U zlatno vrijeme “3. maj” je zapošljavao oko devet tisuća radnika, gradili su najsuvremenije brodove, za brodogradilišta diljem svijeta i bili su jedno od najjačih brodogradilišta u Europi. Danas “3. maj” ima oko 800 radnika i 300 kooperanata, piše RTL.
Ovo su neki od radnika koji osjetili te zlatne osamdesete, u kojima se gradilo desetak brodova godišnje i u kojima se od plaće moglo živjeti.
“Dvanaestog je redovno bilo, moglo je bit’ samo ranije, dan dva. Tu je bila banka, donosili novce u torbi, odmah dijelili nam plaće”, kazao je Mile Šalić, poslovođa u “3. maju”.
“Treći maj” je 2018. bio pred slomom, proživljavali su situaciju kakva je danas u Brodosplitu. Predstečajne postupke i mjesece bez uplaćene kune. Trenutno je i ovdje daleko od dobroga. No, pamte puno gora i puno bolja vremena. Plaću su računali u markama.
Mile bi kao radnik dobio oko dvije tisuće, dakle, oko osam tisuća kuna. Ali tada je to vrijedilo puno više. Sada ima oko sedam, kao poslovođa, a prosječna je plaća radnika nešto više od šest tisuća kuna.
“Stvarno je bilo vrijednije nego ovo sada. Sada, koliko god zaradite, uvijek je malo za život. Skupo je sve, skupi su troškovi stanovanja. Volio bih da opstane to. Jer to nas je mnoge i othranilo i djecu nam školovalo i sve”, rekao je Šalić.
Brodogradilište je othranilo cijeli kraj. Gradnja brodova pratila se kreditima banaka, ali kada bi se brod prodao, za vrtoglave iznose, svi bi zaradili, a od 3. maja su živjele su i primorske i obitelji iz unutrašnjosti.
Poslovođa Josip Čimbora: “Ja sam kao mladi radnik, kao dečko još, nisam bio oženjen, sjećam se da sam mogao svake večeri otići na pizzu, u piceriju, a sad nema.
U prosjeku se onda moglo puno više nego sada. Kako bih ja rekao, obezvrijeđen je rad radnika u brodogradnji. Rad u brodogradnji je rudnik, kako kažu, jedna vrsta rudnika gdje se ljudi stvarno narade, i po suncu i po kiši i po svemu i narade se u sekciji. Pod 50 stupnjeva se radi, vari…”
Ida Balen / RTL
