Danas je Valentinovo ili Dan zaljubljenih, što je kojem uhu ugodnije za čuti. Danas slavimo ljubav. Ili barem dio populacije.
Za neke je Valentinovo jedan od značajnijih dana u godini, dok je po mišljenju drugih čista kapitalistička izmišljotina ne bi li se prodalo što više poklona. Dijelom stoji i ta teorija jer se baš svakog Valentinova u svijetu proda najviše ruža – riječ je o preko 50 milijuna komada ovih predivnih cvjetova. Uz ruže, i ostalo je cvijeće u rekordnim brojkama na blagajnama, a da ne spominjemo bombonijere, parfeme i slično.
No, samo slavljenje Valentinova seže dosta ranije u prošlost, pa je tako spomen Valentinova započeo još u trećem stoljeću nove ere. Sama ljubavna nota cijele priče je zapravo u tome što je za vrijeme svetoga Valentina jedan rimski legionar prešao na kršćanstvo iz ljubavi prema svojoj djevojci koja je prakticirala tu vjeru, da bi se njih dvoje razboljeli prije stupanja u brak i umrli. Zagrljene, pred smrt, blagoslovio ih je sveti Valentin.
Najstarije ljubavno pismo za Valentinovo datira iz prve polovice 15. stoljeća, dakle dvanaest vjekova kasnije. Danas mnogi i ne vjeruju u ljubav, no pomorci su izgleda posljednji romantici ovog globalnog sivila. Prema anketi portala Pomorac.hr, čak 96,6% pomoraca vjeruje u ljubav, dok je svega 3,4% onih koji u ljubav ne vjeruju.
Usprkos velikoj vjeri u ljubav, 60,6% pomoraca smatra da je njima teže pronaći ljubav nego li ljudima koji rade na kopnu. S druge pak strane, 39,4% pomoraca se ne osjeća zakinuto po tom pitanju i smatraju da im je pronaći ljubav jednako lako kao i drugima.
Osim što vide težinu u pronalasku partnera, pomorci kao još veći problem ističu održavanje ljubavnih veza s obzirom na njihovu profesiju. Gotovo četiri petine pomoraca smatra kako je njima samima teže održati stabilnu ljubavnu vezu nego ljudima koji rade na kopnu, a jedna petina je mišljenja kako održavanje ljubavne veze nije problem iako su daleko od svojih srodnih duša.
Zbog izazova i svih teških trenutaka koje odvojeni život nosi, preko polovice pomoraca, sudeći po reprezentativnom uzorku ankete, spremno je odreći se svoje pomorske karijere u današnjem smislu i potražiti neki novi smisao na kopnu. Zanimljiva je brojka od 56,3% pomoraca koji su spremni napustiti brod i pronaći posao na kopnu – zbog ljubavi.
Interesantan podatak je i da se 35,4% pomoraca ne smatra romantičnima, dok je gotovo dvije trećine onih koji tvrde da su romantični.
Na pitanje „Što je najromantičnije što ste učinili za svoju bolju polovicu?“, pomorci su, između ostalog, odgovorili i ovo:
- „Iznenadni dolazak na aerodrom!“
- „Cvijeće.“
- „Sve.“
- „Svašta, ali nije za javnost 😉“
- „Iznenađenja za rođendan… pokloni za običan dan…“
- „Izdvojio bih romantično ukrašavanje stana i spremanje večere u četiri slijeda.“
- „Iznenadio ju odlaskom na koncert njenog omiljenog pjevača.“
- „Iznajmio kinu dvoranu.“
- „Putovanje.“
- „Volim ju.“
- „Naručio sam joj dostavu cvijeća s broda!“
- „Izveo sam ju na balkon.“
- „Previše toga…“
- „Angažirao sam pjevača sa gitarom da joj svira našu pjesmu dok sam se ja prišuljao s leđa.“
- „Došao sam doma na Valentinovo.“
- „Često joj šaljem cvijeće s broda.“
- „Ostavio posao na dobroj kompaniji…“
- „Kupio joj zvijezdu na nebu.“
- „Poslao cvijeće, dostava poklona i video dejt.“.
Uistinu je šarolik spektar poklona i odgovora koje su pomorci iznijeli. Kao idealan provod za Valentinovo većina pomoraca, gotovo tri četvrtine njih, vidi romantičnu večeru udvoje. Nešto manje od 17% pomoraca tvrdi kako je najbolje za Valentinovo otići na izlet sa svojom boljom polovicom, dok nešto preko 8% preferira zajednički izlazak sa prijateljima. Izgleda da pomorcima nije do pjesme jer je svega 2% onih koji kao najbolji provod za Valentinovo vide odlazak na koncert.
Zbog specifičnosti pomorskoga zanimanja, određeni dio pomoraca svake godine propusti neke važne datume u svojim obiteljima. Bili to rođendani, blagdani ili ovakvi datumi za posebne prilike, ponekad se teško suočiti sa tim da nemamo nešto što drugi konzumiraju. No, s vremenom se čovjek na svašta navikne, pa tako i na odsustvo sa događaja koji mnogima stvaraju najljepše uspomene.
Nešto manje od polovice ispitanika važne datume nadoknađuje sa svojim bližnjima po povratku sa broda, dok većina pomoraca to ne čini tvrdeći da su se već svi navikli da su prilike takve kakve jesu i da nema potrebe za stvaranjem dodatnih briga.
Mnogima su upravo rastanci od partnera ono što im je najteže u cijelome poslu. Odlasci na zračnu luku i posljednji zagrljaj za idućih nekoliko mjeseci znaju emotivno dotući ljude. Prema anketi, 37,5% je pomoraca kojima odlasci od partnera padaju jako teško, a 27,1% je onih kojima pada nešto lakše, ali također teško. Dakle, gotovo dvije trećine pomoraca izuzetno pati kada napušta voljenu osobu. Nešto manje od 30% pomoraca tvrdi da „nije lako, ali već smo oboje naviknuli“. Svega 6,2% pomoraca napušta svoje ljubavne partnere bez poteškoća.
S odlascima ide i nedostajanje, a s nedostajanjem se javlja osjećaj usamljenosti. Velike dvije petine pomoraca, odnosno 40% njih je često usamljeno na brodu. Nešto manje od 30% pomoraca jako su često usamljeni na brodu, što daje pomalo i zabrinjavajući podatak da je 7 od 10 pomoraca gotovo konstantno usamljeno za vrijeme boravka na moru. Četvrtina je onih koji su usamljeni ponekad i doziraju svoje osjećaje toga tipa, a 8% pomoraca nam kazuje kako su oni rijetko kad usamljeni.
Sa premisama o ljubavi, životu, novcu, usamljenosti, ljubavi prema moru i sa razumnim shvaćanjem budućnosti, mnogi se nalaze između dvije vatre kada treba odabrati među onim što im kazuje srce i onoga što im govori razum. Upitali smo pomorce i koliku ulogu u njihovim životima igraju emocije, pa je 52% ispitanika odgovorilo kako balansiraju između srca i mozga. Kod 40% pomoraca upravo emocije igraju veliku ulogu, te oni radije slušaju srce nego razum. Nešto preko 4% pomoraca uvijek sluša srce, bez obzira na to što im razum kaže i bez obzira na sve druge faktore, oni slušaju svoj unutarnji duhovni glas. Oko četiri posto je i onih kojima emocije ne predstavljaju veliku ulogu, te radije slušaju razum.
Prema rezultatima ankete, izgleda da su pomorci oni koji slušaju srce, koji se vode ljubavlju i koji ne poznaju riječ „prepreka“ kada su u pitanju njima drage osobe. Zbog tolikog broja ispitanika koji su naglasak stavili na ljubav, zaključujemo da su oni i na moru zbog ljubavi. Pomorstvo za njih nije samo karijera globalističke današnjice, već poziv, jedan izbor koji nije lagan, ali je u konačnici nešto što rađa posebne emocije, specifične trenutke i izgrađuje posebne osobnosti.
Pomorstvo je poput divljine – ono zove, zov čuju mnogi, a odazivaju se samo hrabri, dok isključivo najhrabriji idu do samoga kraja. Avanturizam, romansa, hrabrost, znanje i veliko srce krase svakoga pomorca, a ono što im je najvažnije na kraju svih priča, kada se prebrodi zadnji val, kada se prođe kroz zadnju oluju, kada se uplovi u posljednju luku, je izgleda – ljubav.
Zamislite samo tu predivnu brojku od gotovo 97% ispitanika koji vjeruju u ljubav, danas kada mnogi gube vjeru u ljubav, kada su mnogi stajališta da se brakovi događaju iz interesa. Danas kada je sve više destruktivnih tokova svijesti, naši pomorci i dalje vjeruju u ljubav. Podatak je to koji nas je obradovao, ostavio bez riječi u pozitivnom smislu i napunio naša srca. Nismo niti sumnjali da mnogi pomorci vjeruju i žive za ljubav, ali ovo je bila samo potvrda naših nagađanja i vjerovanja, ovo je poput pečata na ugovoru, poput ratnika kada primi vitešku titulu.
„Kad umire se zadnji mora vali… kad stanu svi vitri i kiše.. za jubav se živi.. zbog mora se diše…“
Sretno Valentinovo svim pomorcima i njihovim boljim polovicama!
Petar Zuanović
