Čuvenu ljestvicu za procjenu jakosti vjetra objelodanio je 1806. godine britanski admiral Francis Beaufort. Beaufort je sudjelovao kao časnik i zapovjednik na britanskom jedrenjacima u britansko – francuskim ratovima, a 1812. je bio zarobljen od Turaka. Radeći kao hidrograf britanskog Admiraliteta bio je i dopisni član Francuskog instituta i organizator međunarodne hidrografske suradnje, piše Gorgonija.
Njegovu ljestvicu je 1838. usvojio britanski Admiralitet, a 1874. prihvatio i Međunarodni meteorološki komitet. Ljestvicu je sastavio u doba jedrenjaka, pa je i pri procjeni jakosti vjetra uzimao djelovanje vjetra na jedrilje i izloženu površinu jedara. Kasnije se ljestvica mijenjala i prilagođavala posebnim prilikama i svrhama (za ribarske brodove, jedrilice isl.). Povezala se i s odgovarajućom visinom valova, a daju se i brzine vjetra u čvorovima, metrima u sekundi i u kilometrima na sat.
Tablicom je ustaljena i terminologija za različitu jakost vjetra i uzburkanost mora. Ljestvica se nekad i produljivala za jače valove i veću uzburkanost mora, ali je u pomorstvu uzeta ona od 0 do 12 Bof. Tablica daje i približnu visinu valova. Budući da je vjetar, zbog trenja, neposredno povrh uzburkanog mora slabiji nego u visini od nekoliko metara, često se u tablici, kao podloga za procjenu uzima brzina na visini od pet ili deset metara nadmorske visine.
Tekst: Damir Višić
