Evo me doma, bolje volje san odma … Nema boljeg stiha od legendarnog versa “Leuta Magnetik” kojim bismo opisali dug put kući starog našeg “Splita”, “Jadroplovova” broda za prijevoz sipkih tereta.
Proteklih dana, prvi put u matičnoj luci, još od izgradnje. Napravljen je u splitskom brodogradilištu, za splitskog brodara i ponio ime rodnoga grada, donosi Otvoreno more.
Ako se smije dodati, potpisani reporter tada ga je – davne 1998. – ispratio iz Gradske luke velikom reportažom u Slobodnoj Dalmaciji. Evo smo ga dočekali 24 godine poslije. Na vezu u Sjevernoj luci. Nije se žalio ni skrivao bore. Vrijeme mu je zarumenilo i prošaralo plavo lice, al’ se uspravne još koče dizalice.
Za ručak je špikovana govedina. U 11.30. Mornarski! Dan prije juha i lešo. Kogo sad može lako u spizu. Dvaput meso u danu, hvali se barba. To je kap. Željko Sušić (68), zapovjednik “Splita”.
Simpatični Rabljanin, iz mjesta Banjol. To da mu posebno istaknemo. Za Banjol! Od kraja prošle godine u mirovini. Slušajte ovo: 45 godina, devet mjeseci i sedam dana radnog staža. Uglavnom na nekadašnjoj čuvenoj riječkoj “Jugoliniji” i splitskom “Jadroplovu”.
Posada se smije. Modri trliši, bili zubi. Sve skupa: 21 na broju. Domaći pomorci, odmah se vidi.
– Ovo je odmor za nas. Ljudi su oduševljeni, niko nema volje iskrcat se, svi bi ostali šta duže. A primanja su nan ista ko da smo na Dalekom istoku, usrid oceana. Onda, u Mediteranu ste, u Jadranu, doma. Sve van je dostupno, pomorci mogu skočit kući ako nisu u smjeni. Krcate frišku domaću verduru, ali sve ostalo je preskupo. Ubija nas. Pa uzimamo u Turskoj. I lako gorivo krcamo ovde. Cijena mu je vrlo konkurentna. Za razliku od teškoga – niže kap. Sušić.
Montura na njemu, činovi na ramenima. Ispod – bermude. Vrućina je.
Isplativo je i kompaniji kad su u Jadranu: manji troškovi održavanja, serviseri u Hrvatskoj i slično.
Pojavio se unosan posao, kao pogođen za vremešnog “Splita”, kaže barba. Idućih pet godina, s mogućnošću produženja, prevozit će staro željezo iz domaćih luka – splitske, pločanske i riječke – u tursku željezaru u gradu Iskenderunu. Na granici sa Sirijom.
Unajmitelj broda je zagrebačka tvrtka “Cios” koja sekundarne sirovine skuplja po Hrvatskoj, regiji i Europi, dovlači ih u spomenute luke i odvozi na pretapanje. Radi se o poslu prijevoza 500.000 tona godišnje, što je upravo po mjeri našeg broda.
(…)
Na koncu, ali nikako najmanje važno, na red je došlo i spašavanje pomoraca s potopljenog talijanskog tegljača usred Jadrana, 18. svibnja, proljetos.
Pisali smo tada detaljno i s kapetanom iz Banjola razgovarali satelitskim telefonom o drami na moru. Mirita Plavu vrpcu! Sad se ukazala prilika da hrabru posadu i barbu vidimo u Splitu:
– Pohvala je bilo sa svih strana. Obavljen je i razgovor s tajnikon povjerenstva za dodjelu Plave vrpce, priznanja za izvanredne pothvate u spašavanju na moru, a čeka nas još jedan razgovor u Rijeci. Vidit ćemo jesmo li je zaslužili! A Giuseppe nan se još nije javija, to nan je žaj i nadamo se da oće, prošla su dva i po miseca. Čekamo ga. On se te noći ponovo rodija!
Jedini je to preživjeli pomorac s tegljača “Franco P”. Petralia. Zapovjednik broda. Nejasno je što se dogodilo: tek se zna da je remorker potonuo vrlo brzo, za 15 minuta. Na 800 metara dubine u južnom Jadranu. U međunarodnim vodama, 40 ili 45 milja od Dubrovnika i Barija. Na tegljaču starom gotovo pola stoljeća bilo je ukupno šest članova posade. Tri tijela su kasnije pronađena, a dva su strojara nestala.
– Kapetan nan je bija reka da ne zna je li taj dvojac uopće uspija iskočit ili su ostali u strojarnici. Posada nije ni bila svjesna šta se događa i da tonu krmon. Vidili su to ljudi s maone koju je “Franco P” teglija u Albaniju. Bilo ih je 13 na teglenici, u zadnji čas su prisikli tegalj, inače bi se i sami bili potopili. Oni su alarmirali posadu tegljača, koja nije stigla ni uputit poziv za pomoć, navuć prsluke ili lansirat splav za spašavanje. Ništa! Ukratko: grozno…
“Split” je bio prvi na poziciji te večeri: predvodio je veliku akciju spašavanja kojoj su se priključili brojni drugi brodovi i zrakoplovi, uključujući i hrvatske, spasio je talijanskog zapovjednika i zaslužio pohvale talijanske i hrvatske službe za spašavanje.
– Naši su odradili odličan posal: brod “Danče”, dubrovačke Lučke kapetanije, pronaša je i ukrca utopljenike, sudjelovala je i naša Obalna straža, letija naš pilatus. Kod Talijana nisan baš vidija tako zdušan angažman. A mi smo dobili i nagradu naše kompanije. Novčanu! To mi je bilo prvo spašavanje u 45 godina navigacije – govori barba.
Cijeli članak možete pročitati OVDJE.
