O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Njemački civilni brodovi, prenamijenjeni u vojne i kamuflirani, zadali su velike probleme saveznicima

Ulazeći u Drugi svjetski rat, njemačka ratna mornarica (Kriegsmarine), je kao inferiorna naprema Velikoj Britaniji, svom glavnom protivniku, napravila detaljan plan vođenja „Krstaričkog rata“ (izraz koji je označavao prikriveni ratni brod opremljen ubojnim sredstvima i različitim krinkama čija svrha je dvojaka: direktni sukob – uništenje ili zapljena neprijateljskih brodova, i druga, koja se ogleda u razvlačenju neprijateljskih snaga na ogromna područja), piše Geopolitika.news.

Snažniji trgovački brodovi su mobilizirani iz civilstva i opremljeni većim topovima, najčešće 150 mm,kao i mnogobrojnim 20 mm i 37 mm za protuavionsku zaštitu, potom minama, torpedima, hidroavionima pa čak i manjim torpednim brodicama.

Foto: Geopolitika.news

Sva ta sredstva bila su dobro skrivena iza oplate, lažnih sanduka na palubama ili ispod vodene linije broda. Kapetani i posade tih pomoćnih krstarica, kako je bio službeni naziv brodova, bili su pripadnici ratne mornarice, a da bi preživjeli sami na oceanima, bili su majstori navigacije, pomorstva općenito ali i prevare i lukavstava. Kako bi se neprimijećeni prikrali neprijateljskim trgovačkim brodovima, i potopili ih ili zarobili, služili su se raznim varkama; vijorili bi lažne stjegove (neutralnih ili savezničkih država), montirali bi lažne dizalice, vjetrolovke i dimnjake, bojali brodove u različite boje, na palubama bi nosili različite terete, sanduke i opremu, a sve u cilju obmane i glumljenja „još samo jednog teretnjaka na prostranstvima oceana“. Katkad je to išlo i u grotesknu stranu pa su članovi posade oblačili haljine, nosili ženske perike ili čak gumene lutke umotavali u krpe i iste nosili u naručju!

Takav „modus operandi“ bio je nužan i kod susreta sa savezničkim ratnim brodovima. Uz već spomenute metode tada bi preko radio-aparata izdavali lažne kodove kojima ih je pak opskrbila vlastita obavještajna služba.

Foto: Geopolitika.news

Posade su brojile više stotina mornara i u cilju što dužeg zadržavanja po svjetskim oceanima imali su štive napunjene svim potrebnim namirnicama, opremom, gorivom, alatima, bojnim sredstvima, ali na raspolaganju im je bilo i kino, bazen, knjižnica i još mnogo zabavnih sadržaja. Gorivo i potrošnja strjeljiva pokazali su se kao najveći problem. Da bi se tome doskočilo Kriegsmarine je na oceane poslao i opskrbne brodove, na tajnim lokacijama, krcate spomenutim materijalom, a čija zadaća je bila periodična opskrba raidera.

Izraz „raider“ rabio je britanski admiralitet za njemačke pomoćne krstarice. Kad bi se dobila pozitivna potvrda o djelovanju određene krstarice dodjeljivan joj je naziv raider i slovo „a“, „b“, „c“….

Taktika pomoćnih krstarica bila je prikrivanje i prilaz neprijateljskom brodu „pod maskom“. Kad se dođe na propisanu daljinu, spušta se lažna zastava i ističe ona njemačke ratne mornarice, s bokova se miču oplate skrivenih topova,  ispaljuje se granata upozorenja i odašilje poruka koja ima za cilj odvraćanje od korištenja radio-uređaja i zaustavljanje plovila. Brod se, najčešće, nastoji zauzeti bez borbe, a ako dođe do radio-odašiljanja, pokušaja bijega ili korištenja oružja, raider uzvraća neproporcionalnom silom.

Foto: Geopolitika.news

Sekundarna uloga je polaganje mina na pomorskim plovnim putovima ili rjeđe, bombardiranje obalnih instalacija i objekata. Torpedne cijevi se nalaze ispod razine mora i potpuno su nevidljive. Svrha ukrcanih hidroaviona je dvojaka; služe kao „oči“ kod napada tj, uočavanja trgovačkih brodova ili pak za izbjegavanje ratnih brodova. Druga namjena je kidanje kablova radio-stanica na napadnutim brodovima. Za to su rabili posebne kuke. Manji broj brodova je nosio i malene torpedne brodice koje su ispuštane kod napada na brže trgovačke brodove i potom bi izvršavali samostalne akcije potapanja.

Iskustva Njemačke iz Prvog svjetskog rata u korištenju naoružanih trgovačkih brodova govorila su da je potreban drugačiji, organiziraniji pristup.

Ukupno je na razna mora i oceane poslano 11 pomoćnih krstarica. Iako malobrojne, saveznicima su zadale ogromne gubitke kako u tonaži potopljenih brodova, tako i u naporima da ih ratni brodovi stignu, identificiraju i unište.

Njihova ostvarenja veća su od svih uspjeha 8 kapitalnih brodova (bojni brodovi, bojni krstaši, džepni bojni brodovi) njemačke rate mornarice.

Cijeli tekst pročitajte >>ovdje<<.

Mario Raguž

Ulazeći u Drugi svjetski rat, njemačka ratna mornarica (Kriegsmarine), je kao inferiorna naprema Velikoj Britaniji, svom glavnom protivniku, napravila detaljan plan vođenja „Krstaričkog rata“ (izraz koji je označavao prikriveni ratni brod opremljen ubojnim sredstvima i različitim krinkama čija svrha je dvojaka: direktni sukob – uništenje ili zapljena neprijateljskih brodova, i druga, koja se ogleda u razvlačenju neprijateljskih snaga na ogromna područja), piše Geopolitika.news.

Snažniji trgovački brodovi su mobilizirani iz civilstva i opremljeni većim topovima, najčešće 150 mm,kao i mnogobrojnim 20 mm i 37 mm za protuavionsku zaštitu, potom minama, torpedima, hidroavionima pa čak i manjim torpednim brodicama.

Foto: Geopolitika.news

Sva ta sredstva bila su dobro skrivena iza oplate, lažnih sanduka na palubama ili ispod vodene linije broda. Kapetani i posade tih pomoćnih krstarica, kako je bio službeni naziv brodova, bili su pripadnici ratne mornarice, a da bi preživjeli sami na oceanima, bili su majstori navigacije, pomorstva općenito ali i prevare i lukavstava. Kako bi se neprimijećeni prikrali neprijateljskim trgovačkim brodovima, i potopili ih ili zarobili, služili su se raznim varkama; vijorili bi lažne stjegove (neutralnih ili savezničkih država), montirali bi lažne dizalice, vjetrolovke i dimnjake, bojali brodove u različite boje, na palubama bi nosili različite terete, sanduke i opremu, a sve u cilju obmane i glumljenja „još samo jednog teretnjaka na prostranstvima oceana“. Katkad je to išlo i u grotesknu stranu pa su članovi posade oblačili haljine, nosili ženske perike ili čak gumene lutke umotavali u krpe i iste nosili u naručju!

Takav „modus operandi“ bio je nužan i kod susreta sa savezničkim ratnim brodovima. Uz već spomenute metode tada bi preko radio-aparata izdavali lažne kodove kojima ih je pak opskrbila vlastita obavještajna služba.

Foto: Geopolitika.news

Posade su brojile više stotina mornara i u cilju što dužeg zadržavanja po svjetskim oceanima imali su štive napunjene svim potrebnim namirnicama, opremom, gorivom, alatima, bojnim sredstvima, ali na raspolaganju im je bilo i kino, bazen, knjižnica i još mnogo zabavnih sadržaja. Gorivo i potrošnja strjeljiva pokazali su se kao najveći problem. Da bi se tome doskočilo Kriegsmarine je na oceane poslao i opskrbne brodove, na tajnim lokacijama, krcate spomenutim materijalom, a čija zadaća je bila periodična opskrba raidera.

Izraz „raider“ rabio je britanski admiralitet za njemačke pomoćne krstarice. Kad bi se dobila pozitivna potvrda o djelovanju određene krstarice dodjeljivan joj je naziv raider i slovo „a“, „b“, „c“….

Taktika pomoćnih krstarica bila je prikrivanje i prilaz neprijateljskom brodu „pod maskom“. Kad se dođe na propisanu daljinu, spušta se lažna zastava i ističe ona njemačke ratne mornarice, s bokova se miču oplate skrivenih topova,  ispaljuje se granata upozorenja i odašilje poruka koja ima za cilj odvraćanje od korištenja radio-uređaja i zaustavljanje plovila. Brod se, najčešće, nastoji zauzeti bez borbe, a ako dođe do radio-odašiljanja, pokušaja bijega ili korištenja oružja, raider uzvraća neproporcionalnom silom.

Foto: Geopolitika.news

Sekundarna uloga je polaganje mina na pomorskim plovnim putovima ili rjeđe, bombardiranje obalnih instalacija i objekata. Torpedne cijevi se nalaze ispod razine mora i potpuno su nevidljive. Svrha ukrcanih hidroaviona je dvojaka; služe kao „oči“ kod napada tj, uočavanja trgovačkih brodova ili pak za izbjegavanje ratnih brodova. Druga namjena je kidanje kablova radio-stanica na napadnutim brodovima. Za to su rabili posebne kuke. Manji broj brodova je nosio i malene torpedne brodice koje su ispuštane kod napada na brže trgovačke brodove i potom bi izvršavali samostalne akcije potapanja.

Iskustva Njemačke iz Prvog svjetskog rata u korištenju naoružanih trgovačkih brodova govorila su da je potreban drugačiji, organiziraniji pristup.

Ukupno je na razna mora i oceane poslano 11 pomoćnih krstarica. Iako malobrojne, saveznicima su zadale ogromne gubitke kako u tonaži potopljenih brodova, tako i u naporima da ih ratni brodovi stignu, identificiraju i unište.

Njihova ostvarenja veća su od svih uspjeha 8 kapitalnih brodova (bojni brodovi, bojni krstaši, džepni bojni brodovi) njemačke rate mornarice.

Cijeli tekst pročitajte >>ovdje<<.

Mario Raguž