U okolici Nina pronađeno je nekoliko potopljenih olupina brodova iz prapovijesnog doba i ranosrednjovjekovnog razdoblja. Na pronađenim olupinama otkriven je jedan sasvim novi način izrade brodova, šivanjem. Elementi brodske konstrukcije (rebra, kolomba, madiri), spajani su kod ovih brodova nađenih u Ninu, sistemom “šivanja”, koristeći samo konopce i drvene klinove bez uporabe metalnih čavala.
Mulj je daleko najbolji konzervator, zato se i uspjeli sačuvati konop, koža, drvo i drugi organski materija podložni brzom raspadanju, piše Gorgonija.
Tehnika se sastoji u tome da su se obje strane daske koje su se spajale izbušile u razmaku od oko 2,5 cm i 1 cm od ruba. Na spoj je nalijegala drvena “traka”. Kroz izbušene rupe na daskama provlačio se konop, koji je preko drvene “trake” ulazio u rupe na drugoj dasci i tako ih spajao. Natezanjem konopa na ovakav način dobivao se oblik sličan “pletenici”. Sve rupice za provlačenje i natezanje konopa zatvarale su se drveni čavlićima, a preko toga se premazivala smola.
Drvena “traka” stavljala se samo s unutarnje strane, dok se s vanjske nije vidjela. Pri spajanju oplatnih dasaka s kobilicom, konop se provlačio kroz rupe koso bušene u kobilici. Brodovi s šivanim spojevima, bez uporabe metala govore o očuvanju prastarih indoeuropskih tradicija koje su Liburni očuvali.
Ove brodograđevne tradicije dospjele su do njih kao odjek stare mediteransko-neolitske tradicije koja je imala snažan utjecaj u etnogenetskom oblikovanju Liburna, a mnogo kasnije preko Liburna (bilo romaniziranih, ili onih koji su očuvali svoju tradiciju), do doseljenih Hrvata u VII. stoljeću.
Da ovu neobičnu konstrukciju nedvojbeno možemo pripisati Liburnima, najbolji nam je dokaz pisanje antičkog pisca; Marka Valerija Flaka. On (živio je na prijelazu iz I. stoljeća p.n.e. u I. stoljeće), govoreći o starim gramatički zanimljivim riječima, donosi riječ SERILIA odnosno SERILLA. Objašnjavajući ovu već u rimsko vrijeme rijetku riječ, navodi da je to naziv za istarske (Histri) i liburnske brodice što se sastavljaju lanenim i žukovim konopcem, nazvane tako prema latinskom conserere, svezivati i contexere, spletati.
Pakuvije (240.-130. godine p.n.e.) u drami Niptra kaže: “I nikakav tesarski klin ne drži na okupu sklop brodskog trupa nego je on šivan lanenom i žukovom užadi”.
Ovakvi brodovi su se prigodom plovidbe vjerojatno i “opšivali” konopima što se često spominje u opisu brodova u Homerovoj “Odiseji”. To se svodi na natezanje konopa između pramčane i krmene statve, dajući tako određenu čvrstoću ovakvim brodovima pri plovidbi.
Liburnski brod na temelju pisanja Marka Valerija Flaka možemo nazvati SERILIA LIBURNICA, koja je eto ostala do danas sačuvana u debelim slojevima mulja.
Damir Višić / Gorgonija
