U ovotjednoj emisiji Pomorska večer, koja se u ponedjeljak emitirala iz dubrovačkog studija HRT Radija, o stanju u kruzing industriji iz prve ruke pričao je dubrovčanin Marko Dubčić, staff kapetan na Royal Caribbeanu.
Od početka ljeta u ponovnom je pokretanju kompletna cruise industrija. Život pulsira, a pomorci zaposleni na kompanijama za kružna putovanja su zadovoljni. Umjesto samog održavanja kruzera usidrenih u nekoj od luka u jeku pandemije, sada napokon prevoze putnike, goste tih plovećih hotela.
Moj posljednji ugovor je bio na brodu Quantum of the Seas koji je bio u Singapuru. U tom trenutku je to bio jedini putnički brod te kompanije koji je bio u navigaciji s putnicima, priča gospodin Dubčić.
Kada sam se ukrcao, brod je već bio u operaciji i to je bilo jako lijepo. Konačno smo bili s putnicima, normalno radili svoj posao. Dok se cruise industrija nije ponovno pokrenula, stajalo se na sidru, na hladnom pogonu sa 10% posade na brodu. Dobivali smo mi plaću, ali osjećaj je bio kao da dobivaš plaću, a ne odrađuješ posao. Sada je to puno ljepši osjećaj kad vidiš goste, kad vidiš da novac dolazi u firmu tako da je cjelokupna slika dosta zdravija.
Pokrenula se cruise industrija. No, sezona je bila neobična utoliko što je dosta zaposlenika na brodovima za kružna putovanja, posebice što se tiče hotelskog osoblja, bila doma na čekanju i odjednom je zatrebalo puno novih pomoraca za obavljanje posla. Kako je to izgledalo? Drugi pomorci koji rade na kruzerima kažu da je zapošljavanje bilo ad hoc i da možda nisu svi koji su tako ”na brzinu” zapošljavani bili kvalificirani. Kako ste se Vi s tim nosili kao staff kapetan?
Na brod na kojem sam ja bio došla je dobra, birana posada.
Moja kompanija trenutno ima 25 brodova. Možda njih 7-8 je u navigaciji. Još uvijek se nekako uspijeva naći kvalificirano osoblje, s tim da poneki problemi svejedno postoje.
Dosta hotelske posade koja je bila na čekanju je već negdje drugo zaposlena. Indijci čine možda 20% posade na tom brodu. Dosta kuhara i hotelskog stafa dolazi iz Indije, a glavna niža posada dolazi iz Filipina. Oni, s druge strane, imaju jako velike restrikcije. Limitiran je broj letova i ljudi koji uopće smiju doći na Filipine.
Jako je teško bilo pokrenuti ovih 8 brodova od 25. I ti brodovi koji plove, plove u kapacitetu od 40-50%. Nije još sve to kako treba, ali mislim da će se vratiti na staro. Trebati će vremena da se sve posloži i posada vrati, a pogotovo kvalitetna.
Čuli smo i na seminaru ovdje u Dubrovniku priče pomoraca koji su već na desetke godina na kruzerima i sada su na čekanju. Kakav je trenutno taj kriterij za taj odabir posade?
Posadu biraju ljudi koji se već nalaze na brodu. Slažu team po nekakvim parametrima, biraju ljude koje poznaju…tako da se na nekim pozicijama nemoguće zaposliti. Neke pozicije i ne postoje više, a neke pozicije su se promijenile. Dosta je drugačiji život na brodu sada nego prije pandemije. Tu sad ima i dio posade koja samo gleda hoće li biti social distancing-a, hoće li se nositi maske…Situacija je takva da se za jedan posao javi 20 ljudi, a samo su 3 mjesta slobodna. Biraju se najbolji ili oni koji su ”najbliži oltaru”.
Jedno od pitanja na održanom seminaru je bilo pitanje transparentnosti napredovanja pomoraca. Kako je to izgledalo u Vašem slučaju?
To je sve dosta više fer nego što je u zemlji u kojoj mi živimo. Ipak se gleda kvaliteta rada. Situacija nije perfektna i nije da će uvijek najbolji dobiti promociju. Ali ipak, ako si dobar, svakako ćeš napredovati, rasti i imat ćeš i bolji položaj i bolju plaću. Ne moraš biti član nijedne stranke, pripadati nijednoj posebnoj nacionalnosti. Ja kao Hrvat imam isti tretman kao i Englez, Amerikanac ili Kanađanin.
Nije ni to uvijek idealno, ali je fer koliko to može biti. Uvijek postoje nacionalnosti koje su radije viđene nego druge, ali ja sam na kompaniju došao bez ikakve veze i eto, svi koji smo tu smo napredovali kao jedinke, bez ičije pomoći, bez političke potpore.
Koliko dugo ste u ovom poslu?
Počeo sam 1994. kao kadet, a od 2000. sam časnik.
Sredinom ljeta ste se iskrcali. Kad ćete ponovo na more?
Bio sam sretan pa sam dobio malo duži godišnji odmor. Bit ću puna 4 i pol mjeseca doma. Krajem studenog putujem u izolaciju i na brod.
