Živa bića od svoga postanka, ili barem od kada se pamti usmena predaja, tragaju za svjetlom. Svjetlo je sinonim za dobar put, ljudi ga slijede, teže mu i žele ga imati u svojim životima.
Mnogi mitovi vezani su za svjetlo, a najpoznatiji su oni o Luciferu, svjetlonoši kojeg nebeska vojska zbacuje u pakao, no priča neodoljivo podsjeća i na grčki mit o Promoteju kojega je Zeus okovao jer je ljudima dao svjetlo u vidu ognja. Svjetlo daje nekakvu dozu sigurnosti, daje život, donosi radost. Čak su se i tri mudraca u najpoznatijoj priči svih vremena orijentirala prema svjetlu – zvijezdi repatici.
Potpuno nebitno tko u što vjeruje i kako su kroz stoljeća nastajale nove priče, svjetlo je jedino ostalo u nekom, takoreći, kultnom statusu. Svjetla su i najvažniji dio navigacije, od zvijezda na nebu do plutača i svjetionika tamo dolje, među nama, običnim smrtnicima. Jedan svjetlosni fenomen koji je ljudima godinama bio nedokučiv i smatran božanskom manifestacijom jest bioluminiscencija.
Bioluminiscencija je pojava prilikom koje živi organizmi emitiraju svjetlo. Riječ je o kemijskoj reakciji u kojoj luciferin reagira sa kisikom prilikom čega nastaje oksiluciferin i oslobađa se svjetlo. Trajanje ovog prirodnog fenomena diktira enzim luciferaza, a svjetlo je uobičajeno plave ili zelene boje i pojavljuje se u morima gdje su prisutni praživotinje, mješinci, rakovi, mekušci i neke ribe. Riječ je najčešće o toplim morima gdje se u proljeće i ljeto nalazi velik broj jedinki bičaša Noctiluca miliaris. Ovaj bičaš emitira plavu svjetlost i može osvijetliti ogromne površine prilikom čega dolazi do frapantnih prizora. Svjetlost se aktivira za potrebe komunikacije na velikim udaljenostima, a ljudskom oku, kada je riječ o relativno malim površinama, vidljiva je sa stotinu metara.
Kada govorimo o hladnim morima, tu se bioluminiscencija najčešće događa kod prozirnih pučinskih račića svjetlara iz skupine Euphausiacea koji emitiraju zelenu svjetlost. Ovi organizmi imaju takozvane fotofore, odnosno vlastite svijetleće organe koji emitiraju nježni i ravnomjerni sjaj na površini mora.
Još jedan zanimljiv fenomen je i mareel koji je sinonim za takozvano mliječno more. Mareel je svijetleći fenomen koji zahvaća velike površine (preko 15.000 četvornih kilometara) i vidljiv je iz svemira! Obično ga uzrokuje dinoflagelat Noctiluca scintillans koji počinje emitirati svjetlost kada doživi poremećaj uobičajenog stanja okoliša. Zanimljive prizore snimljeni su sa jednoga kruzera uz pacifičku obalu Kolumbije gdje je prolazak broda aktivirao Noctiluca scintillans prilikom čega su nastali ovi zanimljivi prizori koji su privukli i dupine:
U Sjevernom Atlantiku upravo je sad vrijeme kada često dolazi do bioluminiscencije zbog sezonskog povećanja broja planktona, dok će u južnijim morima ovaj fenomen biti najčešći tijekom kolovoza. Osim što ovi sitni organizmi ovako neobavezno komuniciraju putem svijetla, ono im služi i za pridobivanje pažnje u vrijeme parenja.
Čak je i veliki Kolumbo na svom putovanju uočio ovu oku izuzetno ugodnu i intrigirajuću pojavu, pa je u svoj dnevnik, prije obala Sjeverne Amerike, zapisao: „Svijeće su se micale u moru.”. Struka tvrdi kako je to zasigurno bilo masovno parenje vrste Odontosyllis enopla. Riječ je o bermudskom mnogočetinašu koji ima čudne i ritualne navike. Ženke plivaju u krug i emitiraju svjetlo, a u sredinu kruga dolazi mužjak i pri ispuštanju plodne tekućine nastane jak bljesak, dok ženka ispušta svijetleća jajašca. Ova vrsta je astronomski precizna, te parenje uvijek započinje druge noći punog mjeseca što je uistinu čudno.
Priroda je nepredvidiva, često zapanjujuća, a ponekad i zastrašujuća. Ovi prizori pravi su biser oceana i kao takvi pomorce već stoljećima ostavljaju u čudu. Moderna znanost je objasnila ove pojave, ali neki djelići njih još uvijek su ostali intrigantni. Svjetski ocean još uvijek je neistražen, nedostižan i neosvojiv, pa nam ne preostaje ništa nego se diviti površini, gledati ljepotu koju majka priroda pruža i uživati u trenucima koji pomiču granice viđenoga. Imajmo na umu da smo mi, ljudi, glavni akteri na ovome planetu koji su u stanju promijeniti njegovu sudbinu, pa stoga čuvajmo naše more koje život znači.
Petar Zuanović
