Terminal za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Omišlju počeo je s radom prije godinu dana. Prvu godinu rada terminala obilježio je stopostotni zakup kapaciteta, ali i preusmjeravanje brodova s plinom na azijska tržišta u prvom kvartalu prošle godine, kao i zategnuti odnosi s lokalnom zajednicom na samom početku rada terminala, piše Novi list
Hrvoje Krhen, direktor tvrtke LNG Hrvatska koja upravlja terminalom u Omišlju, u intervjuu za Novi list, prvu godinu poslovanja ocjenjuje uspješnom.
“Vjerujem kako smo ispunili sva očekivanja. U prvoj godini poslovanja uspješno je obavljeno 19 operacija prekrcaja plina s brodova, čime je na terminal dostavljeno oko 2,5 milijuna kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina, te smo isporučili oko milijardu i šesto milijuna kubičnih metara prirodnog plina u transportni sustav.”
“To znači da smo, putem terminala, opskrbljivali oko pedeset posto tržišta u Republici Hrvatskoj.”
Otkud tolika razlika između zakupljenih kapaciteta i ostvarenog prometa, znamo da je zakupljen praktički stopostotni kapacitet terminala, od gotovo 2,6 milijardi kubičnih metara plina, a terminal je u sustav isporučio 1,6 milijardi?
– Ta je razlika prvenstveno posljedica poremećaja na tržištu ukapljenog prirodnog plina u prvom kvartalu 2021. godine, kada su, zbog visokih cijena plina brodovi s ukapljenim plinom preusmjeravani na azijska tržišta.
Zbog toga u veljači uopće nismo isporučivali plin u sustav, ali su se dolasci brodova od ožujka nadalje stabilizirali, tako da imamo stabilan tempo dolazaka brodova s teretom svaka dva tjedna. Uz to, tijekom godine smo imali prekide u radu od ukupno tri tjedna, zbog poslova redovnog godišnjeg održavanja.
LNG Hrvatska ima ugovore po takozvanom sistemu puno za prazno, pri čemu zakupci kapaciteta plaćaju ugovorene kapacitete ponovnog uplinjavanja, bez obzira na to koliko su zakupljenog kapaciteta iskoristili.
Možemo li i ove zime očekivati ponavljanje situacije u kojoj će se brodovi s plinom preusmjeravati na azijska tržišta?
– Ne vjerujem. Trenutno situacija nije kao prošlogodišnja, odnosno plin u Aziji nije višestruko skuplji nego u Europi. S obzirom na takvu situaciju, mislim da trgovcima nije isplativo preusmjeravati brodove u Aziju.
Navodite da je plinom iz terminala bilo pokriveno ukupno pola domaće potrošnje. INA i HEP zakupili su znatno manje kapaciteta od toga, a očekivalo se da će strani zakupci plin s terminala uglavnom transportirati na mađarsko i druga okolna tržišta. Kako je većina plina ipak završila na hrvatskom tržištu?
– U nekim situacijama, ovisno o Plinacrou, zakupci su plin fizički izvozili u Mađarsku. Kad kažemo kako opskrbljujemo polovinu domaćeg tržišta, pritom pretpostavljamo da ono troši oko 2,8 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje, od čega je oko 20 posto iz domaće proizvodnje, deset posto je uvoz iz Mađarske, dio se uvozi iz Slovenije, dio je bio uskladišten – sav ostali plin u prošloj godini dolazio je iz terminala.
Plinom s terminala se prvenstveno opskrbljuje hrvatsko tržište koje je definitivno imalo koristi od gradnje terminala za ukapljeni prirodni plin, za koji vjerujem da će još dugi niz godina biti tranzicijski energent te da će pomagati u nastojanjima Europske unije da se smanji potrošnja fosilnih goriva, poglavito ugljena.
Ide li vama i drugim LNG terminalima na ruku situacija s opskrbom plina u Europi gdje ruski Gazprom smanjuje isporuke u odnosu na prethodne godine?
– Mi ne govorimo o kalendarskim, nego o plinskim godinama. Ako gledamo od 1. listopada 2021., do 30. rujna 2022. godine, imamo plan dolazaka, po kojemu očekujemo dolazak dvadeset i četiri broda. To je otprilike 2,1 milijarda kubičnih metara prirodnog plina. Naša je prednost to što smo povijesno promijenili tokove plina na ovim prostorima.
Do sad je plin u Hrvatsku, ako izuzmemo proizvodnju s domaćih plinskih polja, mogao stići jedino plinovodom iz Mađarske ili Slovenije.
A sada, na 19 brodova, koliko ih je u 2021. uplovilo na terminal, tereti su stizali iz SAD-a, Katara, Nigerije, Belgije, Francuske, Trinidada i Tobaga te iz Egipta. Dakle imamo mogućnost dobave plina iz zaista velikog broja izvora, što znači da ne bismo trebali imati problema s opskrbom, u slučaju da transport plinovodima zakaže.
U prošloj godini povuklo se i pitanje sigurnosne zaštite terminala, naime, aktivisti Greenpeacea uspjeli su se s mora sasvim približiti brodu i ispisati poruke na oplati broda. Znači li to da se na jednak način brodu bilo kada mogu približiti i neki drugi ljudi, s moguće puno opasnijim namjerama?
– Ne, ne može se bilo tko približiti brodu. Nakon tog događaja dodatno smo pojačali mjere sigurnosti s morske strane. Terminal ima sigurnosni plan i plan postupanja. Zapovjednik i posada odradili su sve što je trebalo u toj konkretnoj situaciji.
Kakva je kadrovska i tehnološka situacija na samom terminalu. Je li u ovih godinu dana bilo značajnijih tehnoloških i tehničkih problema i kako stojite s radnom snagom, koliko je ljudi u ovom trenutku ukupno zaposleno na terminalu?
– Imamo dovoljno kadra, a u ovih godinu dana svi smo jako puno naučili, kako u tehničkom tako i u komercijalnom dijelu poslovanja tako da smo kadrovski više nego dobro pokriveni.
Tvrtka LNG Hrvatska zapošljava ukupno 25 ljudi, a na samom FSRU (plutajuća jedinica za skladištenje i uplinjavanje, op.a.) brodu LNG Croatia u prosjeku imamo dvije posade, od po trideset ljudi, što je još šezdeset zaposlenih. Tehničkih problema, barem značajnijih, u prošloj godini nije bilo.
Marinko Glavan
Cijeli intervju možete pročitati <<ovdje>>.
