Nemoguće je da je jedan čovjek ovo napravio sam, ili barem ne bi trebalo biti moguće, u sustavu poput Ininog, decidiran je nekadašnji generalni direktor Ine Davor Štern, odgovarajući na pitanje je li moguće da je Damir Škugor, direktor trgovine prirodnim plinom u nacionalnoj naftnoj kompaniji, neprimijećeno ugovorio prodaju plina ispod tržišne cijene kojom je Ina, procjenjuje se, oštećena za više od milijardu kuna.
Škugor je uhićen u subotu, a osim njega, uhićeni su i njegov otac Dane, umirovljenik na čijem računu se navodno našlo 500 milijuna kuna, kao i predsjednik Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Josip Šurjak, njegov poslovni partner Goran Husić s kojim Šurjak ima tvrtku OMS Upravljanje, te predsjednica uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić, piše Novi list.
Unutarnja kontrola
Njih se sumnjiči da su organizirali prodaju plina iz Ine tvrtki Plinara istočne Slavonije, ispod tržišne cijene, nakon čega je plin, opet ispod tržišne cijene, od Plinare istočne Slavonije kupovala tvrtka OMS upravljanje te ga prodavala u inozemstvu, po višestruko višoj cijeni. Zarađeni novac koji se mjeri u stotinama milijuna kuna, osumnjičeni su navodno trošili na kupovinu nekretnina, a velik dio, pola milijarde kuna, otkriven je na računu Škugorova oca Dane, umirovljenika iz Šibenika.
Jedno od prvih pitanja u ovoj velikoj aferi je kako je bilo moguće da Škugor ugovori prodaju Ininog plina u tako velikim količinama, po cijeni koja nije odgovarala tadašnjim cijenama na tržištu plina.
Nekadašnji prvi čovjek Ine Štern kaže kako se u uređenom sustavu velike naftne kompanije takve stvari ne bi mogle dogoditi.
– Ovaj slučaj nameće pitanje funkcionira li sustav u Ini uopće i na koji način. Za ovako velike količine prirodnog plina, ako je zaista prodan po puno nižoj cijeni od one na tržištu, trebala je znati i uprava. Zbog toga se postavlja i pitanje upravljanja Inom, kao i efikasnosti tog upravljanja. U Ini postoje sustavi unutarnje kontrole i revizije, kao i vanjska revizija, a tu su i direktori pojedinih sektora i Nadzorni odbor. Ne upravlja li se tim cijelim sustavom iz Zagreba ili iz Budimpešte, ali teško da je jedan čovjek mogao sam sve to organizirati i odraditi, a da nitko nije primijetio ništa. Radi se o ogromnim količinama plina, nekome se morala upaliti crvena lampica nakon što je odjednom, do tad relativno nepoznati kupac počeo kupovati velike količine plina, i to po cijeni koja ne odgovara tržišnoj, rekao je Štern.
Inače, prodaja prirodnog plina u Ini je pod odjelom Rafinerija i marketinga, kojemu je na čelu operativni direktor Goran Pleše. Dobro upućeni u organizacijsku strukturu Ine kažu kako je za sklapanje poslova u stotinama milijuna kuna uglavnom potrebna odluka Uprave društva, kao i operativnog direktora, a posebno kada je riječ o rabatima, odnosno prodaji uz određeni popust.
– U Ini postoje propisani rabati koji se kupcima mogu odobriti, najčešće vezano uz količinu proizvoda koji kupuju, a za svaki dodatni popust potrebno je odobrenje uprave, kojoj je prethodno potrebno pismenim putem obrazložiti razloge davanja dodatnog rabata. Je li takva odluka uprave postojala u ovom slučaju i tko je potpisao ugovore s kupcem, to treba provjeriti, rekao je jedan od naših sugovornika.
Vuković o čudnom detalju u pljački Ine: Jeste primijetili kako su osumnjičeni raspodijelili novac?
Ekonomist Vuk Vuković komentirao je ogromnu aferu u Ini, u sklopu koje je ova naftna kompanija opljačkana za više od milijardu kuna.
Inin direktor trgovine prirodnog plina Damir Škugor i kompanjoni u džep su spremili više od 848 milijuna kuna.
Na meti istražitelja uz Škugora su se našli predsjednik Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Josip Šurjak, njegov poslovni partner Goran Husić s kojim je suvlasnik tvrtke OMS Upravljanje, Škugorov otac Dane te predsjednica uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić.
Svi oni sumnjiče se za niz malverzacija u kojima su zaradili više od 848 milijuna kuna. Osumnjičeni su, navodno, iskoristili stalni rast cijena plina na svjetskom tržištu, piše Novi list.
Tvrtka OMS Upravljanje navodno je kupovala plin po netržišno niskoj cijeni od Ine preko tvrtke Plinara istočne Slavonije, a onda ga u inozemstvu prodavala po višestruko većoj cijeni. Zarađeni novac navodno su trošili na nekretnine, a najveći dio novca, kako se doznaje oko pola milijarde kuna, završio je na računu oca Damira Škugora koji kao umirovljenik živi u Šibeniku.
Objavu Vuka Vukovića s Facebooka prenosimo ispod:
“Sad kad polako saznajemo detalje, priča oko INA-e ima puno gore implikacije nego da se radi o “običnoj” pljački na koje smo navikli (lokalni šerifi, namješteni natječaji, i sl.) Probat ću objasniti (sam sebi isto), pa ako netko zna više, slobodno komentirajte.
Prvo, u ovako velikoj firmi zamračit milijardu kuna nema šanse da nije aktiviralo čitav niz alarma, bilo u kontrolingu, bilo u internoj reviziji, bilo kod vanjskog ovlaštenog revizora. Prodaja plina nekoj novoosnovanoj firmi koja je tek neposredno prije transakcije ishodila dozvolu od HERA-e (i to treba ispitat, tko je dao dozvolu i pod kojim uvjetima?), i to daleko ispod tržišne cijene, prije svega značajno narušava maržu INA-i.
To je red flag kojeg kontroling firme odmah primijeti. Pogotovo zato jer je cijena po kojoj je INA, bilo preko PIS-a, bilo samostalno, prodavala “bila fiksna i uvijek je iznosila 19,46 eura/MWh, bez ugovaranja zaštitnih klauzula i neovisno o promjenama cijene plina na energetskom tržištu”.
Fiksna cijena? Bez zaštitne klauzule? Neovisno o promjeni cijene na tržištu? Ovakve stvari probiju sve moguće interne procedure kontrole marže i cijene. Pogotovo kad se radi o tako velikom iznosu i pogotovo u ovom periodu neizdrživog rasta cijena i političkih pritisaka oko istog.
Dakle netko u čitavom tom lancu bi morao obavijestiti upravu o transakciji gdje se ključni proizvod prodaje nepoznatoj firmi ispod svake cijene, gdje se bitno narušava marža za INA-u.
Drugim riječima, direktor sektora plina, prvookrivljeni, nije mogao to sam progurat bez znanja uprave. Ako je, onda je čitav niz ljudi na par razina bio upleten da to uprava ne sazna. Znajući koliko je teško koordinirati veliki broj ljudi, pogotovo kada se radi o kaznenom djelu, skloniji sam zaključku da je uprava to znala i (prešutno?) odobrila. Jasno, to treba dokazati.
Što nas dovodi do druge, još gore implikacije. Jeste primijetili koliko je novca završavalo na računima osumnjičenih? Prvi je na računu oca ostavio 480 milijuna. Drugi je uzeo 92 milijuna, treći 68 milijuna, i još je 200m ostalo na firmi.
Zar nije malo čudno da si partneri u pljački podijele plijen tako da jedan uzme 500m, a ostala dvojica “samo” 70m odnosno 90m? Ok, ajde da si ova druga dvojica kroz firmu još svaki uzme idućih X godina po nešto manje od 100m kroz zadržanu dobit, i dalje su uzeli puno manje od prvog. Bez obzira što je taj prvi bio glavni u lancu, uzet si 7 odnosno 5 puta više od partnera (ili ajde, 2 do 3 puta više) mi je malo teško za povjerovat. Ako ništa zbog pohlepe partnera.
Jedno (najlogičnije?) moguće objašnjenje je da je tih 500m, odnosno razlika do neke fer raspodjele medju partnerima, trebalo ići ljudima koje ne vidimo u lancu.
Uprava, odnosno neki članovi uprave koji su ovo odobrili? Hrpa drugih unutar INA-e koji su ovo morali primjetiti i izraziti sumnju? Politika koja je dala podršku? Pojma nemam, al mi se čini da je ovo tek početak priče i da ovu istragu treba proširiti. Previše je novaca i prekršenih procedura u igri da to odrade neki foot soldiers”, napisao je Vuković.
