Iako je tehnologija proizvodnje konopa uznapredovala, napose u posljednjih dvadesetak godina, još se uvijek gotovo svakodnevno događaju nesreće u lučkim pristaništima, velikim terminalima i za vrijeme operacija na moru koje su prouzročene pucanjem konopa. Sintetički konopi su do sedam puta čvršći od običnih konopa, vijek im je četiri puta duži, lakši su za rukovanje, zahtijevaju manje održavanja, sigurniji su i znatno smanjenoga trenja (do 60%) u odnosu na svoje, još uvijek aktualne, prethodnike.
Tvrtka Cavotec iz Švicarske otišla je korak dalje još prije nekoliko godina kada je isporučila prve velike MoorMaster sustave. Ova tvrtka se inače bavi pronalaženjem rješenja za zastarjele lučke i industrijske sustave, pa je jedan od problema koji joj je serviran na stol bilo i privezivanje i odvezivanje brodova u lučkim terminalima, koje prilikom primjene tradicionalnih metoda, zahtijeva određeni utrošak vremena, goriva i ljudskih resursa. Upravo ti zahtjevi i rastu uslijed vremenskih neprilika, kada sile mora pomiču brod te dolazi do teže manipulacije konopima, pucanja, ili pak naprezanja opreme i dovođenja u rizik ljudskih života koji se nalaze u radnom djelokrugu brodskih i lučkih strojeva.
MoorMaster funkcionira na principu vakuumskog „sljepljivanja“ broda s „rukom za privez“. Riječ je bila o poluautomatiziranom sustavu kojim su upravljali lučki radnici putem komandi postavljenih na samoj „ruci“. Takav sustav zahtijevao je stalno prisustvo lučkoga radnika na komandama kako bi mogao pratiti povećanje ili smanjenje gaza broda prilikom manipulacije teretom, te kako bi pri dolasku i odlasku „ispružio ruke“ i pokrenuo sustav vakuuma ili obrnuto, u slučaju odlaska broda na putovanje.
Par godina kasnije, došlo je do napretka u programu samoga uređaja, pa je MoorMaster vršio privezivanje brodova na naredbu iz kontrolnog ureda. U konačnici, koncem prethodne i početkom ove godine, u opticaj se pustio potpuno automatiziran sustav koji sam prati dolazak brodova, regulira položaj vakuumskih ruku na brodu za vrijeme manipulacije teretom i, u konačnici, sam isključuje sustav vakuumskog povezivanja nakon što brod uputi informaciju o napuštanju luke, odnosno doka.
Ovaj impresivni sustav započeo je kao pokus s privezivanjem manjih putničkih brodova još prije dvadeset godina, da bi se u konačnici proširio i na velike brodove te na „Ship-To-Ship“ operacije. Projekt je najprije zaživio u zemljama Skandinavije, da bi se kasnije proširio i na neke druge financijski jake zemlje koje su spremne biti nekoliko koraka ispred ostatka svijeta.
Zanimljivo je kako je omanska luka Salalah još 2005. od Cavoteca kupila MoorMaster 400 sustav, da bi 2006. u istoj luci bila postavljena još četiri MoorMastera 600. Čak 24 privezne jedinice 2011. godine naručuje Australija za Luku Hedland, a dvije godine kasnije veliki MoorMaster sustav isporučuje se Južnoafričkoj Republici. Potencijal MoorMastera prepoznala je i Kanada, a zatim i Sjedinjene Američke Države, za koje su predložena rješenja ovakvog tipa za privez brodova ratne mornarice. Ovakav sustav „priveže“ brod za svega 30 sekundi, dok kod odlaska broda sa doka operacija traje duplo kraće – svega 15 sekundi.
Da to ne bi bilo sve, Cavotec u suradnji s tvrtkom Wärtsilä razvija, odnosno poboljšava već dana rješenja sustava koji ujedno i privezuje i puni male električne trajekte. Zasigurno da je MoorMaster prekretnica u pomorskom prometu, ali proći će još neko vrijeme da ovaj sustav u potpunosti zaživi. Neki će se vjerojatno teško odreći tradicionalnih konopa, simbola pomorstva i oku predivnih komada opreme, te bitvi koje krase veliki broj pristaništa, no izgleda da će u skoroj budućnosti i oni najvjerojatnije pronaći mjesto u – pomorskom muzeju.
Petar Zuanović
