Moderni bulk carrieri, koji se često opisuju kao “radni konji” pomorske trgovine, vuku korijene još iz 50-ih godina prošlog stoljeća, kada su brodogradilišta počela graditi posebno dizajnirane brodove za prijevoz neupakirane robe. Upravo su brodovi za prijevoz rasutih tereta jedni od najstarijih vrsta brodova. S vremenom i modernizacijom, tip tereta koji prevoze se povećavao, a ekonomski čimbenici uzrokovali su rast broja, vrsta i veličine takvih brodova.
Danas, SOLAS (Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru) definira bulk carrier kao “brod s jednostrukom ili dvostrukom oplatom namijenjen za prijevoz suhog rasutog tereta, građen s jednom palubom, dvodnom, i/ili uzvojnim i/ili potpalubnim bočnim tankovima.” Poznati su po grotlima koja se nalaze iznad razine palube i omogućuju pristup ogromnim skladištima tereta.
S obzirom da postoji mogućnost pomicanja tereta prilikom ukrcaja i transporta, bulk carrieri su podijeljeni brodskim pregradama u posebne sekcije te imaju posebne tehničke karakteristike u odnosu na druge brodove. Za razliku od ostalih brodova, tankovi s visokim balastom smješteni su na bočnim stijenkama, čime se može spriječiti ili ublažiti nagib. Osim toga, mnogi bulkeri imaju ojačane podove kako bi bolje apsorbirali težinu tereta i prkosili silama oceana.
U videu prenosimo prikaz života i rada na bulk carrieru MV Paul R. Tregurtha, najvećem brodu Velikih jezera koji je dug 309 metara, a plovi pod zastavom SAD-a.
