Nekidan je bila velika fešta: u Bračkom kanalu održana je pomorska vježba “COASTEX 22” u kojoj su sudjelovali brojni brodovi, strani i naši. Sve u sklopu tzv. “13. Plenarne konferencije Foruma europskih obalnih straža (ECGFF)”. Pod predsjedanjem Obalne straže Republike Hrvatske. U hotelu “Lav”.
Tako je bilo javilo Ministarstvo obrane, a na međunarodnom skupu bio je i sam Mario Banožić, ministar obrane.
Ne znamo jesu li Super Mariju u pauzi za kavu pustili taktove poznatog modrog broja “Sušac blues”, čudesnog pjesnika Marijana Bana: vjetar raskopava more, ja sam na brodu isplovio sam, vjetar se diže i ruši na mene, ja njegovu namjeru znam… ali osamljenost i čežnju tih je dana morao osjećati jedan poseban brod, ako je istina ono što u Dalmaciji kažu, da brodovi imaju dušu, piše Otvoreno More.
RIJEČI HVALE
Promaknulo je mnogima da su se tih dana u kanalu pred Splitom okupili goropadni mlađahni gumenjaci, vremešni minopolagači iz ratnih devedesetih, pa patrolni čamci iz ranih osamdesetih, do beogradskog spasilačkog starčića iz sredine sedamdesetih. Hrvatska Obalna straža na djelu!
Skromno…
Ne možemo ni zamisliti kako se tih dana, miholjskog ljeta 2022. godine, morao samotno osjećati daleki prvorođenac zamišljene i modernizirane naše Obalne straže. Obalni ophodni brod OOB-31, poznatiji kao “Omiš”.
Taj kraljević i prijestolonasljednik prvi je i jedini dosad predani ophodni brod od ukupno pet naručenih u splitskom brodogradilištu prije osam godina. “Omiš” je svečano isporučen Obalnoj straži u prosincu 2018. godine. Znači, nov! Ni jedan olimpijski ciklus još nije prošao od tada…
Promaknulo je, kažemo, mnogima da nekidan u splitskom akvatoriju, među svom tom uparađenom čeličnom gerijatrijom, prsiju okićenih nekim davnim vježbama i bitkama, nije bilo rodonačelnika svijetle budućnosti hrvatske Obalne straže – obalnog ophodnog broda “Omiš”!
Samo da vam približimo što nam znači taj brod, evo riječi admirala Roberta Hranja, bivšeg zapovjednika Mornarice i aktualnog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga, izrečenih prije dvije godine:
”To je izvanredan brod, dosad najbolji brod u Hrvatskoj ratnoj mornarici!”
Ili, ministar Super Mario, lani:
”Ovi brodovi bit će na ponos Hrvatskoj ratnoj mornarici, ali i cijelom gospodarstvu. Također, bit će i izvrsna referenca za Hrvatsku ratnu mornaricu i za ‘Brodosplit’ na svjetskom tržištu.”
Ostala četiri na trenutak zaboravimo, ionako ih nema, vratit ćemo im se kasnije. Ali, ljudi, nema ni “Omiša”! To vam pokušavamo reći, to je promaknulo svima dok su vježbali u Bračkom kanalu.
PARADA BEZ KRALJEVIĆA
Hm, nešto je čudno kad paradnog konja nema na paradi. A još proljetos spašavao je neustrašivo jedrilicu između Cavtata i Dubrovnika: na dvije milje od obale, pod udarima maestrala, po moru čije je stanje bilo 1 do 2!
A ono u svibnju 2021. godine?! Usred pandemije, redovitog trajekta nije bilo tog subotnjeg popodneva, naš “Omiš” nije časio ni časa, superiorni ministar odmah je dao dozvolu i naš ophodni brod prebacio je dvadesetak biskupa i nadbiskupa s Hvara – gdje su svečano ophodili ustoličenje novog ordinarija – natrag u Split.
I umjesto da se nekidan u hotelu “Lav”, i kasnije na moru, kočoperi prepričavajući anegdote i podvige, “Omiš” se ušutio. Sam u dalekom kutu…
Našli smo ga – u Šibeniku!
?!
Eno ga na remontu u “Iskrinom” brodogradilištu! Onamo je na popravke u “Velimir Škorpik” odlazila i flota Jugoslavenske ratne mornarice. Čiji su stari brodovi danas okosnica moderne hrvatske Obalne straže.
Evo vam i fotografija ako nama ne vjerujete. Roko Vuletić, direktor remontnog škvera, nije nam htio priznati čak ni bjelodano – da je brod kod njega na popravku. Zamolio nas je da se za informacije u vezi s “Omišem” obratimo Ministarstvu obrane.
Jesmo, kako nismo. Ali kao da nismo. MORH baš i ne voli odgovarati Slobodnoj Dalmaciji na pitanja o floti Obalne straže.
U ŠKVERU 40 DANA
Ni o ona četiri nedovršena “Omiševa” brata i sestre – “Karlobagu”, “Skradinu”, “Umagu” i “Opatiji”, koje je posrnuli Tomislav Debeljak, vlasnik još posrnulijeg “Brodosplita”, zaključao u škverskim halama, a prethodno upisao kao svoje, kao već izgrađene i bez ikakva tereta, iako mu ih je unaprijed platila Republika Hrvatska – a kamoli će o “Omišu” na remontu!
Ništa, ponešto smo doznali sami. Ne mnogo. Tek nam javljaju dobro raspoređeni dojavljivači da je “Omiš” u šibenskom škveru već 40 dana. Hm, kao u korizmi! I tko zna kada će ga uskrsno svjetlo obasjati negdje na modrim granicama.
Mlad, a već tako star! Ni četiri godine… Pa što je bilo? Pojma nemamo, navodno vlaga na električnim instalacijama. Neki čak spominju i prodor mora, ali ne bismo se usudili tvrditi bez nalaza. Tako su svašta i prije govorili zli jezici: da brod ne valja, da ne može izdržati malo mora, da je spor, da su ga u gradnji mijenjali, produljili mu trup, otežali ga, stavili masivniji i sporiji motor, pa dodavali bočne stabilizatore da ga val i bočni vjetar ne valjaju baš toliko, čime je opet dobio na masi…
PJESMA ZA MINISTRA
Svašta ljudi govore!
Eto zašto njega nije bilo na fešti i na splitskoj vježbi. Na popravku je u dalekom Šibeniku. Inače bi posada rado zapivala Super Mariju: “Fejzore u zrak kad vidiš komandanta! Izračunava zadatke, unosi koordinate, zna radit na sve brodske aparate. Nikad se ne smije, a uvik valja baze, poznat je po snazi i Klingonci ga se paze…”
Damir Tolj
