Engleski jezik koji je inače, u mnogočemu, jednostavniji i primitivniji od hrvatskog, ipak razlikuje dvije riječi: „safety“ i „security“, koje se u hrvatskom izražavaju jednakom riječju – „sigurnost“. I u stvarnosti je vrlo teško objasniti razlike s jednom ili dvije riječi.
Pod „safety“ podrazumijevamo sigurnost ljudskih života od ikakvih utjecaja, pa i ljudskih, dok pod „security“ podrazumijevamo sigurnost ljudskih života, opreme, broda i svega što ga okružuje od utjecaja ljudskog djelovanja. Tvrdim, s potpunom odgovornošću, da svaki pomorac razlikuje pojmove.
U obje vrste sigurnosti brodari neprestano ulažu goleme svote novca, pod izlikom sigurnosti ljudskih života kao imperativa. Činjenica je da sve te mjere itekako utječu na našu sigurnost, kao što je činjenica da bi nam životi bili kudikamo ugroženiji da ne postoje. Neugodna stvarnost je da sve to postoji kako bi se izbjegla plaćanja ogromnih svota osiguranja u slučaju nezgoda. Jer, kad se nešto desi, svatko ima nešto za reći i svatko je pametniji od onoga kome se to nešto desilo. Tako da ispada da je puno jeftinije ugrađivati i održavati sigurnosnu opremu i optuživati pomorca i neizbježan ljudski faktor. Jer svi znamo da je održavanje sigurnosti skupo, ali isto tako da su nesreće i nezgode kudikamo skuplje.
Kako se u tu igru s novcem uklapa pomorac, pitamo se. Tako što mu je pružena i dostupna, pod obavezom korištenja, sigurnosna oprema, bilo za osobnu ili za opću upotrebu. I, unatoč brizi i dobrohotnosti brodara, taj isti pomorac biva optužen za nekorištenje ili za neznanje upotrebljavanja sve te skupe opreme.
Nerijetko se događa da pomorac odbija koristiti određenu opremu, iako je takvih situacija sve manje kako se polako mijenja pomoračka svijest o vlastitoj sigurnosti. A svijest se mijenja dijelom kroz prijetnje i prisilu, dijelom kroz sve brojnije tečajeve koje smo dužni preslušavati, a najmanjim dijelom jer postajemo savjesniji i svjesniji. Jer, osim straha od nezgode, puno veći strah je od posljedica koje slijede radi neposluha, poput gubitka posla, na nesigurnom tržištu uz nemilosrdnu i sve jeftiniju konkurenciju.
Što se tiče sigurnosti koju u engleskom jeziku nazivamo „safety“, tu je ključnu ulogu odigrao famozni brod Titanic, u svoje vrijeme oglašavan kao nepotopiv i najsigurniji brod u povijesti. Nemamo razloga sumnjati da je bio najsigurniji brod u povijesti, u to vrijeme, dok o nepotopivosti se nema što reći. Kako god, njegovo potonuće je pokrenulo međunarodnu konvenciju o sigurnosti ljudskih života, čije su potpisnice većina pomorskih država svijeta. Pošto je ta ista konvencija do danas doživjela mnogobrojne promjene i nadopune, ti počeci bi nam u današnje vrijeme vjerojatno bili komični. Promjene i nadopune se i dalje događaju, iako ne zbog nas pomoraca. No, ipak, nam kao krajnjim korisnicima uvelike pomažu i olakšavaju živote.
S druge strane, engleska „security“ je jedna savim druga priča. Dobro, ne sasvim jer se, u konačnici, radi opet o našoj sigurnosti. Ali, uz kakvu cijenu?
Ova priča je započeta pod sasvim drugačijim okolnostima i bilo je potrebno vrlo kratko vrijeme da postane globalna „pošast“. Glavni krivac su nesretnici koji su direktno ili indirektno nastradali pri rušenju nebodera blizanaca u New Yorku. Niti imam znanja, a još manje volje razglabati o toj tragediji, osim u aspektu utjecaja na život današnjeg pomorca.
Svega tri godine kasnije je donešena, opet, međunarodna konvencija o sigurnosti brodova i lučkih postrojenja. Samo zato što se netko usudio takvu svinjariju izvesti gdje su morali znati da se svinjarije ne smiju izvoditi. Krajnje je navažno što se puno strašnije svinjarije događaju po zemljama drugog, trećeg, kojeg li svijeta, i nikoga, očito, nije briga. Zaključak je da se ništa ne događa slučajno.
Prvi koraci bili su tečajevi za starije časnike palube kojima smo stjecali zvanje „Časnik zadužen za sigurnost broda“, da bi se to postepeno uvelo za mlađe časnike palube i časnike stroja, pa u konačnici za kompletne brodske posade. Jedino što postoje stupnjevi obučavanja te ovlaštenja analogno tome.
Simptomatično je da su uvođenjem globalne sigurnosti po lukama i terminalima, kako bi se „životinje“ zadržalo u kavezima, svjetska mora postala nesigurnija nego ikada. Prije globalne „sigurnosti“ jedno od najopasnijih područja bio je Malacca prolaz, usko grlo između Indonezije i Malezije. Ondje su prijavljivani sporadični napadi i ukrcaji morskih razbojnika, slabo organiziranih ili opremljenih. Današnji, modernizirani morski razbojnici ne samo da nisu neorganizirani, nego su opremljeni najmodernijom tehnologijom i oružjem. Napadi se svode na krađe tereta i otmica posada zbog otkupnine. Dakle, radi se o višemilijunskim iznosima. Samo od sebe se nameće pitanje: otkud siromašnim ljudima iz još siromašnijih zemalja moderna tehnologija i oružje? Skupilo se čitavo ribarsko selo u nekakvoj Somaliji, istreslo ušteđevinu i kupilo raketne bacače. I zašto je nakon isplaćene otkupnine to selo i dalje isto siromašno? Tko tu koga pokušava nasmijati?
Ipak, najstrašnije od svega je kad se te dvije riječi u stvarnosti kose jedna s drugom. Ponavljaju nam da je „safety“ ispred i iznad svega, da „security“ ne smije biti važnija. Međutim, zamislite, vi koji niste plovili onuda zadnjih godina, brod koji se šulja Gvinejskim zaljevom, zbog „security“ razloga, s pogašenim navigacijskim svjetlima, zamračenim nadgrađem, ugašenim sustavima za praćenje, kako vas ne bi otkrili. Kao da vas ne vide na radaru! Dakle, činite sve moguće, kršeći sva međunarodna pravila o sigurnosti „safety“ plovidbe kako biste se sakrili od morskih razbojnika s raketnim bacačima. Ponavljam pitanje: Tko tu koga pokušava nasmijati?
Ma kamo bili, ma kuda navigali, uvijek neka su vam dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.
U pilotaži po rijeci Schelde prema Antwerpenu (Belgija), 14. kolovoz 2021. godine.
Kapetan Aron Baretić – ABe
