Lokalni dubrovački tjednik “Narodna svijest” zabilježio je da se 22. svibnja 1937. pod gradske mire usidrio veliki britanski transatlantik ORION s kojim je u posjetu Gradu doputovalo 530 putnika i 427 članova posade. Isti je tjednik objavio polazak ORIONA iz luke New York 31. kolovoza 1938. na kružno putovanje prema Sredozemlju tijekom kojega je ponovo doplovio do Dubrovnika. Ove su njegove rijetke posjete Sredozemlju između dva svjetska rata organizirane u stankama njegovih redovitih plovidbi iz Londona prema Australiji.
ORION je ostao zabilježen kao jedan od najpoznatijih britanskih putničkih lajnera koji su prevozili iseljenike u daleku krunsku koloniju. Bio je prvi među njima koji je u potpunosti klimatiziran što je za komfor plovidbe u tropskim uvjetima Indijskog i Tihog oceana bilo od iznimne važnosti. Poznati je brodar Orient Line tako sa svojim brodovima uveo nove standarde u dalekim putovanjima koje su kasnije slijedili i njegovi brojni takmaci, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.
Voljeli i Kotor
Tijekom dugogodišnjih istraživanja otkrio sam da su nam između dva svjetska rata najviše dolazili lajneri / kruzeri brodarske kompanije Orient Linea. Po starim fotografijama i kartolinama vidi se da su njihovi brodovi Orama, Orcades, Orford, Orion, Ormonde, Ormuz, Oronsay, Orontes i Otranto prije Dubrovnika boravili na sidrištu pred Kotorom kojega su Britanci voljeli posjetiti jer ih je izgled Bokokotorskog zaljeva podsjećao na norveške fjordove. U Dubrovniku su uglavnom sidrili pored Lokruma, a na jednoj od fotografija vidi se i kako je jedan od navedenih brodova bio na sidrištu pored otoka Dakse.
Novogradnja broj 697 je dovršena u kolovozu 1935. u engleskom brodogradilištu Vickers Armstrong, Barrow-in-Furness u Lanchashireu za brodarsku kompaniju Orient Steam Navigation Company, poznatiju skraćenog imena Orient Line. Brod kršten imenom ORION je imao 23371 bruto tona, bio dug 203, širok 25 metara, a na sedam je putničkih paluba mogao kao lajner prevoziti 708 putnika u kabinskom i 700 putnika u turističkom razredu te 460 članova posade. Na kružnim je putovanjima primao do 600 putnika. Šest Parsons SRG parnih turbina ukupne snage 24100 KS su mu preko dvije propele omogućavale plovidbu brzinom od 21 čvora. Na prvo je komercijalno putovanje zaplovio 28. veljače 1935. iz luke Tilbury (predgrađe Londona) prema Sydneyu.
Sudjelovanje u ratu
U kombinaciji s rijetkim kružnim putovanjima ostaje ovako ploviti do konca 1939. godine kada ga je za potrebe ratnih transporta rekvirirala britanska vlada. Prevozio je iz prekomorskih kolonija prema svim savezničkim ratištima i do 7000 vojnika na svojim prekrcanim palubama. Sudjelovao je i u poznatoj operaciji TORCH tj. iskrcavanju savezničkih trupa u Sjevernoj Africi u cilju napada na njemačke snage pod vodstvom Romela.
ORION je dočekao kraj rata s tek manjim oštećenjima. Vraćen je koncem travnja 1946. Orient Lineu koji ga šalje na kompletnu rekonstrukciju u brodogradilište Vicker Amstrong, Barrow-in Furness u Lanchashireu na iste navoze na kojima je prije jedanaest godina bio i izgrađen. Radovi su potrajali oko godinu dana, te imam zabilježeno da nas je ORION ponovo posjetio 2. svibnja 1947.
Nakon toga putovanja zaplovio je prema zapadnoj obali Amerike, a onda se vratio staroj i dobro uhodanoj pruzi iz Engleske prema Australiji na sam Božić iste godine. Posao se dobro odvijao sve do pojave velikih putničkih zrakoplova koji su početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća konačno preuzeli primat na dalekim interkontinentalnim putovanjima. Na posljednje putovanje ORION je zaplovio 8. travnja iz Sydneya, a u Tilbury je stigao 15. svibnja 1963.
U najmu njemačke tvrtke Otto Friedrich Behnke GmbH, još je sljedeća četiri mjeseca poslužio u Hamburgu za smještaj 1150 posjetitelja tamošnje velike izložbe cvijeća. Dana 1. listopada 1963. konačno je iz Hamburga zaplovio prema svojoj posljednjoj luci tj. rezalištu brodova Jos Boel & Fils u belgijskom Antwerpenu gdje je ORION uskoro i izrezan u bezličnu hrpu starog željeza.
