Pogled na prošlost ne ostavlja nam lijepa iskustva u vezi bolesti Covid-19. Pa tako isto ni pogled na budućnost!
Mi pomorci postali smo taoci pandemije. Taoci za koje nitko, baš nitko, nema pažnje, a ni sluha da čuje naš glas.
Gotovo svi tretiraju nas kao da smo glavni prenosioci zaraze. Pogledajte samo na trenutak južnokorejske i kineske luke i sami ćete se uvjeriti kako je to biti u koži pomoraca – onih za koje kažete “pun je ka brod”. Samo na trenutak obucite odijelo pomorca i vidjet ćete da je vrlo teško. Samo oni naoružani strpljenjem mogu to izdržati. To mogu samo pomorci. Hrabri ljudi!
Boravak u njihovim karantenama, dolazak u njihove luke – to su horor priče za koje malo ljudi može zamisliti da postoje u današnjem svijetu.
Većina nas pomoraca prisljena je cijepiti se kako bismo osigurali posao i egzistenciju. Završili smo pomorske škole da bismo plovili dalekim morima svijeta – svijeta u kojem nismo dobrodošli. Nismo završili škole da budemo pokusni kunići.
Znamo da je povijest nastanka cjepiva duga. No, oduvijek su postajale sumnje u njihovu sigurnost i učinkovitost. Postavlja se pitanje zašto je to tako, na što će vam odgovor dati veliki svjetski igrači koji kroje budućnost svijeta. Kako će svijet izgledati nakon pandemije, to nitko ne zna. Znamo samo da svijet neće biti onakav kakvim smo ga poznavali.
Sjećamo se da smo se u prošlosti morali cijepiti protiv kolere i žute groznice – zaraznih bolesti koje su vladale svijetom. Cjepivo se proizvelo nakon dosta godina istraživanja, a WHO je donio odluku da se svi pomorci moraju cijepiti te da se cjepivo mora zavesti u žutu knjižicu. Dokaz je to da je pomorac primio cjepivo te da prema tome može biti siguran da se neće zaraziti i oboljeti od iste bolesti. U slučaju zarazne bolesti žute groznice, jedno cjepivo štiti najmanje 10 godina, a imunitet može trajati i cijeli život. To nije slučaj sa gore navedenim cjepivom.
Danas WHO mudro šuti u vezi samovolje svjetskih kompanija o cijepljenju pomoraca. Ne spominje se da će ovo cjepivo biti zavedeno u žutu knjizicu kao obavezno. Zašto? Zato što je ono proizvedeno u vrlo kratkom roku, uz malo prethodnih testiranja, što ne jamči da je cjepivo sigurno, kao ni da se osoba više ne može zaraziti.
Pomorske kompanije, kako bi osigurale sebe, jednostavno pošalju dopis brodu da se pomorci u luci cijepe te da moraju potpisati izjavu da su primili cjepivo na vlastitu odgovornost. Firma neće snositi odgovornost za bilo koju vrstu nuspojava ili komplikacija nastalih uslijed primljenog cjepiva. To je još jedan dokaz da ni firme ne vjeruju u učinkovitost cjepiva. Slogan za pomorce danas glasi: Ako želiš plovit’ – cijepi se.
Pomorci su negodovali toj odluci. No, mali je broj pomoraca koji će iskidati svoju pomorsku knjižicu kao dokaz neposluha. Sjećam se početkom ove godine da su pojedini pomorci negodovali i isticali svoje nezadovljstvo, a sada ti isti plove na brodovima – cijepljeni i zadovoljni što imaju posao.
Postoje i takozvane papirnate organzacije, kao što su MLC i ILO. Po mojem osobnom mišljenju, to su organizacije koje do sada nisu ništa napravile za nas pomorce. Mudro sastanče i prilagođavaju se brodovlasnicima da bi na kraju utakmice rezultat bio 0:0. Gdje je nestala organizacija za zaštitu ljudskih prava? A da, ona je u gledalištu i sa zanimanjem prati tok utakmice.
U ovoj priči nešto nije u redu. Nema smisla da testiranje na Covid-19 ili PCR košta 700 kuna, a cjepiva su besplatna.
Bio sam svjedok, na prošlom brodu, gdje nas je 70% bilo pozitivno, a među nama i oni koji su primili cjepivo. Tako mi Bog pomogao, mučno mi je i kad se sjetim, a kamoli kad govorim o tom vremenu…
Koliko je cjepivo sigurno, pokazat će budućnost. Ostalo će biti povijest.
Pomorci primajući cjepiva riskiraju svoje živote.
Kapetan Ivica Slavica
