CRNA GORA – Sudac podgoričkog Osnovnog suda Arsenije Gatolin, u presudi po tužbi koju je pomorac Pavle Božović pokrenuo protiv Crnogorske komercijalne banke (CKB), čiji je klijent, zbog toga što mu je sa deviznog računa nestalo 13.812 eura, konstatirao je da je banka neovlašteno isplatila novac i oštetila klijenta. Ali, presudu nije donio u korist Božovića nego banke, piše Vijesti.me.
Obrazloženje za tu sudsku odluku je da je riječ o zastarjelosti potraživanja.
Novac sa deviznog računa Božovića neovlašteno je isplaćivan u periodu od 9. siječnja 2013. godine do 13. srpnja 2013. godine, a on je 15. svibnja 2020. godine podnio tužbu protiv CKB banke.
Božović je za Vijesti.me ispričao detalje ovog slučaja i najavio žalbu Višem sudu zbog ove presude, dok u CKB banci nisu željeli komentirati uz obrazloženje da je postupak još uvijek u tijeku.
U banci sam imao otvoren tekući i devizni račun. Za tekući račun dao sam drugoj osobi ovlasti za podizanje novca, dok za devizni račun nisam, što sam priložio i kao sudski dokaz. Kada sam u banci tražio objašnjenje kako je moguće da je novac podizan sa računa za koji nitko imao ovlast, nisu imali odgovor na to pitanje. Na devizni račun mi je strani poslodavac isplaćivao zaradu. Tužbu sam podnio tek nakon nekoliko godina, jer ja do tada nisam zbog prirode posla godišnje boravio u Crnoj Gori ni dva mjeseca godišnje, ispričao je Božović, koji je za Vijesti.me dao dokumentaciju u vezi s ovim slučajem.
U presudi sudac Gatolin je naveo da je Božović dostavio dokaze kojima je potvrdio da, u periodu kada je novac isplaćivan, nije boravio u Crnoj Gori i da je sudski vještak, koji je bio angažiran u sudskom postupku na osnovu analitičkih kartica koje je banka dala, utvrdio da u spornom periodu Božović nije ovlastio nikoga da koristi novac sa deviznog računa.
Sud zaključuje da je banka neovlašteno, u periodu od 9. siječnja 2013. do 13. srpnja 2013. godine isplaćivala novac s deviznog računa, čime je tužitelju nesumnjivo nanesena materijalna šteta od 13.812 eura, piše u presudi.
CKB banka osporila je osnovanost ovog tužbenog zahtjeva i, pozivajući se na “član 385. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO)”, istakla je prigovor o zastarjelosti potraživanja. Božović je, piše u presudi, istaknuo da prigovor zastarjelosti ne može biti važeći, iz razloga što nije riječ o naknadi štete, nego o vraćanju stvari, odnosno novca, te da je banka dužna u svakom trenutku, shodno “članu 1138 i 1141 ZOO”, vratiti novac.
Sudac nije prihvatio argumentaciju Božovića, već banke da je potraživanje zastarjelo, pa je presudio u njenu korist.
Kako sud smatra da je tužitelju (Božoviću) nanesena materijalna šteta, a da je tužena (CKB) tokom postupka istakla prigovor zastarjelosti potraživanja, sud nalazi da je ovaj prigovor osnovan. Naime, “članom 385 ZOO-a” propisano je da potraživanje naknade štete zastarijeva u roku od tri godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za lice koje je počinilo štetu. Potraživanje u ovom slučaju zastarijeva pet godina od dana kada je šteta nastala. To, samom činjenicom da je tužitelj za štetu po njegovom osobnom priznanju saznao krajem srpnja 2013. godine, a da je tužba podnesena 15. lipnja 2020. godine, nesumnjivo dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju nastupio, ne samo subjektivni, već i objektivni rok zastarjelosti predmetnog potraživanja koje tužitelj ne može ostvariti putem sudske zaštite, piše u presudi.
Božović je rekao da će pravdu traži do suda u Strasbourgu.
Iz CKB banke su rekli da predmetni sudski postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, te da se banka pridržava prakse da ne komentira sporove koji su u tijeku, kao ni odluke donesene od strane nadležnih institucija.
Sud će cijeniti sve relevantne činjenice i svaka strana u postupku je dužna poštivati konačnu odluku suda, rekli su iz CKB banke.
Crnogorski “Zakon o obligacionim odnosima” u “članu 1141” propisuje da novčani depozit može biti oročeni depozit ili depozit po viđenju, s otkaznim rokom i bez otkaznog roka, s posebnom namjenom i bez namjene.
Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju, a deponent računa ima pravo raspolagati dijelom ili cjelim iznosom u svakom trenutku. Dakle, sva novčana sredstva koja klijent ima na transakcijskom računu, za nacionalne i međunarodne platne transakcije, smatraju se depozitom po viđenju, rekli su iz banke.
