Jadrolinija je utemeljena 20. siječnja 1947. godine, kada vlada tadašnje FNRJ ukazom osniva četiri brodarska poduzeća – Jugoslavensku linijsku plovidbu, Jugoslavensku slobodnu plovidbu, Jadransku linijsku plovidbu (Jadrolinija) i Jadransku slobodnu plovidbu (Jadroplov).
Jadranska linijska plovidba, Rijeka (Jadrolinija) za osnovna sredstva poduzeća dobiva 41 parobrod, ali većinu je trebalo izvaditi iz mora ili osposobiti za plovidbu. Od preuzetih brodova za plovidbu je bilo sposobno njih 27, a riječ je bila uglavnom o parobrodima; piše Novi List
Kako je Jadrolinija uvijek bila spremna za novine u pomorstvu tako već na samom početku pedesetih godina napušta zastarjelu tehnologiju parobroda i preuređuje brodove na motorni pogon, mada je obnova flote krenula i gradnjom novih brodova u domaćim brodogradilištima.
Tako je 1948. godine u pulskom brodogradilištu Uljanik naručeno šest brodova, koji su isporučeni između 1952. i 1954. godine, a nazvani su po pjesnicima – “Vladimir Nazor”, “Njegoš”, “Aleksa Šantić”, “Ivan Cankar”, “Vuk Karadžić” i “Kosta Racin”.
Ovi brodovi znače novi početak u putničkom brodarstvu na Jadranu. Bili su to prvi željezni brodovi na motorni pogon. Nedostatak tih brodova bila je namjena isključivo za prijevoz putnika, a ne i tereta, što nije odgovaralo otočnom stanovništvu.
Tako je ponovno u Uljaniku pokrenuta gradnja novog tipa brodova koji su mogli prevesti 500 putnika i 25 tona tereta. Bili su to motorni brodovi: “Osijek”, “Maribor”, “Mostar” i “Novi Sad”, koji su isporučeni 1955. godine.
Iz brodogradilišta u Splitu 1955. godine isporučeni su klasični motorni putničko-teretni brodovi “Ohrid” (kasnije “Tijat”), “Karlovac” i “Valjevo” (kasnije “Ozalj”) kapaciteta 350 putnika i 11 tona tereta.
Najmlađa flota u povijesti
Krajem pedesetih zahuktava se nabava novih brodova, a pokreće se i međunarodna dužobalna linija, sve do Grčke, a na kraju tog desetljeća pokrenuta je i prva trajektna linija Crikvenica – Šilo, na kojoj plovi trajekt “Bodulka”.
Bio je to jedan od najvažnijih događaja u povijesti prijevoza putnika na Jadranu jer će od tog trenutka, s razvojem automobilizma, turizma i izgradnjom Jadranske magistrale, trajekti preuzimati primat nad klasičnim putničkim brodovima.
Od 1961. Jadrolinija preuzima linije i trajekte, prvo liniju Crikvenica – Šilo, a 1964. i Rabac – Cres. Potičući lokalnu, republičku i saveznu upravu da se izgrade ceste i pristaništa pa se tako linija Rabac – Cres najprije premješta na relaciju Rabac – Porozina a kasnije Brestova – Porozina.
Godine 1965. uvodi novu trajektnu liniju Črišnjevo – Voz, s prvim novoizgrađenim trajektom “Voz”. Pojavom prvih preuređenih trajekata uspostavlja se novi tehnološki napredak u obalnom prometu. Brod postaje nastavak ceste odnosno “most” u povezivanju kopna i otoka.
Puštanjem u promet Jadranske ceste od Rijeke do Dubrovnika Jadrolinija je već imala devet trajekata za lokalne pruge s 1.278 BRT, kapaciteta 1.360 putnika i 204 vozila i to: “Bodulku”, “Vangu” i “Voz” i šest dvotrupaca.
U sezoni 1965. Jadroliniji je u Nizozemskoj isporučen novosagrađen prvi “feribot” na hrvatskoj obali “Liburnija”, kapaciteta 700 putnika i 120 vozila. “Liburnija” najprije održava međunarodnu linije Zadar – Ancona, a tijekom jeseni i proljeća se uključuje u kružna putovanja Mediteranom.
Šezdesetih godina dolazi do povlačenja iz prometa cijele predratne flote parnih brodova. Tako koncem desetljeća Jadrolinija ima 45 brodova ukupnog kapaciteta 16.958 putnika i 2.944 tona tereta i 470 vozila i što je posebno važno, 8,6 godina prosječne starosti što je najmlađa flota koju je Jadrolinija imala u svojoj povijesti.
Razdoblje sedamdesetih označeno je rashodom čitavog niza brodova izgrađenih nakon Drugog svjetskog rata te nabavkom velikog broja novih brodova, uglavnom trajekata, što izgrađenih u domaćim brodogradilištima, što kupljenih u inozemstvu.
Godine 1988. odlaze posljednji pjesnici, “Vuk Karadžić” i “Plavnik”, (ex. “Njegoš”), a kupljen je “Marko Polo”, kapaciteta 1.500 putnika i 270 vozila.
Ratni dani
Za pomorski putnički i trajektni promet na Jadranu 1989. godina je posljednja mirna turistička godina. Već u sezoni 1990. nakon “balvan revolucije” započinje razdoblje u kojem brodovi Jadrolinije sa svim pomorcima ulažu nadljudske napore kako bi izvršili svoju obavezu povezivanja kopna i otoka i osigurali promet između sjevernog i južnog Jadrana.
Na prvom mjestu bila je evakuacija građana ratom zahvaćenim područjima. I mada intenzitet rata nije bio na svim područjima jednak, pomorski promet je bio pojačan i izložen posebnim naporima na svim područjima.
U razdoblju 1991. do 1995. Jadrolinija je izgubila mnoge brodove, ali nažalost i vrsne pomorce, a zbog potreba stanovništva otvarala linije i tamo gdje je to bilo gotovo nemoguće. U ratno vrijeme Jadrolinija nabavlja čak devet rabljenih trajekata.
Prava obnova flote započinje 1997. godine, kada u splitskom brodogradilištu kreće gradnja trajekata “Lastovo” i “Ston”, a u Kraljevici trajekta “Kijevo”.
Od kraja devedesetih u flotu Jadrolinije ušlo je više od trideset brodova, što novogradnji, što trajekata i brzih putničkih katamarana nabavljenih u inozemstvu, a najnovija akvizicija je trajekt “Otok Pašman”, koji je zaplovio lani na liniji Biograd – Tkon.
Danas u Jadroliniji intenzivno rade na istraživanju i pripremi projekata novih brodova koji bi uključivali zelene tehnologije što bi trebala biti plovila budućnosti u floti nacionalnog brodara.
Domovinski rat
Poseban značaj Jadrolinija je imala u Domovinskom ratu. U ratnim godinama, 1991. i 1992., brodovi Jadrolinije s hrabrim posadama prevezli su oko 50 000 ljudi s okupiranih hrvatskih i bosansko-hercegovačkih područja.
Povezujući dva, ratom prepolovljena dijela Hrvatske, Jadrolinija je izgubila četiri broda: m/b “Perast”, m/t “Klimno”, m/t “Supetar” i m/t “Kačjak”, a 13 pomoraca dalo je svoje živote kao zalog slobode.
Prvi brodovi iz Austro-Ugarske
Pri osnivanju, poduzeće je dobilo na upravljanje 41 brod, ali je kraj prve godine svog poslovanja dočekalo s 29 brodova male obalne plovidbe. Starosna struktura tih brodova je bila jako nepovoljna.
Najnoviji brodovi tada su bili “Bakar”, “Rab” i “Šipan”, izgrađeni 1931. te “Kotor” 1938. godine.
Svi ostali potjecali su još iz Austro-Ugarske, građeni od 1891. (Trogir) do 1914. godine (Kupari).
Zbog toga se kontinuitet Jadrolinije može promatrati i istraživati samo u kontekstu razvoja obalne linijske plovidbe, i to od 1872. godine do danas.
