Uvriježena praksa je okriviti brod za sve što se događa na samom brodu, kao i oko njega.
Zašto je brod uvijek žrtveni jarac? Zašto je pomorac naučen da ga se krivi za sve, iako je često nedužan?
Vjerojatno zato što je najjednostavnije i najjeftinije krivicu prebaciti na pomorca – tj. ljudski faktor. Kudikamo jednostavnije i jeftinije je optužiti pomorca i dati mu otkaz, kao primjer dobre volje i odlučnosti, u odnosu na prihvaćanje vlastite ili pokušaja dokazivanja tuđe odgovornosti.
Jedan manje dok ostali u koloni stoje i čekaju na ukrcaj.
Osim ako nije baš apsolutno očito o čemu se radi, najčešće se kreće od pretpostavke da je u pitanju ljudska, tj. pomorčeva pogreška. Je li došlo do pogreške u procjenjivanju, odlučivanju, delegiranju ili izvršavanju, nebitno je, dokle god je ljudska pogreška dokaziva. A tek nakon što se, teškom mukom, odustane od ljudske pogreške, kreće se u daljnju istragu stvarnih činjenica te pretpostavljenih i pretpostavljajućih čimbenika.
Ne želeći narušiti dobre poslovne odnose s bilo kojom od zainteresiranih strana, brodar, nerijetko ishitreno, žrtvuje svog moguće dugogodišnjeg i lojalnog zaposlenika. Niti ne pokušavajući dokazati suprotno. Bez mogućnosti obrane ili “nedužan si dok ti se ne dokaže krivnja“. Eventualna daljnja istraga, koju se želi izbjeći pod svaku cijenu, iziskuje vrijeme koje se ne želi “gubiti“. A iziskuje i financijska sredstva, koja se ne žele “trošiti“. Naročito kad je ishod neizvjestan, a već imaš krivca. Složit ćemo se da postoji neoborivi logički slijed.
A jednom kad istraga krene, tada se svim silama pokušava dokazati neispravnost opreme, vanjskih utjecaja, pa i više sile. Bilo čega, kako bi se natjeralo osiguranje da plati – što je potpuno smisleno i razumljivo kad već moraš plaćati osiguranje. Međutim, morski psi u osiguravajućim kućama ne samo što znaju kako igrati tu igru, nego što znaju da je pomorac najslabija karika u lancu. Stoga će, unatoč nepobitnim činjenicama, još jednom krenuti od pretpostavke o ljudskoj pogrešci, čime će pokušati barem smanjiti visinu isplate. Ako ne i potpuno ju izbjeći.
Primjera iz svakodnevne prakse ima nebrojeno mnogo i uvjeren sam da nema pomorca koji nije doživio direktnih ili indirektnih neugodnosti zbog takve uvriježene prakse.
Dozvolite mi da vam pokušam dočarati s nekoliko primjera iz vlastite prakse.
- U tijeku je iskrcaj tankera na rijeci, u Francuskoj, s razlikom visine vode do 8 m. Čif naziva terminal da nešto poduzmu jer će nam njihova ukrcajna grana “chicksan“ polomiti ukrcajnu cijev “manifold“. Nema odgovora. U međuvremenu ja nazivam agenta. Niti od njega nema odgovora. Čif silazi s broda, nalazi operatera na kapiji umjesto na terminalu. U međuvremenu je naš “manifold“ iskrviljen pod kutem od kakvih 45º. Brodar optužuje nas za nemar. Čovjek iz kapetanije pita zašto nisam njega nazvao kad agent nije odgovarao. A zašto nisam nazvao svog susjeda u Rijeci?! Nitko jednom rječju ne spominje operatera koji je bio odsutan i nedostupan.
- Prije dolaska u Rotterdam, poslao sam detalje članova posade koji se iskrcavaju preko agenta. Policija dolazi na brod oko jedan ujutro, dežurna časnica me budi i silazim u kontrolnu kabinu. Policija mene ispituje i optužuje za neprijavljenu smjenu posade. Pokazujem im email koji sam poslao pravovremeno agentu. Dobro, ali njih zanima jesam li primio potvrdu da je email uručen primaocu. Pokazujem im i to. Nisu zadovoljni jer su ispali smiješni. Ali im ne pada na pamet se ispričati ili priznati da ih je agent propustio obavijestiti.
- Prije dolaska u Rotterdam, poslao sam detalje o otpadu koji planiramo iskrcati, kao i onome što će ostati na brodu, preko istog agenta. Policija dolazi na brod oko dva ujutro, dežurna časnica me budi i primam ih u sali za sastanke. Policija mene ispituje i optužuje za neprijavljen otpad. Pokazujem im email koji sam poslao pravovremeno agentu. Dobro, ali njih zanima jesam li primio potvrdu da je email uručen primaocu. Pokazujem im i to. Dobro, ali postoji procedura te uzimaju moju izjavu na engleskom. Ujutro dolazi drugi policajac uzeti moju izjavu na hrvatskom, uz prevoditeljicu preko zvučnika mobitela. Odlazi uz opasku da ću biti obaviješten ako budem krivično gonjen ili se eventualno budem morao pojaviti na sudu kao svjedok.
Pošto smo bili na liniji Cartagena u Španjolskoj – Rotterdam, sljedeće putovanje šaljem detalje smjene i otpada i na policiju, želeći izbjeći daljnje neugodnosti. Da bi mi se agent, uvrijeđen i povrijeđena ponosa, javio s pitanjem zašto sam poslao direktno na policiju ako je to njihov posao. Prepustite se mašti i sami zaključite što sam mu odgovorio.
Ipak, ma koliko to sve skupa bilo loše i pogrešno, još lošije je što se slične situacije događaju redovito i među nama samima po brodovima. Pretpostavljeni optužuju podređene za pogreške, osnovane, kao i neosnovane. Jer pojedinci, kad dođu do određenog ranga na brodu, uvjere sami sebe da su savršeni i nepogrešivi. Kolege se međusobno optužuju, odjeljenja (paluba protiv stroja, i obrnuto) uzajamno se optužuju.
Umjesto da svatko svojim manjim ili većim udjelom doprinese kako bi nam svima na brodu život bio ljepši i ugodniji.
Dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.
Na putu Fos (Francuska) za Gibraltar (Gibraltar), 07. kolovoz 2021. godine.
Kapetan Aron Baretić – ABe
