Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a kroz Upravu za zaštitu prirode, preko Sektora za zaštićena područja i ocjenu prihvatljivosti, donijelo je Rješenje kojim je planirani zahvat „Izgradnja mjesta za opskrbu ukapljenim prirodnim plinom i stlačenim prirodnim plinom, Luka Gaženica, Zadar” okarakteriziran kao prihvatljiv za ekološku mrežu, što će reći da bi se Zadar uskoro mogao ucrtati na plinsku kartu Jadrana. Rješenje vrijedi četiri godine, a nositelj zahvata je LNG Hrvatska d.o.o. koji kroz tri faze planira izgradnju mjesta za opskrbu plinom u zadarskoj Gaženici.
U prvoj fazi gradnje, kako stoji u tekstu zahvata, izgradit će se pristanište za plovila sa pretakačkim rukama i privezom za plovila. Napravit će se jedan spremnik ukapljenog prirodnog plina kapaciteta 3000 kubnih metara, rekondenzacijsko postrojenje, punilišta vagon cisterni s jednim mjestom za prekrcaj, punilišta LNG cisterni i ISO kontejnera sa dva mjesta za prekrcaj te punilišta za vozila pogonjena ukapljenim prirodnim plinom i stlačenim prirodnim plinom sa ukupno četiri prekrcajna mjesta.
U drugoj fazi gradnje, kapacitet skladišta će se podići na 10 500 kubnih metara plina dogradnjom spremnika kapaciteta 7 500 metara kubnih na već postojeće zdanje, napravit će se još jedno prekrcajno mjesto za vagon cisterne te dva za LNG cisterne i ISO kontejnere.
U trećoj i za sada završnoj fazi, kapacitet spremnika planira se podići na 30 000 kubnih metara plina, a postrojenje će biti u skladu sa najvišim međunarodnim standardima. U planu je i nova trafostanica, upravljačka zgrada plinskog terminala Zadar te nove površine za promet i operaciju teretom uz novi sustav odvodnje i sustav za pročišćavanje otpadnih voda.
Pristanište je predviđeno na Vezu 1 teretne luke Gaženica, a planirani zahvat nalazi se izvan područja ekološke mreže, odnosno točnije govoreći udaljeno je nešto manje od 6 kilometara od istoga. Riječ je području očuvanja značajnom za ptice u Ravnim kotarima koje se klasificira kao POP HR1000024 i spada u područje posebne zaštite od 2013. godine, a sukladno Uredbom o ekološkoj mreži (Narodne novine, broj 124/13). Prvotno spomenutim Rješenjem zaključeno je da LNG terminal u Zadru neće imati štetne utjecaje na ekološku mrežu, usprkos stalnoj prisutnosti čovjeka i potencijalnim onečišćenjem bukom. Rješenje, kao takvo, izvršno je u upravnom postupku.
Zanimljivo je da su „Studija opskrbe prirodnim plinom Zadarske županije”, kao i idejni projekt, izrađeni još 2003. godine, a dvadeset godina kasnije kreće se u realizaciju. Još tada je analizirana energetska potrošnja Zadarske županije, izrađena je prognoza budućih potreba za plinom te je napravljena ekonomsko-financijska analiza ove problematike, pa se, još davne 2003., iz napravljenih analiza u sklopu Studije pokazalo kako je želja za plinofikacijom zadarskog područja opravdana.
Plin se u Zadarskoj županiji spominjao i kroz Prostorni plan iz 2006. godine kada se razmatrao kao prihvatljiv resurs za buduće elektroenergetske izvore na području Županije, pa je istraženo nekoliko lokaliteta na kojima su se trebale graditi termoelektrane na plin, odnosno riječ je o lokalitetu Prutna na Pagu i lokalitetu Bravar kod grada Obrovca.
Plan razvoja, izgradnje i modernizacije plinskog transportnog sustava u Republici Hrvatskoj za prvo desetljeće 2000.-ih izradio je zagrebački PLINACRO d.o.o., a isti plan je odobren od strane tada nadležnog Ministarstva kada se do 2006. planiralo na plin spojiti Gračac, Obrovac, Benkovac, Zadar i Biograd NM. Tada su, za područje Zadarske županije, u planu bile i redukcijske stanice Bibinje, Kožino, Nin, Poličnik, Posedarje, Ražanac, Povljana, Pag, Jasenice i Obrovac, te po 7 redukcijskih stanica u Zadru ( 6 + 1 na sektoru Ploča – rubni dio Zadra) i 2 u Benkovcu.
Koncesionar na plinsku mrežu Zadarske županije je od 2009. godine tvrtka EVN koja pod svojim patronatom ima 43 kilometra plinovoda na području Županije, u sklopu plinofikacije Dalmacije. Godine 2020. brojila je 1400 korisnika, od čega iz je čak 1150 bilo sa zadarskog područja. Riječ je bilo o 1100 kućanstava i 50 poslovnih korisnika. Prisjetimo se da je EVN Ugovorom iz 2009. obećao besplatne priključke, ali pod određenim uvjetima, što se koristilo i u predizbornoj kampanji za lokalne izbore te iste godine, no ne spominjući „određene uvjete”, da bi HERA 2011. godine donijela Pravilnik o priključcima zbog čega se 2013. godine EVN našao u neugodnoj situaciji jer je cijena priključka bez ispunjenja posebnih uvjeta bila 7000 HRK. EVN je na svoju plinsku mrežu prije dvije godine spojio i Opću bolnicu Zadar koja tako štedi preko milijun kuna godišnje.
Projekti vezani uz plin spadaju u projekte razvijanja velike infrastrukture u Republici Hrvatskoj, pa će tako i budući plinski terminal u Zadru biti od velikog značaja. Odlukom izvršnih tijela Europske Unije prije nekoliko dana, za obnovljive izvore energije i plinsku infrastrukturu EU, članicama će biti raspoređeno 300 milijardi eura, a dio tog kolača dobit će i Hrvatska te ga vjerojatno, pretpostavlja se, usmjeriti u novoodobreni opskrbni plinski centar u Zadru.
Petar Zuanović
