U intervjuu za HRT predsjednik Crne Gore Milo Đukanović pričao je o granici na moru, nafti u crnogorskom podmorju, vraćanju jedrenjaka i Bokeljskoj mornarici.
Otklonio je mogućnost kompliciranja situacije u vezi s Privremenim graničnim protokolom između Hrvatske i Crne Gore kojim se utvrđuje i međusobna granica na moru, nakon što je prošloga tjedna više izvora iz energetskog sektora potvrdilo da je u crnogorskom dijelu Jadrana talijansko-ruski konzorcij ENI-Novatek pronašao naftu, piše HRT.
Imamo protokol o privremenom režimu granice iz prosinca 2002. i imamo zadovoljstvo da od tada do danas nije bilo nikakvih spornih pitanja između naših država ni na kopnu ni na moru i imamo najavu aktualne vlade da je u postupku završetka formiranja državne komisije Crne Gore koja bi bila u stanju nastaviti pregovore na tu temu sa svojim partnerom iz Hrvatske, naglasio je crnogorski predsjednik Milo Đukanović.
O istraživanju nafte i plina u Jadranu
Drugo potpitanje je pitanje istraživanja nafte i plina. Vodio sam Vladu u vremenu kada smo raspisivali međunarodni natječaj za dodjelu koncesija za istraživanje ugljikovodika u podmorju i mi smo posebno vodili računa da koncesije koje trebamo dati partneru ne dodiruju nipošto sporno područje.
Vjerovali smo da ćemo samo zakomplicirati rješavanje tog pitanja granice između dviju država ako u međuvremenu baš na tom dijelu podmorja bude pronađena nafta jer tada to više nisu samo interesi dviju država, nego su to i interesi naftnih kompanija i mnogo kompliciranije. Nismo išli k tome spornom području. U ovom trenutku u Crnoj Gori realizira se koncesija za istraživanje ugljikovodika na područjima koji ne dotiču sporno područje. Za sada još uvijek nema potvrde da se pronašla nafta ili plin. Riječ je o jednoj vrlo dubokoj bušotini koja je sada prešla 6000 metara. Vidjet ćemo što će nam ti rezultati, što će nam ta istražna bušotina pokazati i vidjet ćemo koliko će to biti komercijalno i isplativo za budućnost, rekao je Đukanović.
O vraćanju školskog jedrenjaka “Jadran”
Školski jedrenjak “Jadran” bio je do zadnjeg rata upisan u matične flotne liste hrvatskih luka. Godine 1990. iz Lore iz Splita otišao je na remont u brodogradilište u Tivat. Ondje je ostao i Crna Gora ga nikad nije vratila. Na pitanje zašto su propali pregovori o povratku školskog jedrenjaka Hrvatskoj, a službeni Zagreb smatra ga neupitno hrvatskim vlasništvom, te hoće li ga Crna Gora ikad vratiti, Đukanović je rekao da je to zaista jedno, jedino realno problematično pitanje.
Imajući u vidu njegovu vrijednost, složit ćemo se, to svakako nije krupan problem koji bi mogao dovesti u pitanje međudržavne odnose. I Crna Gora i Hrvatska smatraju da je neupitno vlasništvo jedne i druge države nad njim, a i jedna i druga pokazuju namjeru da ga zajedno eksploatiramo, istaknuo je.
Na tvrdnju da je crnogorski prijedlog o podijeljenom vlasništvu nad brodom sumanuta ideja jer je brod eksteritorijalno područje i njegovom sredinom ne može ići crta koja odjeljuje hrvatsku i crnogorsku stranu, Đukanović je rekao kako zaista nije ulazio u takve detalje.
Razumjet ćete me, nije to pitanje od nekog mog ni stručnog ni političkog dominantnog interesa. Uvjeren sam da oko tog pitanja možemo doći do dogovora i da to definitivno neće biti pitanje koje će opterećivati budućnost međudržavnih odnosa, rekao je.
O Bokeljskoj mornarici
Na pitanje kako bi bokeljski Hrvati trebali biti most kulturne suradnje dviju država s obzirom na to da mnogi u Zagrebu, a i u hrvatskoj zajednici u Boki kotorskoj nisu s odobravanjem dočekali vijest objavljenu prošlog tjedna da je Crna Gora sama uspjela registrirati na UNESCO-vu listu zaštićene nematerijalne baštine Bokeljsku mornaricu i tako jednostrano prisvojila kulturnu baštinu hrvatskog naroda u Crnoj Gori, Đukanović je odgovorio da je Crna Gora smatra svojim nematerijalnim kulturnim dobrom.
Smatrajući Bokeljsku mornaricu svojim nematerijalnim kulturnim dobrom, Crna Gora je krenula u podnošenje dosjea za nominaciju da se uvrsti Bokeljska mornarica u nematerijalnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. To je tradicija koja je u Crnoj Gori prisutna od 9. stoljeća. Kada smo podnosili zahtjev, posebno smo naglasili da je to lokalna tradicija i lokalno naslijeđe te da je to baština prije svega katolika i Hrvata, ali i Crnogoraca i pripadnika drugih nacionalnih zajednica koje žive u Crnoj Gori. Dakle, da je po našem viđenju to neupitno nematerijalno dobro države Crne Gore, i to je bio razlog zašto smo željeli da to kao izuzetno kulturno dobro učinimo sastavnim dijelom svjetske nematerijalne kulturne baštine, objasnio je Đukanović, a piše HRT.
