Uljanik je gotovo pune dvije godine bio kraljevstvo golubova i mačaka, no danas to više nije tako. U stare hale vratio se žamor radnika i ostali zvukovi koji su tim prostorom odzvanjali proteklim desetljećima; piše Glas Istre
– Kad smo se prije više od šest mjeseci vratili u ovu halu sve je bilo pokrivenom perjem i izmetom golubova. Čišćenje i popravak strojeva danima nam je bio glavni zadatak, no svjesni smo bili da praktički počinjemo iz početka i da onog Uljanika u kojem smo nekad radili više nema. Svjesni smo da je ovo nova šansa i neka nova priča u koju, ako želimo da bude uspješna, trebamo uložiti puno strpljenja i truda, kaže Ivica Pejić koji u Uljanik Brodogradnji 1856 rukovodi cjevarskom radionicom koja se nalazi na području Arsenala. Pejić je stari uljanikovac, jedan od onih koji su pulskom brodogradilištu poklonili najveći dio svog radnog vijeka, ne štedeći pritom ni sebe ni svoje zdravlje.
Novi početak
Na sve one koji su ga doživjeli i preživjeli, krah starog Uljanika ostavio je neki trag. Mnogi su bili prinuđeni egzistenciju tražiti i izvan granica Hrvatske u nekim bližim ili dalekim zapadnoeuropskim brodogradilištima.
– Svatko od nas ima neku svoju priču, no svima nam je zajedničko da želimo priliku da radimo i zarađujemo u svom gradu. Nadam se i vjerujem da će nam se kroz izgradnju Uljanik Brodogradnje 1856 ta želja i ispuniti, kazao je sugovornik.
U toj i susjednoj hali trenutno radi tridesetak radnika, a kako posao bude rastao, kažu, povećavat će se i potreba za novima. Izrađuju se cijevi koje su ugovorene s talijanskim Fincantierijem, no svi u radionici uvjereni su da će vrlo skoro ponovno početi izrađivati i cijevi koje će se ugrađivati u brodove koji će se graditi na Uljanikovim navozima. Za sad tamo još uvijek svoju sudbinu čeka gradnja 526. Nesuđeni luksuzni ploveći hotel za prijevoz stoke traži zainteresiranog kupca.
Nismo si mogli dozvoliti taj luksuz da u želji da što prije na noge vratimo veliku brodogradnju krenemo grlom u jagode, nego smo krenuli slagati mozaik dio po dio, posao po posao, radionu po radionu. Temelj brodogradnje su ljudi i njihovo znanje i treba polako vratiti povjerenje naših ljudi nakon svega što smo u prošlosti doživjeli kao radnici. U tom kontekstu treba gledati i priču vezanu uz nastavak i završetak gradnje stočara. Gradnja 526 je sada naše vlasništvo i to je dobra stvar. Brod je sada oslobođen zavrzlame u koju je bila upetljana zbog stečajnog postupka Uljanika. Teži dio posla je pronaći kupca za takav usko specijalizirani brod na uskom tržištu. Međutim, intenzivno radimo na tome i postoje naznake pozitivnog raspleta te priče. Gradnja ili dovršetak tog broda do određene faze i dalje ostaje u vrhu liste prioriteta, kazao je direktor Uljanik brodogradnje 1856 Samir Hadžić govoreći o planovima vezanim uz tu gradnju koja se zadnjih nekoliko godina pretvorila u jednu od prepoznatljivih vizura uspavanog Uljanikovog otoka.
Buđenje Otoka
No, i Otok se polako budi, a prepoznatljivi zvuci već nekoliko mjeseci ponovno odzvanjaju i tim prostorima. U hali P3, koja se nalazi u sjeni spomenutog stočara, već mjesecima se izrađuju sekcije za kruzere, još jedan posao ugovoren s velikim talijanskim brodogradilištem iz Monfalconea.
– U ovu godinu ušli smo s ugovorom za izgradnju ribarice koji smo sklopili s norveškim naručiteljem, a još od prošlog ljeta konstantno surađujemo s Fincantierijem za koji izrađujemo cijevi i sekcije. U planu su još neki poslovi oko kojih dovršavamo pregovore, ali mislim da je mudro o njima pričati onda kad budu sklopljeni jer smo se previše puta opekli, kaže Hadžić.
Cilj je, ističe, stvoriti pretpostavke da se pokrene proizvodnja onog obima koja će omogućiti da se vrate svi kadrovi koji su neophodni da bi funkcioniralo moderno brodogradilište.
