Bio je to jedan od posljednjih klasičnih kruzera kojemu je trup spajan zakovicama.
U rujnu 2006., u vrijeme jedne od brojnih bliskoistočnih političkih kriza, nekoliko je putničkih kruzera neplanirano okrenulo svoje kormilo prema Dubrovniku. Sigurnost gruške luke tada je potražio i brod GRAND VICTORIA, koji je 22. rujna prvi put ovamo uplovio i pristao na vez Kantafiga. Naravno, poznavatelji brodova na kružnim putovanjima odmah su u njemu prepoznali starog poznanika, a bio je to nekadašnji Epirotikin WORLD RENAISSANCE. Bio je to jedan od zadnjih klasičnih kruzera kojemu je trup spajan zakovicama, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.
U brodogradilištu Chantiers de l’Atlantique iz francuskog St. Nazairea kao novogradnja broj D23 zaplovio je u svibnju 1966. putnički brod RENAISSANCE. Bio je dug 149, širok 20 metara, imao je 11724 bruto tona, a mogao je prevoziti 420 putnika. Četiri 7-cilindrična B&W diesel motora ukupne snage 10060 kW preko dvije propele su mu omogućavale brzinu od 18,5 čvorova. Izgrađen je za francusku brodarsku kompaniju Cie. Francaise de Navigation iz Marseillea koju je poznata kompanija Paquet osnovala za plovidbe prema Izraelu. U to su vrijeme zemlje Arapske lige bojkotirale sve brodare koji su ticali izraelske luke, a kako je Paquet u značajnoj mjeri svoju djelatnost oslanjao na trgovinu s Marokom, bio je prisiljen taj problem nekako premostiti i osnovati novu kompaniju čije plovidbe prema Izraelu neće dovesti u pitanje njenu opstojnost.
Krstarenja sedamdesetih i osamdesetih
Tako je RENAISSANCE zaplovio na liniji Marseilles – Haifa, ali i na prvim kružnim putovanjima. Već je 1970. prebačen u flotu novoformirane sestrinske kompanije Nouvelle Cie. de Paquebots. Nakon nekoliko godina posao nije išao baš najbolje te je RENAISSANCE 1977. prodan grčkom Epirotiki Linesu. Grci brod temeljito obnavljaju i mijenjaju mu ime u HOMERIC RENAISSANCE. Dvije sezone plovi u najmu Costa Cruisesa čije veliko i nadasve prepoznatljivo slovo C na dimnjaku nosi sve do 1979. kada ga u svoju flotu vraća Epirotiki i daje mu ime WORLD RENAISSANCE.
Na kružnim je putovanjima plovio istočnim Sredozemljem, a povremeno i na liniji Plymouth – Capetown. Odlazi na Karibe u zimu 1985. i poduzima krstarenja sve do ušća rijeke Amazone. Prvi put uplovljava u Dubrovnik 12. lipnja 1987. Bio je to velik dan u povijesti gruške luke jer su uz WORLD RENAISSANCE u njoj još bili privezani i IVAN FRANKO, ROMANZA, LA PALMA, JUPITER i ALBATROS.
Nakon ukupno 26 posjeta u prve tri godine, WORLD RENAISSANCE posljednji put diže sidro 18. rujna 1989. te se više ne vraća ovamo sljedećih 10 godina. U međuvremenu je 1995. prodan u Indoneziju gdje za Awani Modern Group pod imenom AWANI DREAM plovi do 1998, kada ga kupuje Royal Olympic Cruise te mu vraća staro ime WORLD RENAISSANCE.
BLUE MONARCH i put u rezalište
U Dubrovniku je ponovo natrag 1999. sve do stečaja Royal Olympica početkom 2004. Raspremljen leži godinu dana, a u travnju 2005. ga na dražbi kupuje panamski brodar Elysian Cruise Lines za koje, pod imenom GRAND VICTORIA plovi na trodnevnim i četverodnevnim krstarenjima iz Pireja prema grčkim i turskim lukama. Petkom plovi za: Mykonos, Rodos, Patmos i Kusadasi, a ponedjeljkom za: Mykonos, Kusadasi, Patmos, Rodos, Kretu i Santorini. Nova ga putovanja ne donose u Dubrovnik i da nije bilo ovih preventivnih mjera sigurnosti tko zna bi li ovaj klasični skladni kruzer više ikada ponovo vidjeli u našim vodama.
Koncem rujna 2005. godine GRAND VICTORIA je prešla u višegodišnji najam brodaru Majestic International Cruises te je dobila i novo ime BLUE MONARCH, pod kojim je također neočekivano uplovila u grušku luku u subotu 23. lipnja 2007. godine poslijepodne.
Ipak, ni za dobri stari BLUE MONARCH više nije bilo spasa jer više nije udovoljavao konvenciji SOLAS 2010. (Safety of Life at Sea). Početkom 2010. prodan je indijskim rezalištima brodova, kamo je otplovio pod imenom MAESTRO. Nakon višemjesečnog sidrenja nedaleko Mamubaija ovaj je posljednji putnički kruzer izgrađen u francuskim brodogradilištima za jednog francuskog brodara 13. listopada nasukan na plaži indijskog Alanga gdje je u potpunosti nestao u prvoj polovini 2011.
Ivo Batričević
