Tisuće američkih vojnika s nuklearne grdosije, nosača aviona „Truman“, usidrenog u Bračkom kanalu, svakih sat vremena iskrcavaju se i ukrcavaju na brod, a sretnici koji su dobili izlaz, u Splitu sve žele vidjeti i kušati. Jučer su brojni marinci neke splitske ugostitelje zatekli nespremne pa je i pofalilo namirnica, a danas su se bolje pripremili tako da Split u par dana ima pravu mini sezonu; piše Slobodna Dalmacija
Većina od ovih vojnika koji će prije isplovljavanja moći prošetati Splitom provode dane na palubama koje su duboko ispod površine mora. O njima se ne snimaju akcijski filmovi kao o pilotima, njihovi poslovi nisu glamurozni, oni ne pucaju iz oružja i ne upravljaju bombarderima. To je golema podzemna armija mornara, kuhara, inženjera i mehaničara koji neumorno podmazuju matice pričvršćene za vučne kabele, kontroliraju rad dva brodska nuklearna reaktora i pripremaju streljivo ili danonoćno rade na sustavu održavanja hlađenja. Tu su i brojni vojni meštri koji održavaju najveći svjetski sustav remenica koje brodskim dizalima omogućuju povlačenje iz utrobe na pistu čak dva mlažnjaka napunjena oružjem i gorivom.
Zadnjih tjedana posada nosača zrakoplova sudjelovala je s hrvatskim kolegama u vježbama “Neptun Strike” koji je NATO izveo u Jadranu.
Od američkih mornara se traži da vježbaju najmanje tri puta tjedno, pa ne čudi stoga, što se i prema slikama fotoreportera koji su imali priliku obići Trumana, na svakom koraku mogu vidjeti sprave za vježbanje. Tu su ogromne praonice rublja, frizer, trgovina, kafić, teretne, restoran…
Grdosija s 11 katova pod morem
Golim okom ni blizu ne možemo procijeniti koliko je nosač visok jer se njegov najveći dio krije pod morem – čak 11 katova.
Ratni nuklearni brod USS “Harry S. Truman” je grdosija duga 333 metra, široka 78 metara i visoka 74 metra. Može primiti 90 zrakoplova, ima letačku palubu veličine 1.8 hektara te četiri dizala od po 360 metara za pomicanje aviona između letačke palube i hangara. Može primiti 6250 članova posade, a njegova izgradnja 2007. godine stajala je čak 4,5 milijardi dolara.
Nije nipošto lak zadatak potopiti ovakav nosač zrakoplova koji je poznat još i kao “plutajući otok na moru”. Eksperimenti američke vojske su pokazali da je potrebno dulje od osam dana kako bi se potopio nosač koji je istisnine 25 tona i to kada je vatrena snaga neograničena, a brod stoji fiksno na istom mjestu. Njegovo potapanje je gotovo nemoguće i zbog flote koja ga prati. Oni su gotovo uvijek u formaciji za obavljanje eskort misija, pa je vjerojatnost napada izuzetno niska. Osim toga, nuklearni pogon potopljenog nosača zrakoplova neizbježno bi donio nezamislivo onečišćenje oceana i globalno zagađenje.
Čak i samo oštećenje trupa može dovesti do “nuklearnog curenja”.
Nuklearni otpad mogu nositi oceanske struje do svih kutova svijeta, pa na kraju, nitko ne bi bio pobjednik, pa čak ni onaj tko ga potopi. Stoga se u današnjim vojnim operacijama nijedna zemlja ne usuđuje doista provesti potapanje atomskog nosača aviona.
Ovo je drugi put da “Harry S. Truman” usidren u Bračkom kanalu. Nakon Splita očekuju ga vježbe u Mediteranu s francuskim i talijanskim vojnim pomorskim snagama.
