Morska prostranstva Dalmacije sa svojim lukama nekad su vrvjela brodovima.
Nažalost, ta “prenapučenost” Jadrana nosila je i opasnosti i brodske havarije, pa i ljudske žrtve. Od 1950. do 1984. godine samo u šibenskom akvatoriju dogodilo se 38 pomorskih nesreća s nasukanim i potonulim brodovima, ali i sa stradalim pomorcima, piše Šibenski.
U ćakulama se znalo taj dio srednjeg Jadrana nazivati i malim “Bermudskim trokutom”, aludirajući na onaj karipski. Prema dostupnim podacima, prva veća poratna brodska havarija na šibenskom prostoru dogodila se 1950. godine, kad se na pličini Veliki Brak nasukao brod “Point San Pablo”, nosivosti 3280 tona.
Ipak, ukupno gledano, najrizičnija je bila havarija talijanskog broda “Brigitta Montanari” koja se dogodila u studenom 1984. godine i odnijela pet ljudskih života. U noći 16. studenoga 1984., u vodama oko Žirja, u blizini otočića Mrtovnjaka i Tetovišnjaka, pri promjeni kursa, došlo je do prevrtanja i potonuća tankera s teretom od 1600 tona viniklorid monomera, kemikalije namijenjene kaštelanskom “Jugovinilu”.
Jezerski ribari Šinka i Grgo Carev koji su se našli blizu mjesta nesreće u svojoj su pasari, riskirajući živote, spasili su od sigurne smrti devetoricu talijanskih pomoraca s njihovim zapovjednikom Francescom Rievechijem koji su plutali promrzli u moru.
Trojica članova posade su se utopila. Tijelo jednog od njih, kuhara Giusta Santa, pronađeno je čak kod otoka Vrgade. Dvojica su zauvijek nestala. Kasnije ćemo od kapetana “Brigitte” u Lučkoj kapetaniji Šibenik gdje je saslušan, čuti kako ne zna zašto se brod prevrnuo, jer da je bila “gotovo bonaca”.
Grgo i Šinka dobili su priznanje za iznimnu hrabrost i humanost, legendarnu “Plavu vrpcu Vjesnika”. Brod s opasnim teretom, uz najveće napore “Brodospasovih” stručnjaka izvađen je godinu dana kasnije, a ukapljeni teret pretočen u cisterne, a da iz njegovih spremnika nije iscurila ni kap. A moglo je doći i do velike ekološke katastrofe da su brodski spremnici plina popustili.
Pri radovima oko “Brigitte” na morskome dnu, za vrijeme spuštanja ronilačkog zvona do potonulog broda, puklo je čelično uže s utezima što ga je držalo na određenoj dubini. Zvono je naglo izronilo na površinu i zbog trenutne dekompresije, smrtno su stradala dva ronioca tadašnje jugomornarice.
Podrtina “Brigitte” je napokon izvađena i dovučena u jednu uvalu na Murteru. Završila je u rezalištu u Monfalconeu pokraj Trsta.
Valja još spomenuti i slučaj parobroda “Bakar”, poznatog kao prvog koji je u Drugom svjetskom ratu podigao hrvatsku, pa jugoslavensku zastavu, a u Italiju je s Visa prevozio partizanske ranjenike i ljude u zbjegu.
Nazvan je brodom-herojem, pa su ga htjeli pretvoriti u muzej. Netko je u luci Peleš kod Primoštena, gdje je bio usidren, otvorio ventile, pa se brod napunio morem i prevrnuo u plićini. Tako je većim dijelom nestao i “Bakar”. Sačuvan je samo njegov zapovjedni most i pramaci koji se već četrdesetak godina nalaze u dvorištu Hrvatskog pomorskog muzeja na splitskim Gripama.
