U moru lijepih trenutaka, nezaboravnih uspomena i na uspinjači svoje karijere, pomorac doživi štošta, pa se tako iz dana u dan mogu čuti one dobre i one loše priče. Što u kuloarima, što iza zastora prividne lakoće, što u „ćakuli“ ispred kapetanija. Ali, kada se pomorac otvoreno javi u redakciju sa svojim problemom, onda se zna da je taj problem puno ozbiljniji i da pojedinac traži pomoć i podršku kolega, što sa brodovlja, što onih koji djeluju sa kopna.
Upravo takva priča dogodila se nedavno, kada smo primili pozive dvaju pomorca koji žele ostati anonimni iz osobnih razloga (podaci poznati redakciji), a koji muku muče sa smanjenjem plaće uslijed pandemije. Plaća se, tvrde oni, nije smanjila neznatno ili u određenom prihvatljivom, razumskom i opravdanom postotku, već čak pedeset posto!
Naši sugovornici djelatnici su tvrtke CroisiEurope te tvrde kako je drastično rezanje započelo kada je pandemija pokucala na velika vrata Europe i svijeta, početkom one kobne 2020. godine. Od strane kompanije obećano je kako će se plaće vratiti „u normalu“ kada se ponovo zavrti kolo neizostavnog turizma, fenomena koji hrani mnoga gladna usta diljem svijeta i fenomena u kojem je CroisiEurope itekako poznat i priznat igrač.
Upravno sjedište CroisiEurope-a nalazi se u Strasbourgu, u velebnoj Francuskoj, i od tamo se izdaju naredbe za gotovo šezdeset brodova flote, koji služe za riječna krstarenja diljem Europe, ali i u nekim svjetski poznatim destinacijama izvan matičnog kontinenta. Osim riječnih putovanja, u ponudi je i nekoliko „morskih“ opcija Sredozemljem.
Naši sugovornici, nezadovoljni pomorci, ističu kako njihova kompanija nije vratila plaće na iznose dogovorene prije pandemije uz opravdanje kako ne bilježe dovoljno veliku zaradu zbog smanjenja popunjenosti kapaciteta brodova. Brodovi se jesu vratili u plovidbu, štoviše njihovi itinerari su spremni za naredne dvije godine, ali povratka na staro nema što se tiče plaća za hrvatske pomorce, tvrdi dvojac.
Dodaju kako je na kompaniji, koja trenutno broji preko tisuću zaposlenika, nekoliko desetaka pomoraca hrvatskog državljanstva koji su mahom časnici. Problemi u kompaniji izgleda postoje već duže vrijeme, a prema riječima naših sugovornika, kompaniju je u posljednjih nekoliko godina napustilo petnaestak strojara s područja Republike Hrvatske jer nisu bili zadovoljni uvjetima na brodu, ponašanjem svojih kolega i nadređenih, a nisu bili zadovoljni niti ispunjenjem stavki iz ugovora jer su, prema njima, mnoge ostale neispunjene ili su na papiru bile polovično točne.
Dvojac tvrdi i da je velik problem dolazak na brod i odlazak s istoga po isteku ugovora jer kompanija odbija platiti avionske karte, pa navodno unajmljuje kombi vozila kojeg sami voze i po osamnaest sati da bi stigli na odredište.
Dvoje hrvatskih pomoraca napominje kako se i ne bi osjećali ovako iznevjereno da se plaće posadi koja je iz Francuske i Filipina nisu vratile na one stare iznose. Sve to dovodi do netrpeljivosti i narušenih međuljudskih odnosa na brodu, kažu pomorci.
Demant kolega pomoraca
Da medalja ne bi imala samo jednu stranu, redakcija je žurno kontaktirala kompaniju CroisiEurope u ime koje su odgovor na ovakve optužbe dali kolege pomorci dvojca koji je ostao financijski zakinut. Oni nisu željeli ostati anonimni, baš naprotiv, poslali su cijeli dopis i svi se potpisali imenom i prezimenom, te tvrde da u kompaniji nema apsolutno nikakvih problema što se njih tiče.
U ime njih govorio je zapovjednik broda „MV La Belle de l’Adriatique“, gospodin Ivica Dabelić. On, još dva zapovjednika i dvanaest časnika rekli su nam kako su neugodno iznenađeni istupom dvojice pomoraca jer su, sudeći po njih petnaest, uvjeti na brodovima izvanredni i zavidni gledajući sa bilo koje druge kompanije ili plovila.
Od uvjeta na brodovima ističu kako se posadi daju obroci šest puta dnevno koje pripremaju vrhunski chef-ovi u kategoriji hotela sa pet zvjezdica, izlaske s broda u bilo koje doba dana i noći u svim renomiranim destinacijama na kojima brodovi plove. Pomorci su čak u mogućnosti ići sa putnicima na ekskluzivne izlete koji su dostupni u sklopu krstarenja, omogućeno im je korištenje bazena, teretane i wellness centra. Televizor, hladnjak i besplatni neograničen Internet dostupan je svakom pomorcu u njegovoj kabini, kao i niz društvenih igara u salonu za posadu, od šaha do PlayStation konzola.
Njih petnaest u potpunosti demantira dvojac s početka priče i tvrdi kako zbog tako dobrih uvjeta postoji „lista čekanja“ za ukrcaj na brodove navedene kompanije, Naglašavaju kako ulažu u mladi kadar i da se početkom mjeseca uvijek hrvatskim pomorcima isplati dogovorena suma novca kao naknada za njihov predani rad.
Ističu kako je putovanje na brod i s broda stvar dogovora posade te da kompanija podmiruje svaku vrstu prijevoza ovisno o duljini putovanja, a uz priložene račune.
Petnaest pomoraca ne shvaća kako je uopće nekom palo napamet da se provodi diskriminacija na brodu po bilo kakvoj osnovi, iako dvojac s početka priče tvrdi da su Francuzi i Filipinci privilegirani u odnosu na Hrvate. Zapovjednik Dabelić i drugi naglašavaju kako je kompanija odlična jer je zadržala sva radna mjesta usprkos pandemiji i obustavi putovanja na razdoblje od preko godine dana.
Jedina “dlaka u jajetu” cijele priče su famozni bonusi koji su se u pandemiji prestali uplaćivati pomorcima, a oni su stavka izvan ugovora. Isto potvrđuje i Zapovjednik Dabelić. Dakle, bonusi su obustavljeni, a plaća je, barem tehnički, ostala ista. Zapovjednik Dabelić i njegovi kolege napominju kako ni ostatak posade više ne prima bonuse na plaću, ali to im je razumljivo jer brodovi ne voze pod punim opterećenjem kao nekada. No, nadaju se da će se u skorijoj budućnosti i to promijeniti te vratiti na staro ili pak na još bolje.
Stoga Zapovjednik Dabelić ističe, u ime kompanije, u ime pomoraca i u svoje osobno ime, kako su plaće definirane isključivo znanjem, iskustvom i napose pozicijom, a ne nacionalnošću, a poručuje i kako se nikada na ovoj kompaniji nije dogodilo ništa niti nalik ovom.
Kako će se cijela situacija raspetljati, hoće li dvojac ostati na ovoj kompaniji ili će se prebaciti na neku drugu, ostaje neizvjesno. U svijetu kapitala nema mjesta za emocije, ali emotivnih ispovijesti hrvatskih pomoraca sve je više. Od odsustva iz obiteljskoga doma, preko raznih zapreka na putu do broda, do, evo, i ovoga problema financijske prirode (prema riječima dvojice pomoraca koji se osjećaju razočarano), sve se svodi na to da život svakako nije lak. Idući ukorak sa svim suvremenim čudima te s mišlju da sve teži ka savršenstvu, nekad se čovjek jednostavno zapita je li ovo uistinu pravi put.
Zapitala su se to i dvojica naših pomoraca s početka priče, no izgleda da za ostalih petnaest dileme nema – problem ne postoji u kompaniji, tvrde oni, a kompanija je po svim svjetskim standardima u rangu onih najboljih od najboljih.
Nadamo se da se nitko neće javiti sa sličnim iskustvima iz razloga što se nadamo da ona ne postoje. No, ukoliko su prisutna, vrata naše redakcije uvijek su otvorena, kako za one dobre i pozitivne priče poput nedavnog spašavanja ljudi na moru, tako i za one manje dobre, neugodne priče iz pomorske svakodnevice.
