Nisam nikog ubio ili opljačkao banku i bio osuđen u Grčkoj da si uzimaju za pravo hoće li me ili neće pustiti da odem kući, priča član posade broda »Mirjana K«, koji je prošle subote stigao u Hrvatsku zbog operacije žuči
Ne znam po kojim to zakonskim osnovama mi nisu dopuštali iskrcaj s broda i povratak kući, u Hrvatsku, iako mi je grčki liječnik izdao nalaz po kojemu nisam bio sposoban za rad, a i istekao mi je ugovor o radu na brodu. I sve to u 21. stoljeću, u jednoj od zemalja Europske unije. Grčke vlasti su se prema meni, a i prema ostalim članovima posade ponijele kao da smo kriminalci. Pa nisam nikog ubio ili opljačkao banku i bio osuđen u Grčkoj da si uzimaju za pravo hoće li me ili neće pustiti da odem kući, priča član posade broda »Mirjana K« za Novi list (podaci poznati redakciji), napuštenog od strane brodovlasnika, u grčkoj luci Pirej, koji je prošle subote stigao kući, u Hrvatsku, gdje mora na operaciju žuči.
Poruka ambasadi
Ostali članovi posade broda, pod menadžmentom riječke tvrtke Alveus Capital kojoj je na čelu Alan Klanac, bivši predsjednik uprave Jadrolinije, i dalje su na brodu, na sidrištu ispred Pireja, a iako je brod proglašen napuštenim te su osiguravatelji izrazili spremnost da plate repatrijaciju i zaostale plaće posade, i dalje ne mogu kućama, jer to ne dopušta tamošnja lučka uprava. Lučke vlasti tražile su od Paname, kao države zastave broda, da propiše novi minimalni broj članova posade, kao osnovni uvjet da se barem dio posade iskrca, a nakon što je Panama izdala takav dokument, odbili su ga prihvatiti, uz obrazloženje da su tri člana posade premalo za siguran boravak broda na sidru.
Zbog toga četvorica Hrvata, dva Albanca i jedan Crnogorac još uvijek ne znaju kada će kući, iako im kompanija nije isplatila plaće za posljednja tri mjeseca, a svima su ugovori pred istekom ili su već istekli. Brod je u Pireju zaustavljen zbog dugova, a već gotovo mjesec dana traje borba članova posade i Međunarodne federacije transportnih radnika da im se omogući iskrcaj i isplata zaostalih plaća koju im je dužan isplatiti P&I klub osiguravatelja broda, prema Konvenciji o radu pomoraca (MLC).
– Ne razumijem ponašanje Grka. To nije naš brod, mi nismo vlasnici, kolegama koji su još uvijek na brodu ugovori su istekli ili su pred istekom. Zašto ih ne puštaju kućama, nego ih drže doslovno kao zatvorenike na usidrenom brodu, iako nitko od nas nije ništa skrivio, niti se ogriješio o grčke zakone. Nije mi jasno ni da pravnici iz našeg veleposlanstva u Ateni ne znaju odgovore na pitanje po kojoj pravnoj osnovi Grci drže zatočenima posadu broda. Ako ne znaju, neka angažiraju pravnike koji znaju, ogorčen je pomorac.
Na pitanje o vlastitom zdravstvenom stanju, naš pomorac odgovara da se osjeća bolje, ali će morati na kirurški zahvat, čim se smiri upala od koje se trenutno liječi.
– Prošlog utorka zbog tegoba koje sam osjećao odvezli su me k liječniku koji je napravio ultrazvuk i ostale preglede, nakon čega me je proglasio nesposobnim za rad na brodu. Htjeli su da ostanem u Grčkoj na operaciji žuči, međutim, ja sam tražio da mi se omogući nastavak liječenja kod kuće, u svom gradu i zemlji, gdje ću nakon operacije imati i potrebnu skrb svoje obitelji. Liječnik mi je dao potvrdu da mogu letjeti avionom do Hrvatske. Tada su me smjestili u hotel, u kojemu sam ostao sve do subote ujutro jer lučka uprava nije dopuštala da odem, pravdajući se opet minimalnim potrebnim brojem članova posade.
Tri dana je trebalo dok konačno nisu odlučili da mogu otputovati, pri čemu sam i ja od lučke uprave tražio da mi objasne zbog čega su mi oduzeli putovnicu i po kojoj osnovi i zakonu me drže praktički zatvorenog u hotelu, kao kriminalca koji je pod istragom. Odgovor nisam dobio. A i kad su dali dopuštenje da otputujem, agent je počeo nešto muljati oko papirologije i procedure, ali sam bio uporan i rekao mu da nisam pomorac od jučer i da znam da procedura traje možda pet minuta, tražeći da idem na let iz Atene u subotu u pet sati ujutro. Kao da sve skupa nije bilo dovoljno, još je i kasnio prijevoz koji je organizrao agent pa sam se doslovce u posljednjoj sekundi uspio ukrcati na avion za Beograd. Tamo su kasnili letovi pa sam, kad sam konačno stigao u Zagreb, povrh svega još morao i sam platiti avionsku kartu do Splita, kaže.
Opet na more
O brodaru koji je njega i njegove kolege ostavio na cjedilu, ističe, ne želi trošiti riječi, niti očekuje da će poduzeti išta da se ostali pomorci čim prije iskrcaju s broda i naplate svoja potraživanja od osiguravatelja.
– Jednom kad na brodu shvatite da imate posla s lažovima i prevarantima, više se ne pouzdajete u brodara, niti od njega išta trebate očekivati, nego sami vidjeti što se i kako da pokrenuti da se izvučete iz te situacije. Postane vam jasno da oni samo gledaju svoje interese i korist, a da ih za posadu nije ni najmanje briga pa se trudite učiniti što možete da se živi i zdravi vratite kući. Ističe da će se sada posvetiti brizi za zdravlje, odnosno operativnom zahvatu kojemu mora biti podvrgnut, a nakon toga, unatoč proživljenoj drami na »Mirjani K«, namjerava opet ići na brod.
– Nadam se i vjerujem da ćemo naplatiti zaostale plaće, kao i da će se kolege s broda čim prije iskrcati. Kad završim liječenje, opet ću na brod, što drugo. To je moj posao koji volim i znam raditi, a imam već i konkretne ponude za zaposlenje nakon operacije i oporavka, tako da ću nastaviti s plovidbom, zaključuje pomorac.
Brodski pogon u katastrofalnom stanju
– Ja sam na tom brodu već odradio jedan ugovor, tada je s plaćama bilo sve u redu, ali je brod već tada bio u katastrofalnom stanju, a sad je u još gorem. Generator se »popravlja« još od prvog mjeseca, a da ne govorim u kakvom je stanju brodski pogon općenito. I onda je gospodin Klanac od nas tražio da s takvim brodom idemo u Indiju, što smo, svi osim zapovjednika i prvog časnika palube, odbili, jer brod nije sposoban za takvo putovanje. Rekli smo mu neka nađe novu posadu za to putovanje, a inače, o tome kakav je brod najbolje govori to što se upravitelj stroja sam iskrcao, praktički netom po dolasku na brod. Gospodin Klanac je sve vrijeme izmišljao priče o navodnim kupcima broda, nakon čega ćemo biti isplaćeni i tako kočio sva nastojanja nas i ITF-a da se nešto riješi i da odemo kućama.
Ostali članovi posade još uvijek su na brodu, toliko o njegovim navodnim rješenjima. Iskreno, bio bih se odavno iskrcao s tog broda, ali su nam prijetili da nam neće isplatiti ništa ako se iskrcamo. Brod je inače bio već jednom arestiran u Kanadi gdje je, koliko znam, kompanija platila 170 tisuća dolara dugova, kaže pomorac.
Marinko Glavan / Novi list
