Početkom 20. stoljeća u Brazilu najteže poslove još su radili tamnoputi stanovnici. Iako je ropstvo ukinuto u Brazilu još 1888. godine, bijelci su držali više položaje, izrabljivali nekadašnje robove i teško ih kažnjavali. Tako je bilo i u mornarici, gdje se fizičko kažnjavanje poput bičevanja zadržalo jer nitko nije cijenio tamnopute mornare.
Među njima su bili kažnjivani mladići iz najnižih slojeva društva i služenje na brodu bilo im je kao kazna u popravnom domu. U dobi od 16 godina morali su u službu; piše Povijest.hr
Zbog bičevanja su mornari planirali ustanak i nakon više od dvije godine pod vodstvom pomorca Joãoa Cândida Felisberta (1880. – 1969.) počeo je ustanak, u povijesti poznat kao Revolta da Chibata (port. chibata – bič).
Felisberto je poveo pobunu na četirima velikim ratnim brodovima. Pobuna je krenula s broda Minas Geraeste zahvatila São Paulo, Deodoro i krstaricu Bahiju. Uključili su se i manji brodovi. U medijima su ga Felisberta nazivali Crni admiral (port. Almirante Negro).
Pobunjenici su ispucali nekoliko salvi na grad Rio de Janeiro kako bi pokazali da imaju oružje. Njihov je poslanik Vladi predao zahtjev za ukidanjem bičevanja, poboljšanja brige za mornare te amnestiju za sve pobunjenike. Sljedećeg dana uperili su topove na grad. Vlada je odlučila slomiti ustanak, no pobunjenici su se dobro organizirali te imali dovoljno oružja. Vlada je zaključila da je lakše potopiti ih torpedima. Međutim, izbila je svađa u parlamentu. Naime, zauzeti brodovi bili su novi, za njih su izdvojena velika financijska sredstva te su trebali osigurati bolji položaj Brazila na moru. Stoga su vlasti ipak pristale na zahtjeve pobunjenika,
Pobunjenici su stupili na kopno 27. studenog 1910. godine, čime je završila Revolta da Chibata. Zbog straha od novih sukoba 1300 pobunjenika otpušteno je iz službe te je izdano preko 1000 dozvola da se pobunjenici smiju vrati u svoja rodna naselja.
Nova pobuna izbila je 9. prosinca. Premda nije imala nikakve veze s prethodnom, državne vlasti iskoristile su priliku kako bi kaznile Felisberta i ostale. Više od 600 pobunjenika iz studenog ubijeno je u jednom danu, a ostali su poslani na prisilni rad na plantaže, daleko na sjever države, gdje je većina umrla od teških uvjeta života. Jedan od rijetkih koji je preživio mučenje bio je João Cândido Felisberto. Nakon dvadesetak godina uključio se u politiku.
