Istina je da se može živjeti od mora i na moru, pristojno se zaradi, ali isto tako je istina da se brod vrlo lako može pretvoriti u zatvor, a mornari u zatvorenike. Nažalost, te sudbine nisu pošteđeni ni hrvatski pomorci, piše Damir Cupać za Novi list.
Nema ništa gore nego gledati u tuđi novčanik. I što je taj novčanik deblji, to su zli jezici dulji. Ljubomorni ljudi nemaju nikakvu mjeru, a oni koji su vrlo često predmet ljubomore su pomorci. Koji krvavo zarađuju kruh tukući more. Nema onoga tko ne bi htio biti pomorac kada gleda što ti ljudi voze, u kakvim kućama žive, koliko im je nula na deviznim računima. Ali i naopak svijet zna da su te nule rezultat nevjerojatnih odricanja na koje je malo tko spreman. Ni na čiji novčanik ne treba biti zavidan, a pogotovo ne na novčanik pomoraca. Zarađivati kruh na moru i od mora mogu samo oni koji su spremni na najveća odricanja, na odvojenost od obitelji, na strah od morskih dubina, na borbe s neverama, na lutanja od luke do luke. Zvuči to romantično i nema djeteta u primorju koje ne želi biti pomorac, maknuti se od kraja, upoznavati svijet, prolaziti različite avanture. Dječja maštanja su jedno, a stvarni život drugo. Istina je da se može živjeti od mora i na moru, pristojno se zaradi, ali isto tako je istina da se brod vrlo lako može pretvoriti u zatvor, a mornari u zatvorenike. Nažalost, te sudbine nisu pošteđeni ni hrvatski pomorci.
Jer što reći na informaciju da posada broda »Mirjana K« već tri mjeseca nije dobila plaću i zarobljena je na sidrištu ispred grčke luke Pirej. Došlo je i do smjene pa su oni koji su otišli doma ostali bez dvije plaće. Teško je i zamisliti kako je tim ljudima koji su se otisnuli na more da bi prehranili svoje obitelji, teško je zamisliti kako se osjećaju ljudi koji će zagrliti najmilije koji su za njih strepjeli, a da im za odrađeni posao nije plaćeno. Naučili su ljudi u Hrvatskoj sve ove godine raditi bez plaće, ali jedno je kada te levate dok imaš barem čvrsto tlo pod nogama, a sasvim je drugo kada si izlevaćen od neljudi koji su u stanju izvarati one koji se bave jednim od najtežih poslova na svijetu. Posada koja je došla u smjenu na »Mirjanu K« tri mjeseca nije dobila plaću. Da stvar bude još gora, brod je proglašen napuštenim od strane brodara što je prijavljeno ITF-ovoj središnjici u Londonu. Ispoštovana je sva procedura koja bi trebala rezultirati time da osiguravatelj broda isplati četiri zaostale plaće posadi broda i opskrbi brod hranom, vodom i gorivom.
Ovo mi je najteži slučaj abandonmenta, a imao sam ih već nekoliko. Stvar je u tome što menadžer broda zavlači sve uključene strane i stalno daje obećanja koja ne ispunjava, pojasnio je ITF-ov inspektor Luka Simić koji već mjesecima radi na ovom slučaju kako bi se izborio za prava pomoraca. Sindikat pomoraca Hrvatske aktivno je uključen u cijeli slučaj, a s obzirom na to da je menadžer broda jedna domaća firma, o cijelom slučaju obaviješteno je i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Simić je pojasnio da je osam članova posade, pet Hrvata, dva Albanca i jedan Crnogorac, na kraju snaga, ocijenivši da je menadžer broda podbacio na svim poljima. Kako to zaista izgleda, svjedoči član posade koji upozorava da svaki od njih ima svega četiri boce vode, hrane imaju do kraja tjedna, nemaju više mlijeka, voća, povrća, brašna. Imaju nešto mesa, tjestenine i jaja, ali i to je pri kraju. Eto, takav život je osmorici pomoraca omogućila riječka tvrtka Alveus Capital kojoj je na čelu Alan Klanac. Zvuči poznato, da to je upravo onaj mladi i perspektivni menadžer koji je od 2013. do 2017. godine bio predsjednik Uprave Jadrolinije. Drugim riječima, još jedan nadobudni talent koji se kitio menadžerskim perjem dok je vodio državnu kompaniju, a sigurna lovica je kapala za plaćetinu. Danas je Klanac čovjek koji se igra sudbinama i životima ljudi, a pravda se određenim problemima s tekućom likvidnošću uzrokovanim panedmijom, enormnim povećanjem cijene goriva, ratom u Ukrajini… Onda dalje navodi da njegova tvrtka čini sve da olakša situaciju pomorcima, a valja se zapitati znači li to da bi ljudi na brodu ostali bez one četiri boce vode po glavi da se Klanac ne trudi. Pomorac je teško zanimanje jer se kruh zarađuje nad plavim ambisom, ali strašniji od toga je onaj ambis u ljudima, ambis pohlepe. Pitanje je je li Klanac ikada slušao Atomsko sklonište i razumije li da je on kriv za onaj dio kada Sergio Blažić zapjeva: Pomorac sam, majko, u modrome grobu.
Damir Cupać
