Nakon objavljivanja teksta o zloj kobi brodova izgrađenih u riječkom brodogradilištu »3. maj«, Danilo Prestint dao si je truda te istražio kobne sudbine drugih brodova izgrađenih u drugim našim brodogradilištima; piše Novi List.
Brodogradilište je izgradilo više brodova za danskog brodara C. Clausen of Graasten iz Kopenhagena. Brod za generalni teret »Inger Clausen« izgrađen je 1958. godine (novogradnja 356). Sedam godina kasnije produljen je, a 1979. mijenja ime u »Corcovada« (zastava Čile). Plovio je do 9. kolovoza 1983. godine, kada je potonuo u plovidbi San Antonio-Valdivia.
Iste godine izgrađen je brod za prijevoz žive stoke »Irene Clausen« (novogradnja 362). Kasnije je mijenjao imena u »Nafsika II« (1975.), »Tweit« (1979.) i »Tweit 1« (1980.). Nasukao se 8. srpnja 1980. godine osam milja sjeverno od Tripolija s teretom ovaca u plovidbi iz Rumunjske za Tartous.
Godinu dana kasnije izgrađen je brod za prijevoz žive stoke »Iris Clausen« (novogradnja 363) koji je 1965. godine promijenio ime u »Ardea«. Devet godina kasnije preuređen je u brod za prijevoz generalnog tereta imena »Breivaag«. Ponovno mijenja ime 1988. godine u »Coast Trader«, a 4. veljače 1989. nasukao se kod svjetionika Holmengraa u plovidbi Fredervaerka za Ulsteinvik.
Isti brodar je u Kraljevici izgradio još dva broda: 1957. godine brod za prijevoz generalnog tereta »Ida Clausen« (novogradnja 355) koji je imao mirne plovidbe (produljen je 1965.) da bi 1979. bio izrezan u rezalištu u Ouwerkerku. Sljedeće, 1958. godine, izgrađen je brod »Ilse Clausen« (novogradnja 357) koji 1980. postaje »Tynedale One«. Izrezan je 1989. godine u Vigu.
Zaboravljeni škverovi
Zanimljivo je da je isti brodar gradio brodove za prijevoz žive stoke i u našim pomalo zaboravljenim brodogradilištima. Tako je u brodogradilištu »Ivan Cetinić« u Korčuli 1963. naručio brod za prijevoz žive stoke »Dagmar Clausen« (novogradnja 106) koji je pod tim imenom čak i porinut u more. No, isporučen je kao »Al-Kuwait« za kuvajtskog brodara. Brod je 1965. produljen, a 1982. mijenja ime u »Kota Ternak«. Izrezan je u Alangu 1991. godine.
Slijedeće, 1964. godine, u istom brodogradilištu naručen je brod za prijevoz žive stoke »Diana Clausen« (novogradnja 107). I taj brod je produljen 1966. godine, a 1979. godine završio je svoje plovidbe u rezalištu u Pusanu. Treći brod za prijevoz žive stoke naručen je 1964. godine (novogradnja 108) u Korčuli kao »Dona Clausen«. Produljen je 1965. godine, a 1980. mijenja ime u »Shabelle«, da bi sedam godina kasnije bio izrezan u Pireju.
I još jedna zanimljivost: 1963. godine izgrađen je brod za prijevoz žive stoke »Clara Clausen« u brodogradilištu Ladjedelnica Piran u Piranu (novogradnja 37). Sedam godina kasnije preuređen je u istraživački brod imena »Atlantean 1« u Kanadi, da bi 1975. postao »Answer« preuređen u spasilački brod, godinu dana kasnije mijenja ime u »J.F. Charlotte«, da bi svoje plovidbe završio kao »Stecarica« (ime promijenio 1983.) u rezalištu u Mamonalu krajem 1988. godine.
Putnički trajekt
Svakako je najzanimljivija sudbina putničkog trajekta »Lyubov Orlova« koji je izgrađen 1976. godine (novogradnja 413) u seriji brodova istih osobina – ojačan za led za plovidbu Antarktikom za brodara Far Eastern Shipping Co. iz Vladivostoka. No, u početku je taj trajekt korišten u Crnom moru za spajanje Novorossiyska s Istanbulom. Dvadeset godina kasnije mijenja vlasnika: Lyubov Orlova Shipping Co. Ltd., Malta & Novorossiysk. Godine 1999. je moderniziran i pretvoren u brod za krstarenje i unajmljen od operatera Marine Expeditions za krstarenja Antarktikom, a 2002. ponovno je moderniziran te mijenja najmitelja – Quark Expeditions. Brod je mogao primiti 110 putnika uz 70 članova posade.
Krajem studenog 2006. godine brod se nasukao na otok Decemption (Antarktik) te ga je španjolski ledolomac »Las Palmas« oteglio u luku Ushuaia. To je bila samo naznaka budućih događaja…
U rujnu 2010, brod je uhićen u kanadskoj luci St. John’s na Newfoundlandu zbog duga vlasnika od 210 tisuća dolara nastao zbog otkazivanja krstarenja krivnjom broda, ali i posada je potraživala plaće koje nije dobila punih pet mjeseci. U prosincu je brod prodan na sudskoj dražbi tvrtki Neptune International Shipping kao staro željezo za upućivanje u rezalište. No, brod je ostao u luci više od dvije godine prije nego je angažiran tegljač da ga se otegli na rezanje u – Dominikansku Republiku. U tegalj je brod uzeo američki tegljač »Charlene Hunt«, ali samo nakon dana tegljenja pukao je tegalj, a zbog nevremena više ga posada tegljača nije uspjela »uhvatiti«. Krajem siječnja 2013. brod je plutao kraj kanadskog poluotoka Avalon, a zbog prijetnje naftnim i plinskim postrojenjima, kanadska vlada je unajmila offshore tegljač »Atlantic Hawk« da otegli brod daleko od kanadske obale u međunarodne vode gdje je napušten jer više nije predstavljao opasnost.
Početkom veljače uočen je na 250 milja istočno od luke St. John’s, a 23. veljače bio je 1.300 milja od obale Irske. Početkom ožujka irske tiskovine su objavile da je uhvaćen radiosignal s brodskog uređaja EPIRB (Emergency Position Radio Beacon) oko 700 milja od obale Kerryja u međunarodnim vodama. Taj uređaj se aktivira samo kada je u dodiru s vodom… No, nije bilo dokaza o potonuću pa su britanski tabloidi 2014. objavili lažnu vijest da je »Orlova« blizu obale Engleske te da na njoj ima štakora-kanibala, a 2017. da se brod nasukao na plažu Coronado u Kaliforniji. Međutim, tamo se nasukao brod »Monte Carlo«. Vjeruje se da je brod potonuo u međunarodnim vodama sjevernog Atlantika početkom 2013. godine, kada je primljen posljednji signal s brodskog EPIRB-a.
»Lyubov Orlova«
- IMO 7391434
- Brodogradilište: Titovo, Kraljevica
- Vlasnik: Far Eastern Shipping Co., Vladivostok (SSSR)
- Godina: 1976.
- GRT: 3941 t
- DWT: 1435 t
- Dimenzije: 100,0 (91,0)x16,2 m
- Brzina: 17.0 čv
- Brodovi blizanci:
- – 7391422 »Alla Tarasova« (novogradnja 408 -1975.); 1998. preinačena u cruiser, »Clipper Adventure« (1997.); »Sea Adventurer« (2012.)
- – 7531852 »Antonina Nezhdanova« (novogradnja 419 – 1975.); 21. 10. 2004. prevrnuo se i potonuo u Fushiki, CTL
- – 7391410 »Mariya Savina« (novogradnja 407 – 1975.); »Sampaguita Ferry 2« (1997.); CTL (2010.)
- – 7367524 »Mariya Yermolova« (novogradnja 406 – 1974.); od 2010. mrtvi vez
- – 7422922 »Klavdiya Yelanskaya« (novogradnja 416 – 1977.)
- – 7422902 »Olga Androvskaya« (novogradnja 414 – 1976.); 1998. rezalište Alang
- – 7422910 »Olga Sadovskaya« (novogradnja 415 – 1977.); 2003. rezalište u Indiji
Samo jedna linija
Zanimljiva je i sudbina broda »Frano Supilo« koji je izgrađen za riječku Jugoliniju (novogradnja 365) koji je riječkom brodaru isporučen u svibnju 1961. godine. Cijeli svoj plovidbeni vijek plovio je samo u liniji za koju je i izgrađen: Jadran – sjeverna Europa. Dvadeset godina nakon izgradnje, 1981., prodan je liberijskom brodaru Safina Shipping Corp. iz Monrovije te dobio ime »Cer Alacrity«.
Njegov blizanac »Ivan Mažuranić« (novogradnja 366) prodan je u isto vrijeme istoj kompaniji i postao »Cer Agility«, dok je treći brod iz serije »Matko Laginja« (novogradnja 367) postao »Cer Amity«. »Mažuranić« i »Laginja« su izrezani 1984. godine u splitskom brodogradilištu u Sv. Kajo, dok je »Supilo« 25. lipnja 1982. u plovidbi Puerto Cabello-Norfolk pretrpio požar.
Izgorjeli su strojarnica i nadgrađe pa je otegljen u Norfolk. Početkom svibnja sljedeće godine prodan je na dražbi izvjesnom američkom kapetanu Weneru Atheyu koji brod odmah preprodaje kompaniji Trinity Trident Corp. iz New Iberije. Brod je otegljen u Cape Charles gdje je trebao biti popravljen, no ubrzo je prodan tvrtki Underwater Completation Team iz istog mjesta, ali popravka nema niti na vidiku. Nova preprodaja slijedi 1985. godine – mijenja ime u »Starla Gale« da bi 14. travnja 1985. završio u rezalištu u Brownsvillu.
Upitno postojanje
Izbrisani su iz upisnika brodova zbog upitnog postojanja brodovi »Blimbing«, izgrađen 1962. (novogradnja 396) koji je izbrisan 2005/6. i »Firdousi«, izgrađen 1959. godine (novogradnja 358) koji je izbrisan 2002. godine. Među izbrisanim brodovima (2003.) našao se i putničko-teretni brod »Opatija« izgrađen 1960. godine za riječku Jadroliniju (novogradnja 361). Jadrolinija ga je prodala 1968. godine kada je prodan vladi britanske krunske kolonije Gilbert & Ellice Island u Tarawi te mijenja ime u »Ninikoria«, da bi 1975. godine postao »Teraaka«, ali je ostao kod istog vlasnika. Tri godine kasnije u vlasništvu je vlade Gilbertova otočja iz Tarawe, a sljedeće godine, 1979., pripada vladi Republike Kiribati Betio iz Tarawe. Jedanaest godina kasnije, 1990., kupuje ga Edgar Sebastian Roberts iz San Francisca koji ga 2001. godine preupisuje u – jahtu (brod je dug 64,42 i širok 9,71 metar).
Zanimljivo je da je blizanac broda »Opatija«, »Orebić«, izgrađen za Jadroliniju 1960. godine u – Trogiru. Prodan je 1967. godine tvrtki Naviera de Transporte y Turismo C.A. iz Maracaiba u Venecueli i postaje »Francisco de Miranda«. Deset godina kasnije mijenja ime u »Tacamar V« i vlasnika (Tacarigue Marina C.A, Maracaibo). Tvrtka je 1987. godine bankrotirala, sudbina broda ostala je nepoznata, a iz Llloyd’s Registera of Shipping izbrisan je 1992. godine zbog dvojbenog postojanja.
Riječno-morski brod »Mlava« izgrađen je 1957. godine (novogradnja 349) za Jugoslavensko rečno brodarstvo iz Beograda, 1971. mijenja ime u »Plitvine« (Obalna plovidba, Vela Luka), a 1975. preuređen je za prijevoz kontejnera te mijenja ime u »Marko Milat« (Dalmatinska plovidba, Korčula). Nasukao se 11. studenog 1979. godine, a petog veljače 1980. doplovio je u rezalište Split.
»Mlava«
- IMO 5237880
- Godina: 1957.
- Brodogradilište: Titovo,
- Kraljevica
- Novogradnja br.: 349
- Naručitelj: Jugoslavenska rečna plovidba, Beograd
- GRT: 1.026 t
- DWT: 1.118 t
- Dimenzije: 77,6 (73,0)x9,7 m
- Pogon: MVM
- Brzina: 12,0 čv
- Sudbina:
- – 1971. – »Plitvine« –
- Obalna plovidba, Vela Luka
- – 1975. – »Marko Milat« – Dalmatinska plovidba
- – 11. 11. 1979.
- – nasukanje
- – 5. 2. 1980.
- – rezalište Split
- Brodovi blizanci:
- – 5191957 »Kolubara« (1957.); »Prapatna« (1971.); »Kristo Marinović« (1975.); »Karabacak« (1993); »Karabacak 1« (1997.); od 2006. nema podataka
- – 5351698 »Tamnava« (1958.); »Privala« (1971.); »Jerko Tomašić« (1978.); 1986. rezalište Tivat
