Istraživanje u suradnji s neprofitnom redakcijom Lighthouse reports pokazalo je da države EU reagiraju sporo i neadekvatno na onečišćenja, piše Jutarnji list.
9. siječnja 2021. godine, na zemljopisnoj širini od 43°41’59.9″ sjeverno i dužini 14°31’12.7″ istočno, tanker je nešto prije ponoći ispustio zauljenu vodu u Jadransko more unutar hrvatske granice. Potencijalna ilegalna aktivnost, prijestup propisan međunarodnom konvencijom i moguće ekološko onečišćenje koje se dogodilo daleko od hrvatske obale u noćnim satima, prošlo je daleko od očiju javnosti. Ovo je bio samo jedan od stotina takvih incidenta u europskim morima. Zahvaljujući sustavu satelitskog praćenja i upozorenja o zagađenju mora organizacije Skytruth, on nije prošao nezamijećeno.
Europska neprofitna novinska redakcija Lighthouse reports je u suradnji s Jutarnjim listom, Balkanskom istraživačkom agencijom (BIRN) te s novinarima nekoliko europskih medija – uključujući njemački Deutsche Welle, britanski Guardian, rumunjski Libertatea, nizozemski Throuw, španjolski El Diario, talijanski Irpi – pratila brodove, identificirala njihove vlasnike i izazvala vlasti zbog nedjelovanja. Zagađenje uljem poznato je već desetljećima, no zašto ono i dalje prolazi nekažnjivo?
Uz korištenje javno dostupnih satelitskih snimaka, podataka automatskog identifikacijskog sustava (AIS) i programa strojnog učenja koje je osigurao nadzornik zaštite okoliša, SkyTruth, istraživanje je uočio 330 potencijalnih ilegalnih kaljužnih odlagališta između srpnja 2020. i prosinca 2021. u europskim vodama. 271 od ovih odlagališta nalazi se u krugu od 50 nautičkih milja od europske države, gdje je ispuštanje općenito zabranjeno, što naglašava njihovu potencijalnu nezakonitost.
Tim Lighthouse Reportsa može identificirati 177 brodova, od kojih je 42 ilegalno ispustilo otpad unutar 50 nautičkih milja od europske obale. Za te brodove prikupljene su detaljne informacije o MMSI-ju, nazivu vlasnika broda i brodovlasničkoj tvrtki. Slučajevi uključuju ponavljane prekršitelje, odlaganje kaljuže u zaštićenim morskim područjima i događaje prilikom koji su plovila isključila emitiranje svojih AIS podataka neposredno prije odlaganja (te je informacije dao Skytruth).
Problem je vjerojatno i veći, a kako bi se stekao dojam o cjelokupnom opsegu ovog problema u vodama EU, SkyTruth je kombinirao podatke i pretpostavke EMSA-e s izračunima satelitske pokrivenosti. Na temelju te procjene procijenjuju da svake godine još oko dodatnih 2964 plovila ispuštaju rafinirano ulje u europske vode. Svaki dan to je oko 8 plovila– od kojih većina sateliti ne vide.
Odlagališta kaljuže su identificirana pomoću satelita Sentinel-1 – iste radarske tehnologije koju koristi Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) putem CleanSeaNeta (CSN) – paneuropske usluge praćenja izlijevanja nafte i plovila koji radi na obrađivanju slika sa satelita radara sa sintetičkim otvorom (SAR) za identifikaciju i praćenje onečišćenja površine mora.
Višemjesečno istraživanje analiziralo je nekoliko zaključka:
– EMSA je postavila sofisticirani sustav satelitskog nadzora, ali države članice reagiraju sporo ili neadekvatno
– Samo 1,5% potencijalnih izlijevanja provjereno je unutar kritičnog vremenskog razdoblja od 3 sata
– Ilegalna izlijevanja događaju se u trenucima kada se otkrivanje ne može provjeriti, a stvarni broj ilegalnih odlagališta nafte je veći od dokumentiranog
– Rijetki kazneni progoni i poteškoće u dokazivanju ilegalne aktivnosti potaknuli su vlasnike plovila da odlažu otpad umjesto da ga tretiraju
Nepostojeći kazneni progon
Na prometnom moru plovila mogu akumulirati i do nekoliko tona kaljužne vode dnevno – nepročišćene zauljene otpadne vode. Kako bi se otpad goriva očistio, moraju postojati sustavi za pročišćavanje na brodu ili se brod mora preusmjeriti do najbližeg lučkog objekta za pročišćavanje otpadnih voda – pravila Međunarodnom konvencijom o sprečavanju zagađenja mora (MARPOL) koja zabranjuje onečišćenje iz brodova, namjerno ili slučajno.
Ali, bacanje kaljuže i balastnih voda u more znači uštedu vremena i novaca za brod i njegovu posadu. Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) prikuplja detaljne informacije o broju onečišćenja i odlaganja ulja. EMSA može snimiti izljeve pomoću radarske tehnologije te poslati upozorenja državama članicama EU unutar 30 minuta od mogućeg zločina. Od 2007. godine otkrivena su 44.383 moguća ilegalna odlaganja zauljene vode.
Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
Suradnici na ovoj priči su: Max Muller, Max Berhnhard, Andrei Petre, Riccardo Collucini, Adina Florea, Naomi Conrad, Nina Workhäuser, Julia Bayer, Beatriz Ramalho Da Silva, Pol Pareja, Maarten van Gestel, Frank Straver, Karla Juničić, Miguel Prado, Laura Paddison, Victoria Oliveres, Ludo Hekman.
Karla Juničić
