Švedska luka Göteborg udružila se s brodarskim tvrtkama otoka Donsö, nacionalnim i europskim lukama, klasifikacijskim društvima, lokalnim i naftnim tvrtkama te Švedskom prometnom agencijom kako bi postavila novi globalni standard opskrbe električnom energijom s kopna za tankere.
“Veliki je izazov osigurati da su svi novi tankeri u izgradnji opremljeni standardiziranim strujnim priključcima, koji će ispunjavati standard uveden u sve luke. Problem je konstantan rizik od eksplozije dok je brod na terminalu, jer zapaljive tvari lako mogli planuti ako dođe do iskrenja električne opreme. Ovi problemi sastavni su dio naše strategije planiranja”, objasnio je Jörgen Wrennfors, production engineer na Energy Terminalu u sklopu lučke uprave Göteborg, piše Offshore Energy.
Opskrba brodova električnom energijom u lukama nije ništa novo. Još 1980-ih, brodovi tvrtke Stena Line u Majnabbeu opskrbljivani su električnom energijom s kopna, a od tada je stvoren cijeli niz komunalnih objekata u luci Göteborg. Najnoviji primjer je pristanište 712 na RoRo terminalu, na kojem se brodovi opskrbljuju strujom pomoću kabela, što im omogućuje isključivanje motora tijekom ukrcaja i iskrcaja.
Unatoč tome, nije bilo lako pronaći rješenje za opskrbu električnom energijom za tankere. Kada su tankeri na moru, prema klasifikaciji broda priključak za električnu energiju može nalaziti samo iza mosta. Dizajneri novih brodova koristili su to kao polazišnu točku prilikom projektiranja novih tankera opremljenih novim priključcima. “Međutim, to pravilo ne vrijedi kada tanker stigne na terminal. U većini slučajeva, vrijedi klasifikacija luke, što znači da se cijeli brod smatra eksplozivnim, uključujući krmu,” kaže Wrennfors.
Loša strana stavljanja izvora napajanja na krmu je ta što dužina broda može značajno varirati. Često su brodovi duži od 150 metara, a pristaništa znatno kraća. Smještanje priključka za napajanje na krmu zahtijevalo bi da luke moraju imati priključne dizalice na obali kako bi došli do priključka. Isto tako, bili bi potrebni iznimno dugi kabeli koje bi morale podizati skupe dizalice. Kako se svaka luka pojedinačno ne bi morala posebno prilagođavati, luka Göteborg donijela je rješenje primjenjujući obrnutu logiku.
“Standard koji predlažemo jest da točka priključka bude na sredini broda. Trenutno smo u procesu formuliranja specifikacije tehničkih zahtjeva za brodograditelje kako bi se implementirao ovakav pristup. Kako svi tankeri imaju hose-handling crane na sredini plovila, to bi bilo optimalno rješenje za podizanje strujnog kabela na brod. Tako duljina broda više ne bi bila problem, a smjer u kojem pristaje bio bi nebitan. Smatramo ovo najboljim tehničkim rješenjem koje omogućuje znatne uštede,” rekao je Wrennfors.
No, čak i kad se to riješi, ostaje problem napajanja u okolini sa zapaljivim tvarima.
“Ovaj problem smo riješili uspostavljanjem nadtlaka u prostorima u kojima se kabel spaja i smješta. Ovo rješenje će onemogućiti curenje zapaljivih plinova, čineći prostor sigurnim”, dodao je Wrennfors.
Brodarske tvrtke Furutank, Donsötank, Tärntank, Ektank, Veritas Tanker, te Tarbit Tanker već su naručile brodove s novim sustavom napajanja. Prvi takvi brodovi isporučeni su u veljači 2022. godine. Procijenjeno je kako će se na ovaj način svake godine uštedjeti oko 1.815 tona ugljičnog dioksida. Umjesto dizela koristit će se “zelena” energija. Prema planovima, prvi tanker trebao bi biti priključen na Energy Terminal u proljeće 2024. godine.
Ovakav projekt na lokalnoj je razini prošao glatko, no još uvijek je potrebno uvjeriti međunarodnu brodarsku zajednicu u temeljne prednosti novog standarda.
Lučka uprava Göteborga uložila je oko 600 milijuna švedskih kruna u mjere ublažavanja emisija ugljika kako bi postigli svoje klimatske ciljeve do 2030. godine.
