Dan nakon kojeg bi moglo doći do ozbiljnih obrata na globalnom tržištu naftom, 5. prosinca, sve je bliže. Vijeće EU je u lipnju ove godine donijelo šesti paket sankcija kojim se, među ostalim, “zabranjuje kupnja, uvoz ili prijenos sirove nafte i određenih naftnih derivata iz Rusije u EU. Ta će se ograničenja početi primjenjivati postupno: unutar šest mjeseci kad je riječ o sirovoj nafti, od 5. prosinca, te unutar osam mjeseci kad je riječ o drugim rafiniranim naftnim derivatima, od 5. veljače iduće godine”.
Od trenutka donošenja te odluke dvije su se poslovne zajednice odmah dale u traženje rješenja: trgovci naftom i tankerske kompanije. I jednima i drugima se poslovi odvijaju dobro, ruska je nafta tražena jer ide ispod tržišne cijene i veliki kupci u Aziji pune zalihe. Taj bi dobar posao mogao prestati kad europske sankcije stupe na snagu, piše Željko Trkanjec za Jutarnji.
Zabrinut je i SAD, veliki proizvođač nafte, energetski samodostatan, čije tvrtke trenutačno prodaju velike količine ukapljenog plina Europi po povijesno visokim cijenama. Washington smatra da bi prekid europske kupovine nafte mogao izazvati potrese na tržištu cijena, koje bi opet mogle skočiti kao početkom ruske agresije na Ukrajinu. Rusija sada dnevno prodaje 7,4 milijuna barela, što predstavlja oko 10 posto tržišnog udjela.
Zbog toga je Washington pokrenuo inicijativu uspostave maksimalne cijene za barel ruske nafte kako bi se smanjila zarada koju Moskva ostvaruje prodajom nafte. Rasprava o tome se vodi na razini skupine G7, ali nije zaključena. Visoki predstavnik EU objavio je 6. listopada: “Vijeće EU odlučilo je da u slučaju da plovilo pod zastavom treće zemlje prevozi rusku sirovu naftu ili naftne derivate kupljene po cijeni iznad gornje granice, treba mu zabraniti pružanje tehničke pomoći, brokerskih usluga, financiranja ili financijske pomoći, uključujući osiguranje, povezano s bilo kojim budućim prijevozom sirove nafte ili naftnih derivata tim brodom”.
Dakle, ako se na razini G7 dogovori maksimalna cijena nafte, tada će EU dopustiti da se ona prevozi, ali samo ako je kupljena ispod maksimalne cijene. U slučaju kršenja sankcija tvrtke će se naći pod snažnim udarom. Tri članice EU, Grčka, Cipar i Malta, koje imaju velike tankerske flote, kako je početkom listopada javio Euractiv.com, dobit će “znatne ustupke u vezi s njihovim ekonomskim zabrinutostima, uključujući procjenu učinka koju treba napraviti prije stupanja na snagu ograničenja cijena”.
Posljednje informacije govore da je SAD sada sklon tome da gornja cijena barela ruske nafte bude i nešto više od 60 dolara (prve su procjene govorile o rasponu od 40 do 60 dolara) kako ne bi, ako bude preniska, potaknula Moskvu na smanjenje proizvodnje, što bi povećalo cijene nafte. Cijena barela tipa Brent u ponedjeljak ujutro bila je nešto više od 92 dolara.
Okupljanje velike tankerske flote
Sankcije stupaju na snagu u ovom ili onom obliku i bit će udarac Rusiji, trgovcima i tankerskim prijevoznicima. A oni su se dosjetili jadu i, kako piše Bloomberg, “okuplja se velika tankerska flota u sjeni, nepoznatih vlasnika, kako bi služila interesima Moskve”. Tako bi se formirala “složena i tajnovita mreža brodova, vlasnika, luka i sigurnih prolaza kojima dominiraju entiteti voljni surađivati s Rusijom”. Christian Ingerslev, glavni izvršni direktor Maersk Tankers A/S, tvrtke koja upravlja flotom od 170 brodova od kojih niti jedna nije u službi Rusije, rekao je za Bloomberg: “Ako pogledate koliko je brodova prodano u proteklih šest mjeseci nepoznatim kupcima, vrlo je jasno da se gradi flota za prijevoz ruske nafte”. Riječ je o tankerima različitih nosivosti koji plove već više od 15 godina ili starijima.
Bloomberg prenosi da neotkriveni vlasnici tankera koji bi trebali činiti tu flotu imaju sjedište u Dubaiju, Hong Kongu, Singapuru i na Cipru. U projekt je uključen i ruski brodar Sovcomflot PJSC.
Dodatni je model zaobilaženja sankcija dobro poznati mehanizam prekrcavanja nafte s broda na brod negdje na pučini. Usavršila ga je Islamska Republika Iran koja tako prodaje naftu Narodnoj Republici Kini unatoč američkim sankcijama. Teškoću na tom planu predstavlja lokacija jer tankeri s ruskom naftom većinom isplovljavaju iz luka na Baltičkom moru, kuda ne mogu najveći. Prekrcaj, dakle, nije moguć dok ne prođu užine Baltika, a trebat će izbjeći i moguću kontrolu članica EU uz atlantsku obalu. Ne treba sumnjati da su zainteresirane strane za kršenje sankcija već istražile gdje bi se prekrcaj mogao obaviti budući da je potrebno da to bude područje s mirnim morem i bez naglih promjena vremena. Serene Cheong, novinarka Bloomberga, upozorava da će vjerojatno na definiranoj točki čekati supertanker u koji će više manjih prekrcati naftu. Više brodova povećava cijenu prijevoza.
U konačnici dolazi možda i ključni problem osiguranja tereta. “Većina tankera zaštićena je od rizika, uključujući izlijevanje nafte od strane 13 organizacija članica unutar Međunarodne grupe P&I klubova, od kojih su mnoge u Europi. Sankcije EU podrazumijevaju da bi tvrtke iz bloka morale prestati pružati pokriće, a sama Međunarodna grupa ne bi mogla računati na reosiguranje od kompanija iz EU”, tumači Bloomberg.
I zaključuje: “Europa je središte osiguranja i reosiguranja, bez čega vlasnici riskiraju da nemaju zaštitu od rizika, uključujući izlijevanje nafte. Zbog toga je pridržavanje sankcija EU – i gornje granice cijena – vrlo polarizirajuće i neizvjesno pitanje za vlasnike tankera.”
Željko Trkanjec / Jutarnji
