Marko Percan donosi priču o jednoj od najvećih pomorskih nesreća 20. stoljeća. U Raklju je pronašao Romana Vallea, preživjelog putnika s broda “Andrea Doria“.
Sve je počelo kad je Romano imao 18 godina. On i brat sreću su odlučili potražiti preko velikog mora, piše HRT.
Ja sam otišao po pasoš, a u policiji su mi rekli “evo ti, izdajico, idi i iseli se što brže”, govori Romano Valle, preživjeli putnik s broda “Andrea Doria”.
U Genovi ga je čekala karta za neki novi i bolji život. Bar se tako nadao. A u taj novi život trebao ga je odvesti talijanski Titanic. Prekooceanski brod Andrea Doria.
Ma što je meni značio brod, meni je bila dobra i barka, ja sam samo htio ići u Ameriku. Skupili smo ostale putnike i krenuli za Ameriku, preko oceana, dodaje.
“Andrea Doria“ bila je duga 213 metara. Njezine gornje palube bile su rezervirane za imućnije. Romano je pak smješten u kabinu ispod razine mora.
Siročad i raja je bila ispod palube, mi smo bili 3 kata dole u moru, prisjeća se.
Još ga je i mučila morska bolest. A onda je pala kobna noć 25. srpnja. Putnici su slavili zadnju večer prije uplovljavanja u obećanu zemlju. Zemlju do koje nikada neće stići. U 23 sata i 10 minuta, uslijed guste magle u “Andrea Doriu” udario je “Stockholm“, putnički brod koji je prije nekoliko sati isplovio iz New Yorka.
Glasno se čulo, udario nas je i kako ga je povukao na desnu stranu, počeo je tonuti. Stolovi s tanjurima punima juhe su se prevrtali ljudima u krilo, rekao je.
E tada je počela panika. Opisuje kako su se svi razbježali na palubi, istrčavali iz podruma goli i bosi. Većina ih se bacala u more, iako nisu znali plivati. Ali Romano nije paničario. Jedna majka zamolila ga je da spasi njezinu djevojčicu. Pomogao joj je i spustio djevojčicu u čamac za spašavanje. Trideset godina kasnije, curicu koju je spasio sreo je u jednom New Yorškom restoranu.
Kada je došla do stola i rekla da sam joj spasio život, to je bilo nešto nevjerojatno, govori.
Nevjerojatna je i Romanova životna priča. Koja ga je nakon cijelog radnog vijeka ipak vratila u rodni Rakalj.
Ma gdje bi ja bio, da nisam došao ovdje? Ležao na kauču i čekao smrt, kao i ostali, rekao je.
A on nikada nije bio kao svi ostali. Svoju priču nije ispričao nikome. Sve do sada, kada ostaje trajno zabilježena u pulskom Moru. Za kraj, još samo zanimljivost. Brod Stockholm koji je potopio “Andrea Doriu” još uvijek plovi. Pod imenom “Astoria” do prije par mjeseci bio je usidren u Nizozemskoj.
Nesreća “Andree Dorie”
Nazvan po genovskom admiralu Andrei Doriju iz 16. stoljeća, ovaj brod bruto tonaže od 29.100 tona imao je kapacitet od oko 1.200 putnika i 500 članova posade. “Andrea Doria” bila je talijanski nacionalni ponos, posebno u vrijeme kada je ta država pokušavala obnoviti svoje uništeno gospodarstvo i ugled nakon Drugog svjetskog rata. Brod je bio dotad najveći, najbrži i navodno najsigurniji talijanski brod. Porinut je 16. lipnja 1951., a krenuo je na svoje prvo putovanje 14. siječnja 1953. godine.
Dana 25. srpnja 1956., dok se “Andrea Doria” približavala obali Nantucketa u Massachusettsu na putu za New York, brod “Stockholm” u vlasništvu Swedish American Linea sudario se s “Andrea Doriom“, što je rezultiralo jednom od najzloglasnijih pomorskih katastrofa u povijesti.
“Andrea Doria” se nakon sudara odmah počeo naginjati oštro udesno, zbog čega je polovica čamaca za spašavanje ostala neupotrebljiva. Nedostatak čamaca za spašavanje mogao je rezultirati značajnim brojem žrtava, no nekim čudom brod je ostao na površini više od 11 sati nakon sudara.
Zahvaljujući brzom djelovanju posade i pomoći drugih brodova spriječena je veća katastrofa i spašen je velik broj putnika. Ukupno je spašeno 1.660 putnika i članova posade, a nažalost 46 osoba je poginulo. Brod se naposlijetku prevrnuo i potonuo sljedećeg jutra.
