu Dubourdieu. Prethodno je Dubordieu, temeljem zasluga zbog zarobljavanja britanske fregate, bio imenovan zapovjednikom pomorske eksadre na Jadranu. Prvi uspjeh postigao je kad je, isplovivši iz Ancone i podigavši britanske zastave kako bi zavarao neprijatelja, što mu je i uspjelo, s fregatama Uranie, Favorite i Corona, korvetama Bellona i Carolina i brikovima Jena i Mercure 22. listopada stigao do Visa i s tri broda (Favorite, Corona i Bellona) ušao u uvalu Sv. Jurja, napao grad Vis i u njemu s 500 iskrcanih vojnika popljačkao britanske trgovine i skladišta te potopio određeni broj brodova, dok je nekoliko brodova zarobio i poslao u Split.

Kad je dobio informaciju da su se na horizontu pojavili nepoznati brodovi, zapovjedio je povlačenje svog brodovlja natrag za Anconu. S obzirom na snagu britanskih brodova, ta odluka bila je itekako opravdana jer ni u kom slučaju nije mogao očekivati pobjedu protiv nadmoćnog protivnika, a pogotovo je bilo nemoguće sa snagama kojima je raspolagao zadržati Vis…

Cijeli članak možete pročitati <<ovdje>>.

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here