Istraživačka ekipa većim je dijelom bila smještena u prostoru stare ambulante u Neviđanima, koji zahvaljujući Općini Pašman koristi udruga Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA
U razdoblju od 5. srpnja do 7. kolovoza ove godine u blizini otočića Gnalić južno od otoka Pašman u sklopu dugogodišnjeg sustavnog podmorskog arheološkog istraživanja organizirana je velika akcija vađenja ostataka brodoloma potopljenog mletačkog trgovačkog broda imena Gagliana grossa iz 16. stoljeća, poše portal Otok Pašman.
Nositeljem istraživanja je Sveučilište u Zadru, a voditeljica istraživanja je izv. prof. dr. sc. Irena Radić Rossi iz Odjela za arheologiju dok cijeli projekt financira Hrvatska zaklada za znanost u okviru projekta NEREAS – Numerical reconstruction in the Archaeology of Seafaring, njemačka Udruga za promidžbu podvodne arheologije FUWA e.V. iz Koblenza te Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA.
U ovoj akciji je sudjelovalo preko 30 stručnjaka arheologa, ronilaca, studenata arheologije te podvodne arheologije iz Hrvatske, Njemačke, Japana, SAD-a, Kanade, Španjolske, Kolumbije, Turske, Omana te Irana.
Za brodolom kod otočića Gnalića službeno se saznalo u rujnu 1967. godine, nakon što su ga više godina pljačkali ronioci. U listopadu 1967. organizirana je prva kampanja vađenja vrijednih nalaza iz mora, a zaštitne istraživačke kampanje nastavile su se 1968., 1972. i 1973. godine. Cilj tih kampanja bio je izvaditi iz mora brojne predmete iz brodske opreme i tereta kako bi se zaustavila pljačka. Izvađeni nalazi bili su pravo blago, koje je nakon konzervatorske obrade krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća predano Zavičajnom muzeju Biograd na Moru.
Nakon toga nalazište je potpuno palo u zaborav, ali se i dalje polako pljačkalo. Slijedom uzastopnih inzistiranja, 2012. godine Ministarstvo kulture odobrilo je inicijalna sredstva dostatna za probnu istraživačku kampanju u trajanju od tjedan dana. Rezultati kampanje pokazali su kako na morskom dnu postoji još velika količina nalaza, ali i odlično očuvani ostatci brodske konstrukcije. Stoga je 2013. godine započelo sustavno istraživanje koje i danas traje.
Ovogodišnjim podmorskim istraživanjem bio je zahvaćen dio potonulog broda duž brodske kobilice te središnji dio broda. U tome dijelu je pronađen niz malih bačava ispunjenih ingotima olovnog bjelila od kojih je šest izvađeno. Jedna od njih gotovo je potpuno očuvana dok su se ostale samo djelomično očuvale. Na tri glave bačava očuvali su se i pečati proizvođača prevoženih sirovina. Daljnjim iskopom potvrđeno je kako se niz malih bačava nastavlja odlično očuvan pod šljunkom koji se koristio kao brodski balast.
Istraživači su također pratili grede prve palube nad kojima se pronalaze nizovi ravnih stakala. Prošle je godine oslobođen pristup glavnom brodskom rebru koje se nalazilo u sredini broda. Ove godine nastavilo se s otkrivanjem površine pod kojom se nalaze i rebreni nastavci koji pripadaju glavnom rebru, kako bi se utvrdio osnovni oblik broda.
Krajem istraživanja otkriven je olovni pečat ili medalja s natpisom na obje strane. Natpis je u trenutku pronalaska djelovao potpuno nečitko, ali su preliminarno čišćenje i konzervacija doveli do njegovog postupnog otkrivanja. Analiza predmeta još je u tijeku. Iako je zbog velike količine brodskog balasta istraživanje relativno sporo napredovalo, ove je godine središnji dio broda pripremljen za detaljno čišćenje tijekom sljedeće istraživačke kampanje.
Istraživačka ekipa većim je dijelom bila smještena u prostoru stare ambulante u Neviđanima, koji zahvaljujući Općini Pašman koristi udruga Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA. Prostor se pokazao izrazito funkcionalnim, jer je u njemu bilo smješteno i do šesnaest ljudi, a jedan je njegov dio pretvoren u prostor za pohranu opreme i prihvat arheoloških nalaza. Njemački dio ekipe istraživanju se pridruživao iz Murtera. Istraživački brod bio je smješten na novom trajektnom pristaništu u Tkonu, odakle je svakoga dana prevozio ronioce na lokaciju.
Priča o brodu:
Brod je izgrađen u Veneciji s namjerom da se koristi za zapadno-mediteransko tržište, a možda i dalje u Atlantskom oceanu. Porinut je u more 1569. godine, ali zbog političke situacije nikada nije zaplovio prema zapadu. Prema svojim tadašnjim vlasnicima, nosio je ime Lezza, Moceniga e Basadonna. Izgradio ga je poznati brodograditelj Frane Valenčić (Francesco Valenza), rodom s otoka Korčule.
Zbog sukoba Mlečana i Osmanlija u Ciparskom ratu brod je počeo služiti Mletačkoj Republici prevozeći vojne trupe na Krf. Prilikom jednog takvog putovanja u ljeto 1571. godine napale su ga osmanske galije i zarobile. Galijama je zapovijedao Uluč Alija, tada zapovjednik Alžira, koji je nakon Bitke kod Lepanta (7. listopada 1571.) postao admiralom čitave osmanske flote. Uluč Alija zadržao je brod deset godina.
Godine 1581. prodao ga je poduzetniku mletačkog podrijetla, naseljenom u Carigradu, imenom Odoardo da Gagliano. Tada je brodu promijenjeno ime u Gagliana, a tom je imenu dodan i pridjev grossa jer je nosivost broda bila procijenjena na oko 720 t. Odoardo je započeo trgovinu između Carigrada i Venecije, koju je vodio sa svojim stricem Domenicom, nastanjenim u Veneciji.
U ljeto 1583. godine izgorjela je stara palača sultana Murata III. pa je sultan izdao naredbu da se pod hitno obnovi. Tom prilikom veliki je vezir, Sijavuš Paša (rodom Hrvat) naručio iz Venecije 5.000 okruglih prozorskih stakala, a mletački veleposlanik u Carigradu Giovanni Francesco Morosini prenio je njegovu narudžbu mletačkom Senatu. Senat je odlučio ukrcati stakla na brod Gagliana grossa koji je do jeseni nastavio tovariti raznovrsnu robu u mletačkoj luci.
Brodom je tada zapovijedao Alvise Finardi, a brodski je pisar bio Šimun Fazanić iz Hvara. Brod je krajem listopada zaplovio prema Carigradu, ali je dramatično potonuo početkom studenoga 1583. godine kod dalmatinskog otočića Gnalića (Kamenčića). Većina posade spasila se pomoću čamaca za spašavanje i zaklonila u obližnjoj uvali Zaklopici na Pašmanu.
Nedugo nakon potonuća angažiran je kretski ronilac Manoli, zvan Fregata, kako bi spasio dio potonulog brodskog tereta. Manoli je započeo akciju spašavanja već u prosincu 1583., a priveo ju kraju u ožujku 1584., izvadivši iz mora pisarovu škrinju u kojoj je bio pohranjen novac i dva kovčežića dragulja.
Priča o brodu daleko je duža i bogatija događajima i ljudima koji su u njima sudjelovali, a na ovome mjestu samo je ukratko ispričana. 2019. godine objavljena je knjiga Brodolom kod Gnalića – ogledalo renesansnog svijeta u izdanju AGM-a u kojoj se može pročitati još mnogo zanimljivih pojedinosti.
