Ivo Batričević u rubrici ‘Priče o moru i brodovima’ Dubrovačkog dnevnika donosi detalje o brodovima Zrinski i Skala koji ove godine slave 50. rođendan.
Zajedničkim naporima Uprava Rezervata Lokrum, ali i posada, prema mišljenju brojnih sugrađana, besprijekorno svih ovih godina održavaju svoje brodove koji su prevezli milijune i milijune putnika na jedinstven otok Lokrum.
Turisti su za svoga boravka u Dubrovniku uvijek rado posjećivali Lokrum. Prvi barkarijoli su vozili na vesla između Gradske luke i Lokruma, a u ljetnoj sezoni 1904. parobrodići MARIJA i URSUS su svakodnevno plovili od 8:00 do 20:00, i to svako pola sata prema Lokrumu. Vlasnik URSUSA je bio Jako Batinić. Parobrodić je izgrađen u Engleskoj, nabavljen 1902., za pogon parnog stroja je koristio garbun, plovio je 7 milja na sat, a mogao je udobno smjestiti 14 putnika. Vlasnici MARIJE su bili Frano Goll i Ivo Jelić. Nabavljen je 1901., bio je duljine 8,10, širine 2,10 i visine jedan metar.
Navest ću i ostale parobrode koji su povremeno plovili po želji putnika na Lokrum ili u bližu okolicu, a neki od njih su održavali i pruge. Nakon izgradnje hotela Imperial 1897. kojega je izgradio Austrijski Lloyd, nabavljen je mali parobrodić imena IDA za prijevoz hotelskih gostiju, ali i za ostale turiste i čeljad Grada. Vozio je izlete po okolici, ali često ih je dovodio na Lokrum te postoji jedna lijepa fotografija parobrodića IDA u Portoču. Taj parobrodić je bio izgrađen 1888. u Trstu, imao je 7 brt-a , duljine 12,64 i širine 2,5 metara. Na njemu su bila zaposlena tri člana posade, a mogao je prevoziti 30 putnika. Zapovjednik broda je bio Frano Goll, inače brodski agent Austrijskog Lloyda u Gružu.
Drveni parobrodić MAUZ je izgrađen 1894. u Gružu, duljine 9,0, širine 2,5 metra, bio je visok 1,2 metara, a vlasnik mu je bio Robert Škoda. Vlasnik parobrodića ANČICA je bio Jako Bojanović, a parobrodića ELENA Nikola Srinčić, oba su nabavljena 1901. godine. Na Lokrum su još povremeno dolazili parobrodići: LACROMA, TONĆI, VENĆESLAV od Jaka Batinića, SOKO, SOKO II, motorni brodić RAGUSIN i nakon Prvog svjetskog rata male motorne brodice kao što su Dixie, Victoria, lijepa barka od mahagonija od barkarijola Giusti Težaka itd…
Brodogradilište / Škar / Mokošica
Evo par riječi o brodogradilištu gdje su napravljeni ZRINSKI i SKALA te mnogi drugi drveni brodovi koji i danas nakon 50-60 godina i dalje plove. U istom brodogradilištu krajem šezdesetih, isti gore navedeni brodograditelji izgradili su još šest nama znanih drvenih brodova za prijevoz putnika za turističku agenciju Putnik te su svi imali imena PUTNIK, a drugi dio imena su im bili rimski brojevi od I do IV. Oni su plovili u akvatoriju Budve, Dubrovnika, Korčule i Makarske, a jedan od njih i danas plovi u nas pod imenom PROIZD.
Također te iste 1971. godine su se gradila dva manja brodića od ovih s imenom PUTNIK za Hotelsko Dubrovnik te su se zvali DUBROVNIK 1 i DUBROVNIK 2, a ovog prvog je vozio Miho Hajtilović i često je bio vezan u portu na malom mulu.
Cvijeto Kapetanić piše: ”Rijeka dubrovačka bila je poljoprivredno – ribarski opredijeljena tako da su dva rođaka Cvijeto Donatović i Cvijeto Kapetanić (moj djed) bili šegrti, a kasnije i meštri brodogradnje, rođeni 1898. godine. Zanat su izučili na brodogradilištu kod obitelji Krile, a kasnije su prešli u Gruž (Solska baza) gdje se zadržavaju pet godina. Uvidjevši potrebu popravaka i gradnju novih leuta, bracera, trabakula, prvo Cvijeto Donatović odlazi u samostalnu brodogradnju te nalazi povoljan prostor na području ponta Žala u Mokošici te kupuje prostor. Ubrzo mu se pridružuje Cvijeto Kapetanić te sklapaju ugovor po sistemu vlasništva 50 – 50 posto, i registriraju se 1934. godine.
Iz godišnjaka izdanog 1939. je vidljivo da su se uknjižili na pomorsko dobro, čestica zemlje 820/1 k.o. Mokošica na površini od 320 metara kvadratnih, kao poduzeće. Nakon Drugog svjetskog rata poduzeće je nacionalizirano te nastavlja raditi kao Državna zadruga. U momentu oduzimanja na skladištu je bilo cca 3,5 vagona hrasta bijelca i 1,2 vagona prvoklasne murve te nešto sitne građe i materijala potrebnog za gradnju brodica. U kolovozu 1960. brodogradilište preuzima Pomorsko transportno poduzeće Dubrovnik, a od 1962. prelazi u vlasništvo Atlantske plovidbe iz Dubrovnika koja je tada i dobila flotu Male obalne plovidbe od Pomorskog transportnog.
U škveru su se izvlačili, uređivali i popravljali svi brodovi Obalne plovidbe poduzeća, a i ostali brodovi. Tada je Atlantska plovidba u jednom pogonu aktivirala jedrariju gdje su uglavnom šili šatorska krila za brzo pokrivanje štiva – skladišta, za sve njihove brodove kao i za brodove Duge plovidbe.
Nakon nekoliko godina Atlantska je prepustila vlasništvo brodogradilištu Greben iz Vela Luke, a 80-tih godina u vlasništvo dolazi Atlas te nakon privatizacije Atlasa brodogradilište prelazi u ruke grupacije Andronika Lukšića, našijenca iz Čilea. Danas brodogradilištem upravlja Nautički Centar Mokošica d.o.o.
Ivo Batričević
O cjeniku usluga iz 1910. godine, početku rada javne ustanove Rezervata Lokrum, Naručitelju gradnje Zrinskog i Skale te o tehničkim podacima navedenih brodova možete pročitati na stranicama Dubrovačkog dnevnika
