Od pomoći svakom pomorcu i odgovoran za sve vezano uz ukrcaj – papirologiju, birokraciju, procedure, certifikate, potvrdnice, brevete – upravo je njegov Crewing/Recruiting Manager, odnosno osoba čiji je zadatak pribavljanje i upravljanje ljudskim potencijalima u pomorskoj agenciji.
Naravno, raditi u uredu nije isto kao raditi na brodu. Zato najbolji stručnjaci u recruitmentu pomoraca postaju upravo upravo bivši pomorci koji odluče zamijeniti plovidbu poslom na kopnu. Jedan od njih je i naš sugovornik Roni Krmpotić, koji je nakon desetljeća plovidbe na raznim vrstama brodova odlučio ‘objesiti matrikulu o klin’ i zaposliti se kao Crewing/Recruiting Manager u jednoj pomorskoj agenciji. Iz prve ruke okusio je kruh sa sedam kora, i more i posao u uredu, pa sve vezano uz pomorstvo ima ‘u malom prstu’.
Recite nam za početak nešto o sebi.
“Završio sam Pomorsku školu Bakar te krenuo na kadeturu 1995. godine. Nakon odrađene kadeture upisao sam Pomorski fakultet u Rijeci, te sam se 1999., nakon položenog Poručničkog ispita, vratio na brod kao Treći Časnik palube. Imao sam kratku karijeru na dry cargo brodovima – General Cargo, Containerima, Ro-Ro te nastavio plovidbu na tankerima, od Oil/Chemical tankera 8.000 GT / 13.000 DWT do VLCC (ULCC) od 190.000 GT /400.000 DWT.
Početkom 2006. godine, u Rijeci sam položio Kapetanski ispit, a nakon dvije godine, odnosno 2008., počeo sam raditi u uredu na poziciji Crewing/Recruiting Managera za kompaniju gdje sam ranije plovio. Objesio sam matrikulu ‘o klin’, a moru se vraćam uglavnom ljeti na gucu od sedam i pol metara.
Kako ste se odlučili za posao na kopnu?
Vjerujem da mnogim pomorcima u nekom trenutku karijere na moru dođe želja za skrasiti se ‘na kraju’. U tom trenutku, kada sam prihvatio posao u uredu, riješio sam neke izazove s kojima se bore mlađi ljudi, kao što je stambeno pitanje i slično.
S druge strane, na brodu sam bio pod dojmom da nemam više puno prostora za neke nove izazove, stjecanje novih znanja, te se posao počeo pretvarati u rutinu. Pozicija u uredu učinila mi se kao prilika za okrenuti novu stranicu u životu.
Što najčešće savjetujete pomorcima prije ukrcaja na brod ili tijekom procesa regrutacije?
Tijekom procesa regrutacije, pomorcima savjetujem da se malo raspitaju o poslodavcu. Morate znati da kompanija/poslodavac voli čuti da znate neke osnovne informacije o njima, i da baš želite kod njih ploviti. Znači, uzeti petnaestak minuta vremena i na webu pročitati malo informacija o poslodavcu prije razgovora za posao je jako korisno.
Prije ukrcaja, naročito prvih ukrcaja, volim naglasiti pomorcima da idu raditi i živjeti u multikulturalnu sredinu, gdje moraju biti spremni prihvatiti druge i drukčije, te da je najbolji način za steći priznanje i poštovanje kolega kroz pokazano znanje i zalaganje.
Koje su najčešće pogreške koje pomorci rade prilikom prijave za posao?
Mlađi pomorci, sa malo ili bez radnog iskustva na brodu trebaju više naglašavati neke svoje vrline – zašto bismo trebali baš njih zaposliti. Kada, primjerice, tražite vježbenika za ukrcaj, budućeg poslodavca više zanima kakva ste vi osoba, kakvi ste karakterno – jer svi već imaju potvrdu potrebnog stručnog znanja (diploma pomorskog fakulteta ili potvrda o maturi pomorske škole). Dakle kroz razgovor za posao naglasak je na tome tko ste vi i gdje se vidite kroz nekoliko godina.
Kako su se zahtjevi kompanija promijenili u posljednjih nekoliko godina?
Sve se više pažnje posvećuje karakternim osobinama ličnosti, tzv. psihološkom profilu pomoraca. Imamo sreće da su nam pomorska učilišta na glasu, tako da brodari ne dvoje u znanje koje naši pomorci steknu školovanjem. No, kroz različita testiranja i razgovore fokus je na karakteru – nastoji se vidjeti kako će osoba reagirati u određenoj, stresnoj situaciji kakve su česte na brodu.
Postoji li, po Vašem mišljenju, neka crta ličnosti ili karakteristika koju ima ili bi trebao imati ‘dobar pomorac’?
Danas se kod europskih pomoraca, gdje spadamo i mi, traži da imaju određene prednosti u odnosu na, primjerice, azijske pomorce s Dalekog istoka. Kvaliteta nad kvantitetom.
Kad se brodar odluči za nešto skuplje europske pomorce, onda se od njih traži prvenstveno Leadership. Znači, traži se pomorac koji će kroz relativno kratak vremenski period dostići top pozicije na brodu – postati tzv. Senior Časnik, a ne ono što se nekada zvalo ‘vječiti secondo’.
Kako pomorac može učiniti svoj CV zanimljivijim, odnosno, kako može postati konkurentiji na tržištu?
Držati se kratkih i konkretnih podataka. Izbjegavati u CV-u navoditi puno opisnog teksta, a naglašavati kratke i konkretne informacije. Prvi dojam mora izazvati interes – a lako je u kasnijoj fazi ići u više detalja.
Kako je pandemija utjecala na pomorce i njihov odnos prema poslu, s obzirom na sve zabrane i mjere koje je COVID donio?
Nakon početnog šoka, situacija je danas znatno bolja, iako i dalje ima velikih izazova sa, na primjer, Kinom.
Ono što je mnogim pomorcima najbitnija stvar vezano za posao, uz plaću naravno, to je dužina ugovora odnosno pravodobna smjena. Iako i danas povremeno ima poteškoća sa smjenama u nekim dijelovima svijeta, generalno se situacija popravlja. Općenito su najizloženiji bili pomorci na putničkim brodovima, no vidimo da se situacija i tamo vraća na brojeve prije epidemije.
Što biste izdvojili kao glavne izazove u pomorstvu?
Sve je veći naglasak na usku specijalizaciju – tako da se već kod najnižih rankova kao što su Treći Časnik palube ili stroja već traži iskustvo na istom tipu broda te se traže napredna ovlašenja (Advance Oil, Advace Gas i slično).
Mislim da je danas glavni izazov u pomorstvu promjeniti vrstu brodova – što u teoriji ne bi trebalo biti. Dakle ako netko započne karijeru na, primjerice, brodovima za rasuti teret, iznimno je teško to kasnije promjeniti i prijeći, recimo, na tanker.
Koji je najljepši dio Vašeg posla?
Kada nam se nakon odrađenog ugovora na brodu javi zadovoljan pomorac.
Katarina Mitrović
