Nakon gotovo pet mjeseci neizvjesnosti i borbe za poslovni i životni opstanak, svi hrvatski članovi posade broda “Mirjana K” napokon su u Hrvatsku stigli iz grčke luke Pirej. Neki su se s broda iskrcali 1., a neki 8. listopada.
Taj opskrbni tegljač, koji se na sidru najveće grčke luke nalazio pet mjeseci, bio je u vlasništvu riječke tvrtke Alveus Capital (u međuvremenu je nedavno prodan) i prema međunarodnim pomorskim konvencijama proglašen je – napuštenim od strane brodara. Na brodu koji plovi pod panamskom zastavom bila su petorica hrvatskih pomoraca, među kojima i jedan Splićanin, piše Ivica Marković za Slobodnu Dalmaciju.
– Nakon dugotrajnih i iscrpljujućih pregovora s lučkim vlastima, napokon su se smilovali i dozvolili povratak ostatku posade. Pregovori u samoj završnici nisu bili nimalo lagani te bih ovim putem htio zahvaliti na pomoći Veleposlanstvu Hrvatske u Grčkoj, tajništvu Pariškog memoranduma i djelatnicima “Kvarner Crewing Servicesa”, kao i svim dobrim ljudima koji su pridonijeli tome da se ova agonija konačno završi. Nakon što je nova ekipa pomoraca napokon došla na brod, lučke vlasti nisu dozvoljavale smjenu posade zbog certifikata koji nema apsolutno nikakve veze s repatrijacijom pomoraca. Ali, napokon su popustili pod pritiscima – rekao je Luka Simić, inspektor Međunarodne federacije transportnih radnika.
On je posebno zahvalio pomorcima s broda “Mirjana K”.
– Prvenstveno zahvaljujem pomorcima s broda “Mirjana K” na strpljenju i ukazanom povjerenju. Ovo je bilo dugih i iscrpljujućih pet mjeseci, kako za njih, tako i za njihove obitelji. Do sada se nisam susreo s ovako kompliciranim slučajem, ali mi je neizmjerno drago da smo ga napokon priveli kraju. Htio bih istaknuti da je rješavanje ovoga slučaja konstantno opstruirao vlasnik riječke tvrtke i da je podbacio kao menadžer broda. Upravo je zbog njegovog djelovanja ovaj slučaj i trajao toliko dugo. Troškove povratka pomoraca svojim kućama, kao i isplate ostatka zaostalih plaća, u potpunosti će snositi osiguravatelj broda, rekao je Luka Simić.
Jedan od onih pomoraca koji je bio na ovom brodu je i Splićanin N. S. (26), drugi časnik palube.
– A, dobro je, živ sam se i zdrav vratio kući i to je ono najvažnije. Nije bilo lako sve to izdržati i nadam se da u svom budućem pomorskom životu neću ponovno naići na neki ovakav brod, odnosno kompaniju – govori N. S.
On se na tegljača ukrcao u turskoj luci Aliaga 21. svibnja ove godine. To mu je bio drugi ukrcaj na brod “Mirjana K”. Prvi put je to bilo u prosincu 2021. i na njemu je bio do pred kraj veljače 2022.
– Kada sam odrađivao taj ugovor, sve je bilo u najboljem redu. Zato kod drugog ukrcaja nisam mogao pretpostaviti da ću proći, zajedno sa svojim kolegama, pravu kalvariju. Ja sam se ukrcao u Turskoj, dok je vlasnik broda bila riječka tvrtka i brod je već mjesec dana tamo bio na sidru. Situacija u kojoj je brod na sidru i ne radi nešto je najgore za vlasnika broda, jer tada nemate nikakvog prihoda. Nakon četiri dana smo isplovili za Pirej i tamo smo se nalazili od 25. svibnja do prošle subote. Naravno, opet na sidru – kazuje N. S.
Mlad pomorac, željan napredovanja i što više ugovora, rado je prihvatio ponudu za novi ugovor “starog” poslodavca.
– Znao sam i prije ukrcaja da je posadi kasnila plaća mjesec dana, ali sam to smatrao prihvatljivim. Međutim, nakon što sam došao na brod, u sljedećim mjesecima situacija se sasvim promijenila. Na brodu smo imali velikih problema, od komunikacije s vanjskim svijetom, morali smo koristiti svoje kartice i mobilne uređaje, do kašnjenja hrane, nedostatka vode za kupanje, neisplate plaća… Kad bismo firmi slali narudžbu za hranu (panatiku) rekli bi nam da naručimo spize za 15 dana. Mi bismo to i uradili, a tada bi ta spiza kasnila na brod sedam dana i onda bi je trebali “rastezat” sljedećih 20-ak dana do naručivanja nove spize – kazuje N. S.
Na brodu je jedan stariji član posade dobio i moždani udar.
– Je, radilo se o našem mazaču. Na njega je ova neizvjesnost na brodu ostavila traga. Nije se dobro osjećao, dosta se nervirao zbog situacije na brodu. Zbog tako lošeg zdravstvenog stanja iskrcao se s broda ranije. Kada sam ja stigao na brod bilo je 10 članova posade, a onda je započelo “osipanje”. Na kraju nas je na brodu ostalo petero, a dvojica Albanaca koji su s nama također bili na brodu, preseljeni su u hotel. Oni su prijetili da će na brodu zbog čitave situacije napraviti neku nepodopštinu, pa su zbog sigurnosnog stanja premješteni u hotel – kazuje N. S.
Posljednji članovi posade koji su bili na sidru u Pireju iskrcali su se prošle subote.
– Ma na kraju više nije bilo nikakve nervoze. Jednostavno smo se pomirili sa sudbinom i znali smo da će se situacija riješiti kad-tad. Naravno, nije ugodno stajati na sidru gotovo pet mjeseci, a istovremeno imati neizvjesnu situaciju. Mogu reći da smo bili kao lavovi u kavezu. Lučke vlasti su nam zabranile iskrcaj s broda zbog dugovanja koje je imala tvrtka. Na svu sreću jako nam je pomogao SPH, posebno Luka Simić, a od pomoći nam je bila i agencija preko koje smo se i ukrcali na ovaj brod. Kada je na brod došla nova posada, imali smo malo neuobičajenu situaciju. Naime, oni su rekli da dolaze kao članovi posade novog vlasnika, pa smo u jednom trenutku na brodu imali dvije posade različitih vlasnika, govori N. S.
Ovo negativno iskustvo našeg sugovornika nije obeshrabrilo.
– Važno je da sam došao kući. Još mi imaju isplatiti zaostatke plaće od 18. kolovoza do 1. listopada (dan kada se iskrcao s broda). Naravno da ću nastavit navigavat, to je moj život, a ovo što se dogodilo možda bolje da mi se dogodilo dok sam ovako mlad, nego poslije kada već budem u godinama. Znate kako kaže narod, “nije svako zlo za zlo”, zaključuje N. S.
Situacija na brodu “Mirjana K” bila je izuzetno teška, te je bilo samo pitanje vremena kad će situacija eskalirati. Prema tadašnjem pisanju iz SPH, članovi posade više nisu mogli slušati prazna obećanja i nisu mogli dočekati odlazak s broda. Čak je bilo došlo do toga da su neki članovi posade prijetili da će odrezati lanac sidra i pustiti brod da pluta.
Ivica Marković / Slobodna Dalmacija
