Da je turizam na naše obale doveo mladu, veselu i (pre)opuštenu družinu, već je dosadnjikavo poznato. Da ti dečki i cure nerijetko izazivaju zgražanje, ogorčenost i revolt svojim ponašanjem u urbanim sredinama, dosad je debelo dokumentirano. Ali da dovode sebe i druge u životnu ugrozu samostalno upravljajući brodicama diljem Jadrana, zasad nije adekvatno obrađeno.
Pa evo.
– Znate kako van to ide? Većina stranaca dođe, s dozvolama koje ko znaju kako su dobili, a da prije toga nisu nikad vidili brod, a kamoli da znaju jedrit ili akoštat. Ne da bog da malo zapuše, odma nastaje škandal. Razbijaju se brodi nemilo. Ne znaju osnovne stvari. Nisu čuli da se moraju punit baterije u marini pa in crknu i onda, dva dana nakon šta su isplovili, zovu agenciju i traže povrat para. Ne znaju dignit jedro nego ga isparaju na električni vinč, a porazbijaju koloture kad ih vitar orca. Pa znaju zvat da su digli jedra, al ih ne znaju spustit. Il zarolaju u krivu stranu pa ga više ne moš izvuć. Ne znaju koristit konope niti vezat muring. Ne znaju pravila izbjegavanja na moru. Kad vide bovu ne znaju da je to ronilac nego dođu do nje pa je idu vadit iz mora, da vide šta je, piše Slobodna Dalmacija.
O vitru da ne govorin, ni prognozu ne gledaju. Misle da su na odmoru pa je sve divno krasno. Onda, kad malo digne more, odma zovu SOS. Jedan je ove godine privrnia katamaran. Da date čoviku šta 200 godina vozi brod, ne bi to uspija napravit. Na svoje oči san vidija jarbol i lantinu puknute popola. Ja ih u taj moment moran pitat da mi objasne kako su to učinili, buden prosto fasciniran – priča nam Marijan, djelatnik tehničke službe čartera. On nas je uputio i na Facebook grupu Dnevna Doza Prosječnog Čarteraša, a s koje smo dobili priložene slike i videa.
Da gosti koji ne uzmu stručnu pratnju često imaju ispade u morskom prometu, svjedoči i skiper Toni. On je ove sezone na svoje oči vidio nekoliko slučaja gdje su se brodom zabijali u kraj, a čak je, u par navrata, osobno skočio na njihovu palubu kako bi spriječio ‘da ne potaracaju po vale‘.
– Kod takvih tura je najveći problem šta se dozvola prelako dobija, i u nas i vanka. A za nju uopće ne tribaš imat prakse. Primjetia san da ove godine ima jako puno, amo to tako reć, sjevernih Hrvata šta su došli radit ka skiperi. Sve šta tribate znat je da se može polagat za dozvolu u Zagrebu, bez da ste ikad vidili more u životu. To su ljudi koji imaju malo il ništa iskustva i samo je logično da će, s više brodova s takvin vodstvon, bit i više problema. Dodajmo tome i da smo uvatili brojke iz 2019., kad je bilo najviše gostiju, a sitit ćete se da je onda bilo i najviše nesreća. E pa tako je i ove godine – govori Toni.
Svi naši sugovornici na ovu temu su se složili da je proces dobivanja dozvola jedan od osnovnih problema nereda u našem morskom prometu. Vlasnik agencije za najam brodova, koji je želio ostati anoniman da ga kolege ne bi krivo gledale, tvrdi da se nas se dozvola dobija na ‘dobar dan‘.
– Za polagat za auto imaš odvozit 40 uri po cesti, a za brod je taj ispit smijurija. Ja ne znan ko to može past. Dobro, možda stranci, al oni stvarno nemaju pojma o ničemu. Većina stranih dozvola vridi u nas, a ti dokumenti su, ka i u ovdi, upitne kvalitete. Zapravo, gledajući ko sve u nas vozi po moru, ovo lito je bilo malo kalvarija koliko je tribalo bit. To je zato šta se sve radi stihijski i šta se svakome sve dozvoljava samo da bi se došlo do šta više love u toj prokleto kratkoj sezoni. Tribalo bi tu uvest puno, puno više kontrole- smatra ovaj mladić.
Uvjeti za dobivanje dozvole:
Kategorija B omogućava vam da s navršenih 16 godina upravljate brodicama do 12 m dužine i jahtama do 30 registarskih tona za osobne potrebe ili onima koje se iznajmljuju bez posade sa neograničenom snagom pogonskog stroja.
Program ispita za stjecanje ove kategorije se sastoji od 5 modula: navigacija; motoristika; pomorstvo, propisi i meteorologija; manevriranje i sigurnost plovidbe; radiotelefonija.
Zanimljiva je činjenica da zakonodavac nije predvidio edukaciju/tečaj/kurs kao obvezu za pristupiti ispitu za voditelja brodice kategorije B ili A. Dakle ispitu možete pristupiti kada vam se čini da ste savladali program ili, onako, ‘s ceste‘. Dakle, možete se odlučiti polagati ispit za voditelja brodice kategorije B ili A, prijaviti se i ispit polagati – bez organizirane pripreme.
On je, radeći već desetak godina u branši, razvio sistem koji je potpuno drugačiji od onog koji ostali imaju. Kod njega, kad gost želi samostalno iznajmiti brod, se obavezno s njim odradi testno isplovljavanje, sidrenje i uplovljavanje, da se provjeri zna li ovaj uopće upravljati brodicon. Ako ne, ima opciju ili uzesti skipera ili mu se otkazuje najam.
– Tako izbjegavamo štetu i opasnost za same klijente. Svaki vikend samo iz marine Kaštela isplovi 300 brodova pa vi računajte koliko je tu potencijalnih ‘mina‘. Ovakvim opreznim pristupom ja sigurno neću preko noći zaradit velike novce i dignit par kuća, ka šta to većina čini, pritom ugrožavajući sigurnost svih plovila na Jadranu. Ali ja virujen da je ovo moje jedino odgovorno i ispravno. A i sa skiperima nije puno bolje. U sedmi i osmi misec ih fali pa agencije uzimaju svakoga – kaže poduzetnik.
A o samom načinu dobivanja dozvole za B kategoriju, one s kojom se može voziti jedrilica ili katamaran, nam je govorila studentica Filipa.
– Postoji skripta od 40-ak strana koja se skine s interneta. Iz toga svi uče. A sami ispit je… Pa, smješan. Mene su pitali šta je na karti kopno, šta more, ružu vjetrova i kako i kad se sidri. To je trajalo doslovno dvi minute. U čekaonici je bilo i ljudi koji su tu prvi put uzeli skriptu u ruke i prošli. Osjećan li se ja sposobno samostalno upravljat jedrilicon? Nema šanse, ne bi znala ni isplovit – smije se djevojka. Usput nam je prepričala i iskustvo prijatelja koji je polagao za C kategoriju, kako bi mogao biti skiper. Naime, kako joj je rekao, kandidati su kolektivno isplovili s brodicom i s ispitivačem za stolom raspravljali koji je vjetar najidealniji za jedrenje. To je bilo to i svi su položili.
Ostatak teksta i skiperskih anegdota pročitajte OVDJE.
Marin Prvan / Slobodna Dalmacija
