Pad cijena čelika je dobra vijest za brodogradilišta kojima crna metalurgija predstavlja značajan dio u troškovima gradnje broda. Nakon dramatičnih 2.400 eura po toni u ožujku, trenutačna cijena čelika kreće se oko 1.050 eura po toni.
Cijene čelika na svjetskom tržištu, nakon početnog šoka uslijed eskalacije krize i rusko-ukrajinskog rata, značajno su pale. S dramatičnih 2.400 eura po toni u ožujku ove godine, trenutačna cijena čelika kreće se nešto iznad tisuću eura, oko 1.050 eura po toni, a neke procjene ukazuju da ne bi trebalo dolaziti do novih, značajnih poskupljenja. Dobar je to razvoj situacije i vjetar u leđa za brodogradilišta kojima crna metalurgija predstavlja značajan dio u troškovima gradnje broda, dok u remontnoj djelatnosti čelik, pa tako i njegove oscilacije na burzi, nemaju tako značajan utjecaj, piše Novi list.
Nakon pandemijskih poremećaja globalnih trgovinskih tokova, tržište brodskog prostora ušlo je u svojevrsni superciklus i razdoblje ekstremno visokih vozarina koje bi, prema nekim prognozama, moglo potrajati i u dobrom dijelu iduće godine, što otvara put za dodatne inflatorne pritiske s obzirom na to da se glavnina svjetske trgovine odvija morskim putem. Prema analizi nekih novinskih agencija, do sada je varijabla prijevoza rijetko ulazila u ekonomske prognoze stope inflacije i rasta BDP-a, međutim, čini se da se ta paradigma mijenja.
Uzlazna linija
Prema podacima koje smo dobili od direktora prodaje u »3. maju« Siniše Ostojića, cijene vozarina jednog kontejnerskog broda ukupnog kapaciteta prijevoza 14.000 TEU-a penju se na 49.500 američkih dolara, dok su kod brodova za prijevoz automobila ti iznosi još i veći. Primjerice, vozarina u segmentu car-carriera, kapaciteta prijevoza 6.500 vozila, danas doseže 65.000 dolara dnevno, dok je prije godinu dana ta cijena bila 27.000 dolara. Upravo jedan takav car-carrier, s kapacitetom prijevoza 7.000 vozila, podsjetimo, isporučen je prije dvadesetak dana u »3. maju«. Dok su se vozarine kod brodova za prijevoz rasutog tereta donekle stabilizirale, u posljednje vrijeme uzlaznom linijom krenule su vozarine tankera, dok kod kontejneraša te cijene i dalje rastu.
Povoljna konjunktura i zarada koju ostvaruju brodarske kompanije razlogom su velikoj potražnji za polovnim brodovima i novogradnjama. U posljednje dvije godine, prema navodima Ostojića, prosječna cijena novogradnji porasla je između 35 i 40 posto. Samo u odnosu na kolovoz prošle godine, Clarksonov index cijena novogradnji porastao je za 17 indeksnih poena, s 144,7 na današnjih 161,7. Situacija s popunjenošću kapaciteta na Dalekom istoku, rusko-ukrajinska kriza i napetosti u američko-kineskim odnosima, razlozi su sve većeg iskaza interesa za europsku brodogradnju.
Taj interes brodarskih kompanija i povećani broj upita bilježe i u riječkom brodogradilištu u kojem, prema Ostojićevim riječima, nastoje ispregovarati čim bolje uvjete i cijene.
– Stabilizacija cijene čelika na svjetskom tržištu svakako utječe na smanjenje troškova izgradnje broda, međutim, brod ne čini samo crna metalurgija, već i ostali materijal i oprema koji su poskupjeli uslijed sveprisutne i galopirajuće inflacije. Problem je i u njihovoj dobavi, što se reflektira kroz produljene rokove isporuke, kaže Ostojić. Kao primjer navodi aktualne ugovorne rokove kod isporuke brodskih motora. Za novogradnju 527, čiji je završetak »3. maj« ugovorio s kanadskom kompanijom, na glavni brodski motor iz Kine čekat će se više od godine dana, punih 15 mjeseci, ne računajući samo vrijeme dopreme. To se, prema Ostojićevim riječima, može smatrati još i dobrim s obzirom na to da se isporuke motora počinju vezivati i na 24 mjeseca od potpisa ugovora. Usporedbe radi, prije pandemije i globalnih poremećaja prosječno vrijeme za isporuku brodskog motora bilo je između šest i devet mjeseci.
Cijeli članak možete pročitati <<ovdje>>.
