Trebao je to biti “posao stoljeća” i najveća strateška investicija u posljednjih sto godina – “Iskra brodogradilište Šibenik” potpisalo je s ukrajinskim državnim brodogradilištem “Pallada” iz Hersona ugovor vrijedan 10 milijuna eura o izgradnji novog plutajućeg doka dugog 120 metara, širokog 32 metra, s kapacitetom dizanja brodova do 5000 tona.
Novi dok trebao je označiti renesansu šibenskih meštara, omogućiti servisiranje gotovo čitave flote trajekata “Jadrolinije”, svih brodova HRM-a, uključujući i budući vanobalni ophodni brod, te luksuzne mega jahte, duljine preko 100 metara. Novi dok trebao je zamijeniti stari, dug 70 metara i nosivosti 1500 tona, koji je u službi još od 1924. godine, što je skoro sto godina, piše Šibenski.
Kako je u studenome kazao Roko Vuletić, član Uprave Iskra brodogradilišta Šibenik, riječ je o strateškoj investiciji koja će omogućiti snažan razvoj šibenskog brodogradilišta, povećanje njegovih remontnih kapaciteta i unaprjeđenje kvalitete usluga.
Kombinirana tehnologija
– Novi dok bit će izgrađen u kombiniranoj tehnologiji armirano betonskog pontona i čelične konstrukcije, čime će se značajno produljiti njegov životni vijek te smanjiti troškovi održavanja u odnosu na tehnologiju isključivo čelične konstrukcije. Građen je u skladu s najvišim ekološkim standardima te će imati ugrađene tankove za prikupljanje otpadnih voda i štetnih tvari koje nastaju prigodom radova na brodu. Upravljanje dokom je potpuno digitalizirano i svim se njegovim funkcijama upravlja putem računalnog sustava – govorio je Vuletić.
No, sve je to palo u vodu s invazijom Putinove Rusije na Ukrajinu. Grad Herson zauzela je ruska vojska, a na pitanje što se događa, direktor “Iskra brodogradilišta” nam je odgovorio:
– Riječi su suvišne. Vidite isto što i mi, svi gledamo televiziju, čitamo novine. Situacija, najblaže rečeno, nije dobra. Grad je uništen, ljudi su u kućama. Poslovnim partnerima smo ponudili pomoć, humanitarnu i svaku drugu, oko zbrinjavanja izbjeglica, zasad im nije potrebna. I to je to. Sve drugo je – u drugom planu – kazao je Vuletić.
Situacija nije dobra, ni općenito, na poslovnom planu. Cijene doslovno divljaju. Ne samo cijene nafte, benzina i energenata, nego i sirovina, aluminija i željeza. Otišle su i po 30 – 40 posto. Još otprije ratnih događaja zavrtjela se spirala inflacije, pa su u Mandalini čak i digli plaće radnicima, pokušavajući barem minimalno slijediti rast troškova života. Digli bi i više da ih nije neugodno iznenadio rast cijena komunalne naknade grada Šibenika za 50 posto, od 1. siječnja ove godine.
Antipoduzetnički udarac
– To je jedan veliki, antipoduzetnički udarac od strane lokalne samouprave, u ovoj teškoj situaciji, sasvim suprotan naporima Vlade RH koja pokušava na sve načine smiriti situaciju i rasteretiti pooduzetnike, smanjujući namete, PDV, trošarine. Ja razumijem da nitko nema utjecaja na svjetske burze, na cijene energenata, sirovina, ali ovakav potez je šokantan. Pa, mi kad idemo s korekcijom cijena od dva – tri posto na mjesečnoj bazi gledamo kako će se to odraziti na tržište, na naše kupce, a ovdje nam se odjednom diže namet za 50 posto.
To je za nas, koji imamo veliku kvadraturu površine, oko 100 tisuća četvornih metara, koje koristimo, veliki udarac i financijski izdatak, koji se plaća mjesečno, a iznosi milijune kuna na godišnjoj razini. I ne samo nama, nego i drugim velikim tvrtkama, poput TLM -a, odnosno “Impola” i “Solarisa” – nezadovoljan je potezom gradske uprave o povećanju cijena komunalne naknade Vuletić.
U Mandalini, u njegovoj tvrtki radi 160 stalno zaposlenih i još 50 do 60 kooperanata, uglavnom malih obrtnika i njihovih radnika, na dnevnoj bazi. I stvarno, najmanje što bi grad u ovoj situaciji, kada se poremećajima na burzama i u opskrbnim lancima, zbog rata u Ukrajini, ne nazire kraj, mogao napraviti je da ovo poskupljenje, koje je doneseno u sasvim drugačijoj situaciji, ako ga već ne može sasvim anulirati, svede u prihvatljivije okvire, piše Šibenski.
U svakom slučaju, šteta za “Iskra brodogradilište”, jer se u Mandalini, ali i svuda okolo budio optimizam nakon korone. Većina se brodara pripremala za sezonu, u kojoj se očekivalo vraćanje u normalu. Ali, od nje očito – ništa!
Zdravko Pilić