U novom nastavku feljtona ‘Priče o moru i brodovima’, Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik donosi priču o malom elegentnom kruzeru Italia.
Na navozima tršćanskog brodogradilišta Cantieri Navale Felszegi Muggja koncem je travnja 1962. postavljena kobilica broj 76, koja je tek nakon pune dvije godine gradnje porinuta u more krštena imenom ITALIA. Bio je to brod od 12220 bruto tona, dug 149, širok 20,8 metara, koji je mogao prihvatiti ukupno do 525 putnika. Dva Sulzer-CRDA diesel glavna pogonska stroja ukupne snage 14800 KS. preko dvije propele su mu omogućavale plovidbu brzinom od 19 čvorova. Opremanje broda je potrajalo i sljedeće dvije godine, tako da je na svoje prvo kružno putovanje moderno dizajnirana ITALIA zaplovila tek u prosincu 1967. iz američke luke Seattle do meksičkog Acapulca.
Međutim, kako se gradnja i opremanje broda produžilo u nedogled, u stečaj su otišli i njegov graditelj i naručitelj. BNL banka, koja je kreditima pratila cijelu tu gradnju, osnovala je novog brodara Crociere d’Oltrermare koji je novosagrađeni brod odmah dao u dugoročni najam Princess Cruisesu. U svim promotivnim materijalima predstavljen je kao PRINCESS ITALIA iako u ovome najmu nikada nije promijenio svoje originalno ime. Nakon što je dvije godine plovio prema Meksiku, od 1969. plovi iz San Francisca prema Aljasci, u čijim se vodama zadržao sve do 1973. Crociere d’Oltramare vraća brod u Genovu, djelomično ga preuređuje i 1974. daje u zakup dobro nam poznatom brodaru Costa Crociere.
Od 1981. uglavnom u Sredozemlju
Prvo plovi na putovanjima oko svijeta, a od 1981. je uglavnom u Sredozemlju. Od tada je veoma često i u Dubrovniku. U grušku luku ITALIA je prvi put uplovila 6. lipnja 1981. Nakon ukupno devet očito uspješnih posjeta Gradu, već sljedeće godine počinje u ljetnoj sezoni redovno uplovljavati svaki tjedan, a to ponavlja i 1983. tičući luke: Venecija, Dubrovnik, Santorini, Mikonos, Rodos, Bari, Venecija. Ostalo je zabilježeno da je u proljeće 1983. na proputovanju prema Veneciji ovamo doplovila na kružnom putovanju između 26. ožujka i 5. travnja sa zimskog stacionara iz Barcelone tičući luke: La Valletta, Krf, Dubrovnik i Ancona. Te godine nešto ranije od planiranog, već 22. kolovoza napušta grušku luku. Razlog je njegova prodaja novom vlasniku, panamskom Ocean Cruise Lines za kojeg od rujna 1983. plovi kao OCEAN PRINCESS.
U Dubrovnik se pod novim imenom vraća već 6. svibnja 1984. i tjedno uplovljava sve do sredine listopada. Isti program, s preko 20 posjeta OCEAN PRINCESS ponavlja i 1985. nakon čega čini dvogodišnju stanku. U kolovozu 1988. dolazi na kružnom putovanju tičući luke: Nice, Sardinia, Sorento, Taormina, Krf, Dubrovnik,Venecija. Posjećuje nas još samo dva puta, 13. i 15. listopada 1989. i četiri puta koncem listopada 1990. na proputovanju prema Veneciji.
Iz Gruža odlazi prema Krfu 9. listopada 1990. da bi se vratio kao SAPPHIRE. Tek nakon osam godina Američki specijalizirani mjesečnik CRUISE TRAVEL u izdanju za travanj 1985. donosi zanimljiv članak s krstarenja gdje tiče luke: Nice, Portofino, Golfo d’Aranci (Sardinija), Tunis, Catania, Katakolon, Krf, Kotor, Dubrovnik, Venecija. U njemu se navodi kako je najzanimljivija luka bio Krf, a najatraktivniji izlet autobusom između Kotora i Dubrovnika.
Tako autor članka piše kako je dolaskom u Kotor, gdje se brod samo kratko zadržava, pred putnikom velika dilema, rezervirati izlet do Dubrovnika ili produžiti dalje do Dubrovnika i tamo ostati neko dulje vrijeme. Preporuka je izlet u kojem se uskom cestom, punom okuka vozi kroz nezaboravne predjele dalmatinske obale koji podsjećaju na norveške, novozelandske ili kanadske fjordove. Zatim spominje atraktivni ručak u Konavoskim dvorima, starom mlinu gdje je posluga u narodnim nošnjama servirala domaći sir, pršut, još topli kruh (ispečen pred vašim očima), pečenu janjetinu i patate uz domaće crno vino te na koncu nezaboravni pogled s brda Srđ na staru gradsku jezgru Dubrovnika.
Nasukao se, otpisan kao totalni gubitak, ali ga spašavaju
U plovidbi rijekom Amazonom u ožujku 1993. OCEAN PRINCESS se nasukao i prevrnuo na bok. Putnici i posada su spašeni, a voda je poplavila strojarnicu i donje palube. Osiguravajuća društva su objavila potpuni gubitak broda, njegove ostatke prodala grčkom Ellis Marine koja ga je uspjela otegliti sve do Pireja i potpuno ga preurediti. Već koncem te godine plovi kao SEA PRINCE, a kada ga je 1995. nakon požara kupio ciparski Louis Cruise dobio je i novo ime PRINCESA OCEANICA. Posljedice požara su bile znatne, pa je tu cijelu godinu brod proveo na kompletnoj rekonstrukciji. Već je sljedeće godine u najmu Thomsona, najvećeg britanskog organizatora putovanja, za kojeg od tada dugi niz godina plovi kao SAPPHIRE. Pod tim imenom je više puta dolazio u Dubrovnik.
Za već ostarjeli brod presudila je konvencija SOLAS 2010 koja ga je u listopadu 2010. otjerala u raspremu. Zadnja vijest je došla iz rezališta brodova indijskog Alang gdje su ga nasukali pod imenom ASPIRE dana 9. svibnja 2012. I tako je uskoro u potpunosti nestao jedan kruzer lijepe linije koji je često bio gost našega Grada.
Ivo Batričević
